Endokrini distruptori (hormonski otrovi) u kozmetici

Potencijalni endokrini disruptor je egzogena tvar ili smjesa koja posjeduje svojstva za koja se može očekivati da će dovesti do endokrinih poremećaja u zdravom organizmu, njegovom potomstvu i podpopulaciji. Ove kemikalije u određenim dozama mogu međudjelovati s hormonskim sustavom na više razina. Nastali poremećaji mogu rezultirati pojavom zdravstvenih posljedica poput razvoja tumora, funkcionalnih poremećaja poput poremećaja bubrežne funkcije, razvoja dijabetesa ili razvojnih poremećaja poput nespuštanja testisa ili ostalih oštećenja ploda u slučaju izloženosti tijekom trudnoće.

Najviše pozitivnih uzoraka na prisutnost kortikosteroida dokazano je u „kozmetičkim proizvodima“ na biljnoj bazi.

Mehanizmi mogućih utjecaja

Iako se popis definiranih i mogućih endokrinih distruptora kontinuirano mijenja zahvaljujući znanstvenim spoznajama (istraživanjima na staničnim linijama, životinjama ili epidemiološkim studijama), osnove mehanizma utjecaja poznate su. Neke kemikalije mogu poremetiti mehanizme homeostaze tijela ili pokrenuti nove fiziološke procese. Učinak je moguć putem niza različitih mehanizama. Ovi kemijski spojevi mogu oponašati biološku aktivnost hormona vezanjem na stanični receptor. To dovodi do neprimjerenog poticajnog ili antagonističkog odgovora. Odnosno, prisutnost kemikalije na receptoru će spriječiti vezanje prirodnog hormona.

Ovi spojevi mogu se vezati i za transportne proteine u krvi, čime se mijenjaju količine prirodnih hormona prisutnih u cirkulaciji. Ujedno, mogu i ometati metaboličke procese u tijelu koji utječu na sintezu ili razgradnju prirodnih hormona.

Među najčešće endokrine disruptore ili kako ih neki nazivaju „hormonske otrove“ ubrajaju se ftalati, dioksini, BPA (bisfenol A), poliklorirani bifenili (PCB), atrazini, perklorati, retardanti, metali (olovo, arsen, živa), perfluorirane kemikalije, organofosforni pesticidi, glikol eteri, parabeni, fitoestrogeni i nesteroidni protuupalni lijekovi.

Navedeni disruptori u organizam čovjeka mogu dospjeti putem hrane, vode, zraka, posuđa i ambalaže, kozmetičkih proizvoda i lijekova.

Kortikosteroidi u kozmetici

Kortikosteroidi su sintetički lijekovi srodni hormonu nadbubrežne žlijezde. Oni su zbog svog protuupalnog djelovanja naročito značajni u liječenju kožnih bolesti. Osim što daju značajan terapijskih efekt, ovi preparati dovode i do pojave većeg broja neželjenih reakcija. A posebno kada su u dugotrajnoj uporabi i bez nadzora liječnika.

U posljednje vrijeme na tržištu se javlja sve veći broj „kozmetičkih proizvoda“ u obliku krema ili losiona namijenjenih za suhu i crvenu kožu sklonu alergijama, atopijskom dermatitisu, psorijazi i sl. bolestima. Oni se na tržištu slobodno prodaju kao kozmetički. Uredba br. 1223/2009/EU regulira ove proizvode s jasnim navodom funkcije održavanja higijene i uljepšavanja kože, a ne liječenja.

Korištenje najnovijih analitičkih metoda (TOF – Time of flight, maseni analizator) vrlo je važno u provjeri deklaracije prisutnih proizvoda na tržištu. Naime, kortikosterodi su farmakološki aktivne supstance i nalaze se na popisu zabranjenih tvari za kozmetičke proizvode.

Najviše pozitivnih uzoraka na prisutnost kortikosteroida dokazano je u „kozmetičkim proizvodima“ na biljnoj bazi. Odnosno u proizvodima koji sadrže određene aktivne biljne tvari koje se tradicionalno koriste u liječenju određenih kožnih poremećaja. Kako većina aktivnih biljnih supstanci nije standardizirana, često je upitna količina biljne tvari prisutne u proizvodu i pozitivan efekt kojeg proizvođač navodi. Stoga, da bi se efekt liječenja ubrzao ili potpomogla djelotvornost aktivnih biljnih supstanci, neki od proizvođača koriste manje količine farmakoloških tvari poput kortikosteroida kako bi opravdali navedene ljekovite tvrdnje koje pripisuju proizvodu.

Ukoliko neinformirani potrošač proizvod koji sadrži zabranjenu farmakološku tvar koristi kao „kozmetički“, bez poštivanja strogog trajanja i načina primjene može doći do neželjenih posljedica. Pa čak i u većem opsegu nego prilikom pravilnog korištenja samog lijeka.

Preporuke za potrošače:

Čitajte deklaraciju na proizvodima i pridržavajte se preporučenog načina primjene.

