Pozitivni učinci tjelesne aktivnosti kod kardiovaskularnih bolesnika

Redovita tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u primarnoj i sekundarnoj kardiovaskularnoj prevenciji. Umjerena redovita aerobna aktivnost u kombinaciji s vježbama snage utječe na poboljšanje kardiovaskularnog (KV) zdravlja.

Redovita tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta temelj je kardiovaskularne prevencije.

Sjedalački stil života povećava rizik od KV morbiditeta i mortaliteta, kao i ukupnog mortaliteta. Međutim dugotrajno izlaganje ekstremnim tjelesnim naporima (na primjer učestalo trčanje maratona) može povećati rizik pojave fibrilacije atrija, fibroze miokarda i kalcifikacije arterijskih stijenki. To nazivamo „paradoks tjelesne aktivnosti“.

Redovita tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta

Nedvojbeno je redovita tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta temelj kardiovaskularne prevencije, pa i kod već dokazane KV bolesti, a smanjuje i rizik mortaliteta kod KV bolesnika. Idealno bi bilo uključiti sve KV bolesnike u program KV rehabilitacije uz istovremenu promjenu loših životnih navika.

Kardiovaskularni bolesnici (oni koji su preboljeli infarkt miokarda, kod kojih je provedena KV intervencija ili operacija, koji boluju od angine pektoris, srčanog zatajenja) koji su prošli program KV rehabilitacije imaju 32% manji rizik mortaliteta od onih bolesnika koji nisu prošli taj program. Tim se bolesnicima značajno poboljšava i kvaliteta života.

Kada tjelesna aktivnost nije poželjna?

Tjelesna aktivnost treba biti individualno prilagođena svakom KV bolesniku. Ona je kontraindicirana u sljedećim slučajevima:

– slučajevi nekontroliranih poremećaja srčanog ritma,

– 2 dana nakon akutnog koronarnog sindroma,

– akutni miokarditis, endokarditis ili perikarditis,

– teška simptomatska aortna stenoza,

– dekompenzirano srčano zatajenje,

– duboka venska tromboza,

– disekcija aorte.

U slučajevima neregulirane arterijske hipertenzije sa sistoličkim tlakom iznad 160mmHg zabranjena je intenzivnija tjelesna aktivnost. Tjelesna aktivnost smanjuje krutost arterijskih stijenki, te povoljno djeluje na arterijski tlak.

Metaboličke dobrobiti tjelesne aktivnosti

Poznate su metaboličke dobrobiti tjelesne aktivnosti:

– povoljno djeluje na masnoće u krvi, pa smanjuje razinu ukupnog i LDL kolesterola, triglicerida

– povećava inzulinsku osjetljivost i smanjuje razinu šećera u krvi, pa se redovita tjelesna aktivnost preporučuje svim bolesnicima koji boluju od šećerne bolesti

– djeluje protuupalno i smanjuje oksidativni stres čime se poboljšava endotelna funkcija arterijskih stijenki i usporava proces ateroskleroze

– redovitom tjelesnom aktivnošću smanjuje se akumulacija masnoća u arterijskim stijenkama, povoljno djeluje na stabilizaciju već postojećih aterosklerotskih plakova i posljedično se osigurava uredna prohodnost arterija

– aerobna tjelesna aktivnost potiče razvoj kolateralne koronarne cirkulacije (ona koja opskrbljuje srčani mišić krvlju) čime se poboljšava perfuzija miokarda. Time se nakon infarkta miokarda ograničava ožiljno područje i poboljšava srčana funkcija.

Važan benefit redovite tjelesne aktivnosti je i u njezinom protektivnom učinku na srčane aritmije, osobito one koje su životno ugrožavajuće ( na primjer fibrilacija ventrikula). Antiaritmički učinak redovite umjerene tjelesne aktivnosti posljedica je poboljšanja ravnoteže autonomnog živčanog sustava, a poboljšava se i varijabilnost srčanog ritma.

Važno je poticati aktivan životni stil jer su njegove dobrobiti u kardiovaskularnoj prevenciji višestruke putem različitih mehanizama u metaboličkim i protuupalnim procesima, ali i direktnim pozitivnim učincima na miokard i koronarnu cirkulaciju.

Autorica: prim. Sonja Frančula Zaninović dr. med., univ. mag. admin. sanit., spec. interne med., subspec. kardiologije

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads