Konfuciejeva Akademija. Konfucijanizam je filozofija temeljena na učenjima ovog važnog filizofa. Njegovi učenici zabilježili su njegov nauk o pravilnom ponašanju. Riječ je o sustavu moralnih, političkih i religioznih misli. Imao je veliki utjecaj na kinesku civilizaciju do danas.
Source:
Let iz Hong Konga do Pekinga trajao je točno 3 sata. EU državljanima za Kinu treba viza, tako da smo je napravili nekoliko dana ranije. Zahvaljujući mom dragom bratiću Andrei Brečeviću, ovo je vjerojatno moje prvo putovanje za koje se prethodno nisam nimalo pripremala. Naime, Andrei je proveo dvije godine u glavom gradu Kine i, ne samo da je bio naš vodič (veliki je poznavatelj kineske povijesti) i pokazao nam sve vrijedne znamenitosti, vodio u dobre lokalne restorane (a tu stvarno treba biti pažljiv, posebno oni slabe želučane tolerancije), već Andrea odlično razumije, govori i piše kineski, pa smo se odlično snalazili. U Pekingu vrlo rijetki govore engleski jezik. Toliko se slabo njime služe da čak možete (kao ja) naići na recepcionerku u hotelu koja ne razumije niti jednu jedinu stranu riječ. Taxisti također. Samo su pojedini naučili izgovoriti cifru na engleskom nakon odvožene ture.
Grad je to u koji se lako može smjestiti pet država veličine Hrvatske. Kada se maknete iz samog centra, kao da nema kraja, oooogroman je! Pretpostavlja sa da u njemu živi 21 milijun ljudi (ali to, zapravo, nitko točno i ne zna). Bogata povijesno-kulturna baština, veliki parkovi u kojima grupe ljudi vježbaju Thai Chi, sviraju razne instrumente, savladavaju Kung Fu pokrete ili samo šeću, čine ljepotu ovog grada. Mnogobrojne raskošne pagode, nevjerojatan Zabranjeni grad (nekadašnja carska palača) s prekrasnim krovovima, Konfucijev Hram i Akademija, kvartovi Qianmen i Gulu, Tiananmen – najveći trg na svijetu, šarm Hutonga – uskih uličica i stare gradske jezgre koja nas je odvela u neka druga, prošla vremena.
U Pekingu se čovjek osjeća sigurno, njihova policija ima veliku važnost i uživa veliki respekt građana. I njegovi stanovnici djeluju ljubazno, kao i većina Azijata.
Istovremeno, ružna slika i realnost ovoga grada je njegova velika zagađenost. Okolne tvornice ugljena, kao i velika industrija, čine sivilo i smog svakodnevnice, te iz dana u dan lagano ubijaju svoje žitelje, koji su primorani živjeti s maskama na licima kako bi bar minimalno zaštitili svoje respiratorne organe.
Također, Kinezi sjevera znatno se razlikuju u svojoj “kulturi” od meni poznatijih južnjaka. Mnogi npr. nikada uživo nisu vidjeli bijelce. Zato se jako se “uzvrpolje” i razvesele kad vide dijete svijetle kose. Moju su Victoriju potpuno ushićene djevojke konstantno željele slikati.
Nisu im samo naša djeca neobična. Nekoliko žena i muškaraca sramežljivo je i nama odraslima prišlo sa željom da se zajedno slikamo. Istovremeno su mi smiješni i simpatični, jer dok hodamo gradom, pojedinci se vrte za nama, kao da su ugledali Yetija, a ne nas obične Puležane.
Ono što je muškarcima i ženama u Pekingu najnormalnija stvar, nas je potpuno zgrozilo – pljuvanje po cesti i glasno podrigivanje. U takvim situacijama samo uključim već ispraksirani ignore i momentalo preusmjeravanje misli.
U prometu vlada totalni kaos. Svi trube, mijenjaju smjer nasred ceste, nestrpljivo prolaze kroz crveno na semaforu, a to što je pješaku upaljeno zeleno svjetlo, ništa ne znači. Kacige na motorima se ne nose, i možete vidjeti prizor gdje se po dvoje ili troje velikih i malih istovremeno vozi na motoru.
Na svakom koraku pronaći ćete salone za masažu, mnogobrojne dućane svile, porculana i čaja. Kako je Kina živjela u komunizmu, donedavno je bila zatvorena i siromašna zemlja. Tek posljednjih 25 godina, okretanjem trgovini i proizvodnji svega i svačega, standard je počeo rasti, a time i mnoge mogućnosti za građane.
Dok šetate ulicama nemoguće je ne uočiti komičnost njihovih odjevnih kombinacija, street fashiona. Promatrajući ih, pitala sam se je li moguće da je netko sav osjećaj za modu, sklad boja, stil i eleganciju u potpunosti udijelio njihovim susjedima Japancima i tako nepravedno zakinuo jadne Kineze. Ma koliko to njima bilo nevažno, ono što oni navuku na sebe, može se uvrstiti u anale worst fashion style ever!! Naravno, ne mislim pritom na siromašan svijet, već na ljude dobrog životnog standarda i kineske bogataše. OK, pronađe se pokoja svjetla točka među studentima, u što smo se uvjerili kada smo pola dana proveli u studentskom kvartu veličine grada Pule. A na mladima svijet ostaje, srećom!
Grad je premrežen novoizgrađenim neboderima, dugim avenijama (gradska zaobilaznica, koja se upravo završava, dužine je 950 kilometara!) , ali i preplavljen kinesko-sovjetskim komunističkim stilom masivnih betonskih zgrada, kao i njegovim tradicionalnim građevinama, pravim ukrasima grada.
Ipak, na kraju, Beijing – Peking, najmnogoljudniji glavni grad na svijetu, kolijevka ljudske civilizacije, definitivno ne ostavlja ravnodušnim. Njegova gungula ima svoje čari i šarma, kaotičnost ima veliku dozu zanimljivosti, megalopolis pruža mnogo ljepota, kao i sivila, šarenila i kiča, strašnih gužvi i prostranstva. Tu je srce Kine i ponosnih Kineza, u svoj svojoj nama različitosti – tradicijom, kulturom, običajima, načinom razmišljanja i ponašanja.