Pitajte proizvođača ili trgovaca za pomoć u razumijevanju deklaracije
Ne stavljajte neprovjerene kozmetičke proizvode na oštećenu kožu ili otvorene rane.

Kupujte kozmetičke proizvode samo od registriranih i kontroliranih proizvođača.

Posebno pazite da neprovjerene proizvode ne stavljate na dječju kožu,
posebno u preponsko područje.

Preporuke za proizvođače kozmetičkih proizvoda:

Arhivirajte dokumentaciju o sirovina i sastojcima svojih proizvoda.

Provjerite svoj proizvod u ovlaštenom analitičkom laboratoriju.

Provjerite deklaraciju od strane ovlaštenog stručnjaka.

Zatražite mišljenje struke o odabiru i sastavu ambalaže za proizvod.

Parabeni u kozmetici

Parabeni su esteri p-hidroksibenzojeve kiseline i koriste se kao konzervans u kozmetičkim proizvodima, hrani i lijekovima. Konzervansi se koriste kako bi se spriječio rast štetnih mikroorganizama kao što su bakterije, plijesni, kvasci i sl. i tako zaštitili proizvodi i potrošači od neželjenih nuspojava. Najčešće korišteni konzervansi u kozmetičkim proizvodima su parabeni i to metilparaben, etilparaben, izopropilparaben, propilparaben, izobutilparaben i butilparaben.

SVI ONI MORAJU BITI NAVEDENI NA DEKLARACIJI PROIZVODA!

Kombiniranje s ostalim konzervansima

Navedene supstance često se dodaju u kombinaciji s ostalim konzervansima kako bi proširili svoje djelovanje na različite vrste mikroorganizama. Dodatak male količine konzervansa ne može djelovati na rast mikroorganizama. No, njihova veća količina može izazvati alergije, dermatitise i druge neželjene pojave. Njihova uporaba je dozvoljena i regulirana Uredbom EZ (1223/2009) koju je RH prihvatila ulaskom u EU.

Studije o utjecaju parabena na ljudsko zdravlje su oprečne. Parabene su povezivali s nastankom tumora dojke. Istraživanje iz 2004. godine dokazalo je prisutnost parabena u tumorskim stanicama dojke. Samim time potaknulo se pitanje vezano za njihov utjecaj na zdravlje kao endokrinih „disruptora“. Nedostatak navedenog istraživanja bio je što nisu istraženi i kontrolni uzorci. To bi u ovom slučaju uključivalo zdravo tkivo ispitanika na prisutnost parabena.

Studija možda nije bila potpuna, ali je svakako otvorila brojna pitanja. Do sada je većina istraživanja provedena na laboratorijskim pokusnim životinjama, a malo na volonterima. Stoga su SCCP (Scientific Committee on Consumer Review) i CIR (Cosmetic Ingredient Review) 2011. godine, što su potvrdili i 2012., zaključili da su metilparaben i etilparaben sigurni za upotrebu u kozmetičkim proizvodima. Nadalje, CIR je tražio daljnje toksikološko istraživanje za pojedine parabene zbog predočenih kontradiktornih podataka o reproduktivnoj toksičnosti.

Izopropilparaben, izobutilparaben, fenilparaben, benzilparaben i pentilparaben zabranjeni su Uredbom Komisije (EU) br. 358/2014. Također, prema najnovijim zahtjevima Znanstvenog odbora za zaštitu potrošača (SCCS) Uredbom br.1004/2014/EZ butilparben i propilparaben ne smiju se upotrebljavati u proizvodima koji se ne ispiru, a namijenjeni su primjeni u području pelena za djecu mlađu od tri godine. Razlog tome su dvojbe u pogledu sigurnosti te vrste proizvoda. Naime, nije moguće isključiti opasnost zbog nedovoljno razvijenog metabolizma djece te dobi i mogućeg oštećenja kože u tom području.

Zaključak

Živimo u okruženju u kojem smo kontinuirano izloženi različitim kemijskih spojevima sintetiziranih od strane čovjeka. Sveobuhvatni pristup u praćenju tih spojeva u svim sastavnicama okoliša, ne samo vodi i hrani, nego i u predmetima opće uporabe, te posebno kozmetici i ukupnom okolišu na rizičnim radnim mjestima, nužan je. Na međunarodnoj razini monitoring svih rezultata i definiranje prioriteta moraju biti utemeljeni na regionalni obilježjima izloženih populacija. Mjere smanjenja rizika kontinuirano se moraju poboljšavati da bismo prevenirali neželjene učinke ovih kemijskih spojeva na zdravlje djece, trudnica i osoba u reproduktivnoj fazi života, starijih osoba, siromašnih, radnika i ostalih ranjivih populacijskih podskupina, te ostalih osjetljivih sastavnica okoliša, poput utjecaja na prirodu i životinje.

Autorice: Lidija Barušić, Martina Bevardi / Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“

Mario Marić: Endokrini distruptori

Rak štitnjače – najčešći tip raka koji zahvaća endokrini sustav

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.