Zašto su neki muškarci emotivno nedostupni i teško vole žene?

Puno sam tekstova napisala o ženama koje se nalaze u ovisničkim vezama i vole emocionalno nedostupne muškarce. Trude se promijeniti ih i zadobiti njihovu ljubav. Međutim, dok se muškarci sami ne odluči promijeniti, trajna i kvalitetna promjena neće biti moguća.

Bez obzira što žena učinila, razvoj i promjena ovise isključivo o želji i volji partnera. Vrijeme je da vidimo kako muškarci uopće nauče biti emocionalno nedostupni prema svojoj partnerici. Da bi mogli razumjeti zašto se u sadašnjosti ponaša na određeni način, potrebno je istražiti gdje je usvojio taj obrazac ponašanja te kakva su mu bila iskustva u djetinjstvu. Svako dijete ima temeljnu potrebu biti voljeno od strane svojih roditelja. Isto je i s dječacima. Iako je u našem društvu ukorijenjeno mišljenje i uvjerenje kako muška djeca trebaju biti snažnija te da trebaju manje zagrljaja,  osjećaja, a više strogoće i čvrstine.

Majka je dječaku prva ženska figura s kojom se upoznaje i na temelju tog odnosa gradi svaki sljedeći muško – ženski odnos.

Kao da vrijedi nepisano pravilo da su muškarci oni koji moraju biti snažni, a žene nježne, dobre i pristojne. Dalje u tekstu ću spomenuti kako takav odgoj utječe na odnose u odraslom životu muškarca. Ukoliko dječak odrasta u obitelji u kojoj su uloge zamijenjene, a osjećaji zbunjujući, on već tada usvaja različita uvjerenja o tome kako se i na koji način treba ponašati prema ženi.

Majka je dječaku prva ženska figura s kojom se upoznaje i na temelju tog odnosa gradi svaki sljedeći muško – ženski odnos. Uz navedeno, dječak uči i o muško – ženskim odnosima iz međusobnog odnosa svojih roditelja. Kako se ponašaju jedno prema drugome te kako se ponašaju prema njemu. Postoji više nijansi odnosa u kojima dječak može odrastati. Najčešći su strog otac – slaba majka i obrnuto, jaka, dominatna majka – slab, podložan otac.

Strog otac, slaba majka

Dječak koji odrasta uz strogog oca uglavnom zauzima jedno od ova dva ponašanja – brani majku ili se ponaša poput oca. Majka koja je slaba te svojim stavom pokazuje da se ne može nositi s mužem koji je strog, autoritaran i ljut, za malenog dječaka je prevelik teret.

On na sebe preuzima odgovornost za njezinu sreću ili tugu i na neki način on njoj postaje roditelj, a ne ona njemu. Uloge su zamijenjene i u dječaku dolazi do osjećaja zbunjenosti. Trudi se nositi s novom ulogom, no u toj dobi to je jednostavno pretežak zadatak.

U odrasloj dobi, kada stupi u vezu sa ženom, muškarac će nesvjesno privlačiti ženu s kojom će moći proigrati sve ono što je imao u roditeljskom domu. Odabrat će ženu slabu poput svoje majke uz koju može biti snažan i superioran poput oca.

Tu su ključne poruke:

“Očev način je jedini način.”

“Bit ćeš siguran ako si poput oca.”

Ako je otac pio, vjerojatnije je da će i njegov sin piti ili težiti nekoj vrsti ovisnosti. Uglavnom, težit će ponoviti poznatu priču – biti poput oca. Otac mu je prvi muškarac s kojim se susreo. Od njega naučio što znači biti muškarac i kako se muškarac ponaša.

Ovdje je očeva poruka: “Budi jak poput mene, a ne slab poput majke.”

Strah i nemir

Međutim, suprotna strana snage je slabost. U ovom slučaju pod slabošću se misli na jače pokazivanje osjećaja nasuprot stalnoj racionalizaciji. Takvi muškaraci ne podnosi slabost. Bježe od nje, jednako kao što se u dječjoj dobi nisu mogli nositi s majčinim suzama. No, iako toga nisu svjesni, upravo odabirom žene koja iskazuje više slabost, u njihovom životu upravo je na taj način prisutan i taj drugi polaritet.

Čim žena počne pokazivati svoje emocije ili iskazivati svoje potrebe, u muškarcu se javlja strah i nemir. Tada najčešće reagira onako kako je reagirao njegov otac. Ženine potrebe su jednostavno pretjerane i nesvjesni podsjetnik na majku koja je svojom slabošću tražila od dječaka da je spasi od jačeg oca ili da ispunjava njezine potrebe.

U tom razdoblju majka je bila kao ovisno dijete. Potrebe i osjećaji partnerice iznova otvaraju stare rane i strah da opet neće moći zadovoljiti sve što žena od njega očekuje.

Ljutnja na majku

Muškarac je vjerojatno i svoje potrebe potisnuo smatrajući ih suvišnima, nepotrebnima i teretom koji guši. Kako se ljutnja gomila i mora negdje izaći, muškarac zna burno reagirati na svoju partnericu, ne shvaćajući da je ljutnja zapravo usmjerena na majku. No, kako dječak u njemu ne smije povrijediti majku, lakše je ljutnju kanalizirati na partnericu.

Također, kad god partnerica pokazuje emocije ili slabost, u muškarcu se budi isti uspavani div koji se ne može nositi ni s vlastitim osjećajima, a pogotovo ne s tuđima. Tada mu se ljutnja još pojačava jer je u dječjoj dobi upravo zbog ženske slabosti morao nositi velik teret na leđima i biti roditelj svojoj majci. U pozadini ljutnje je duboki strah da neće moći zadovoljiti sve ženine potrebe i da će biti odbačen i ostavljen.

