Doštitne ili paratireoidne žlijezde male su žlijezde smještene neposredno uz štitnjaču. Najčešće ih je četiri, a nalaze se obostrano ispod donjeg pola oba režnja štitnjače te straga iza srednjeg dijela obaju režnjeva štitnjače. Stoga govorimo o paru gornjih i donjih doštitnih žlijezda. Rijetko se, u okviru otklona u embrionalnom razvoju može naći još pokoja paratireoidna žlijezda.
Njihova glavna uloga je lučenje paratireoidnog hormona ili parathormona (PTH). Parathormon, uz vitamin D, odnosno njegov aktivni metabolit kalcitriol, ključni su u regulaciji metabolizma kalcija i koštanog metabolizma. Izvanstanična koncentracija kalcija utječe na regulaciju stvaranja i lučenja parathormona. Na stanicama doštitnih žlijezda nalaze se receptori za vitamin D i kalcij putem kojeg se realizira stvaranje i lučenje parathormona.
Poremećaji funkcije doštitnih žlijezda očituju se kroz simptome i znakove povišenih ili sniženih vrijednosti kalcija.
Bolesti doštitnih žlijezda
Poremećaji funkcije doštitnih žlijezda očituju se kroz simptome i znakove povišenih ili sniženih vrijednosti kalcija. Tada govorimo o hiperkalcijemiji, odnosno o hipokalcijemiji. Kada su ti poremećaji, osobito hiperkalcijemija, duljeg vremenskog trajanja, dolazi do oštećenja bubrega zbog bubrežnih kamenaca ili nefrolitijaze, a također do razvoja osteoporoze.
Prekomjernu aktivnost doštitnih žlijezda definiramo kao hiperparatireoidizam kojeg po dosadašnjim klasifikacijama dijelimo na primarni, sekundarni i tercijarni, a neke novije podjele uključuju i dodatne stupnjeve hiperparatireoidizma.
Riječ je o jednom od češćih endokrinoloških poremećaja, s učestalošću od 1:500 do 1:1000, od čega su češće bolesti štitnjače i šećerna bolest. Najčešće se javlja u odrasloj dobi, do tri puta češće u žena, a u mlađim dobnim skupinama se javlja u sklopu rijetkih bolesti poput sindroma multiple endokrine neoplazije tipa 1 i 2 (MEN).
Primarni hiperparatireoidizam
Označava povišene vrijednosti kalcija uslijed prekomjernog lučenja parathormona iz jedne ili više doštitnih žlijezda. Kada je predominantno aktivna jedna paratireoidna žlijezda, podloga prekomjerne aktivnosti je najčešće adenom, benigni tumor doštitne žlijezde (oko 80%). U slučaju pojačane aktivnosti više žlijezda istovremeno, najčešće je u podlozi hiperplazija paratireoidnih žlijezda (oko 15%). Među rijetkim bolestima su ciste, multipli adenomi i karcinom paratireoidnih žlijezda.
Sekundarni hiperparatireoidizam
Označava pojačanu aktivnost doštitnih žlijezda, u podlozi čega nije bolest žlijezda, već najčešće manjak vitamina D ili kronična bubrežna bolest. Ono po čemu je možemo razlikovati od primarnog hiperparatireoidizma je uredna ili snižena vrijednost kalcija. To je jako važno u usmjeravanju daljnje dijagnostičke obrade, kao i pristup liječenju.
Tercijarni hiperparatireoidizam
Razvija se na sekundarni koji duže traje, a nastaje zbog porasta jedne ili više paratireoidnih žlijezda, pri čemu dolazi do hiperkalcijemije.
Klinička slika
U ranim fazama razvoja bolesti simptomi su neupadljivi. Kad nastupe promjene u ciljnim organima koji sudjeluju u metabolizmu kalcija (bubrezi, koštano tkivo) dolazi do razvoja osteoporoze. U podlozi toga je demineralizacija koštanog tkiva s posljedičnim prijelomima koji uzrokuju koštanu bol, kompresivne frakture kralježaka, nerijetko i rebara, kostiju zdjelice i kukova.
Bubrežne bolesti očituju se u ponavljajućim pojavama bubrežnih kamenaca, nefrokalcinozom zbog odlaganja kalcija u bubrege s posljedičnim kalcifikatima. To sve skupa dovodi do oštećenja bubrežne funkcije.
Postavljanje dijagnoze
Prvi korak kod dijagnostičke obrade primarnog hiperparatireoidizma su laboratorijski nalazi. U njima se očekuju prikazi povišene vrijednosti ukupnog i ionskog kalcija, PTH te sniženog fosfora. Daljnji koraci podrazumijevaju slikovnu obradu. Redom su to: ultrazvuk paratireoidnih žlijezda, scintigrafija SESTAMIBI, a kod nejasnog izvora primarnog hiperparatireoidizma, od pomoći je i PET-CT s kolinom.
S ciljem definitivne potvrde supstrata primarnog hiperparatireoidizma, potrebno je, temeljem prethodno učinjene slikovne obrade, napraviti citološku punkciju s određivanjem PTH u punktatu. Uzorak za to uzima se punkcijom.
Liječenje
Nakon kompletiranja dijagnostičke obrade, započinje se s liječenjem. Jedini izbor liječenja je operativni zahvat uklanjanja ili ekstirpacije uvećane paratireoidne žlijezde. Kod hiperplazije najčešće se operiraju tri žlijezde. Četvrta (ili njena polovica) se ostavlja zbog omogućavanja urednog metabolizma kalcija.
Među češćim postoperativnim komplikacijama su hipokalcijemije. One su najčešće privremene. Do oporavka metabolizma kalcija preporučuje se nadoknada kalcija i vitamina D. Ako do oporavka ne dođe, nastupa trajni hipoparatireoidizam i tada je nadoknada kalcijem i vitaminom D doživotna.
Autor: Božidar Perić, dr.med., specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić
Kalcij – mineral bez kojeg ne možemo
Kalcij – u kojoj hrani ga ima i zašto je tako važan
Autoimune bolesti štitnjače i vitamin D