Zapravo se na neki način maleni dječak u muškarcu još uvijek boji i teško nosi sa ženom, baš kao što je nekada bilo teško biti kraj majke. Vrlo često muškarci iz ovakvih obitelji privuku žene koje su imale takvog oca. Kada one žele njegovu pažnju i ljubav, naiđu na zid boli i straha. Zid je ponekad toliko jak da se uopće ne može doprijeti do muškarca. Tada dolazi do sukoba. Žena želi ljubav, a muškarac joj je ne može dati jer u njemu to izaziva strah od ponovnog buđenja svih osjećaja.

Navedeni scenarij može trajati godinama i samo narušavati odnose. Sve dok muškarac ili žena shvate da tako dalje ne može i da se nešto mora promijeniti.

Jaka majka, slab otac

Kada je situacija obrnuta te je majka ta koja je jaka, a otac slab, dječak će opet zauzeti jedan od dva obrasca. No, najčešće se opet poistovjećuje s očevom ulogom. Odnosno, u odnosu sa ženom, većinom je u ulozi žrtve.

Ako je majka bila izrazito zahtjevna, strogai kritična tada će najvjerojatnije nesvjesno tražiti i takvu partnericu. Majka je imala moć razočarati ga, uskratiti mu ljubav, zagušiti ga, učini ga slabim ili je tražila previše od njega. U daljnjim odnosima on to prebacuje na svoju partnericu.

Ljutnju koju je potisnuo, nesvjesno će prebaciti na svoju partnericu. Zato se neće znati na konstruktivan način zauzeti za sebe u ljubavnom odnosu. Ponekad će cinično i manipulativno iskazivati tu ljutnju bez da otvoreno, odraslo kaže što ga muči. Tako će reći da je sve u redu nakon svađe, a četiri dana kasnije poludjet će na najmanju sitnicu i naljutiti se.

On, zapravo, skuplja ljutnju bez da je pušta iz situacije u situaciju. Osjećaj ljutnje je ovdje strogo zabranjen jer je na svako iskazivanje ljutnje od strane jake, dominantne majke, dječak bio kažnjen i ljutnja je postala nešto što se mora potisnuti.

Iako muškarac ima potrebu za ljubavlju žene, on ima i duboko ukorijenjen strah od nje. Ti ambivalentni osjećaji stvaraju zbunjenost. Bez obzira na godine, ovaj je muškarac u ljubavnoj vezi psihički još uvijek poput preplašenog djeteta. Ako mu se ne ispune sve potrebe onako kako si je on zamislio, osjeća se razočarano i ljuti se na ženu. Nesvjestan kako više nije dijete kojemu se sve potrebe još uvijek moraju zadovoljavati. Tada se uvrijedi, kažnjava ženu svojim odlaskom i uskraćivanjem ljubavi. Baš kao što je njega kažnjavala njegova majka kada nije bio onakav kako je ona htjela.

Tuga i ljutnja u očima muškarca

Radila sam s muškarcima kojima je bilo teško uopće imenovati što su osjećaji, a kamoli znati prepoznati koji im se osjećaji javljaju u određenim trenucima. Ugodne osjećaje su znali prepoznati, no neugodni osjećaji poput tuge i ljutnje su zabranjena zona. Tuga i ljutnja su dvije strane istog novčića. Previše tuge negira postojanje osjećaja ljutnje i previše ljutnje potiskuje osjećaj tuge. Muškarci više izražavaju ljutnju nego tugu. Procesom socijalizacije dječaci se odgajaju da budu više “muški”, a to, nažalost, uključuje potiskivanje tuge.

“Dječaci nikada ne plaču.”

Ovo je izjava koja se najčešće upućuje dječacima. I tako odrasli muškarci kao da su odcijepljeni od svoje tuge. Iako je ona potisnuta, to ne znači da je nema. Energija tuge se poput ljutnje preusmjeri i izađe van u drugom obliku. Vrlo često ako nije toga svjestan, to znaju biti destruktivni i/ili autodestruktivni oblici ponašanja kao i ovisnosti poput alkohola, cigareta, droge, previše posla, prekomjerno jedenje, kockanje…

Na razne načine muškarci se trude pobjeći od osjećaja tuge. Ista situacija se događa ako potiskuju ljutnju i sve prebacuju na osjećaj tuge. Najčešće muškarci koji su potisnuli svoje osjećaje, odaberu partnerice koje su emotivnije. Na taj način ostaju blizu svojih potisnutih osjećaja koji su toliko puta u djetinjstvu bili zabranjeni. I upravo zbog kazne u djetinjstvu, muškarac vrlo burno reagira na ženine potrebe i izražavanje emocija. Ženin emocionalni dio ustvari je njegov potisnuti dio koji u ranoj dobi nije bio priznat.

Vraćanje cjelovitosti

Kako bi muškarac, jednako kao i žena prestao ponavljati iste obrasce ponašanja, prvo treba uvidjeti da se stalno vrti u krug te da mu dosadašnji obrasci nisu donijeli ono što želi.

Nakon uvida, korak po korak razvija se veća razina svjesnosti. Potrebno je tada kroz rad na sebi preispitati odnos s majkom i ocem kako bi se otkrilo što sve stoji u pozadini i uzima energiju. Osjećaji koji su dugo bili potisnuti izlaze van i počinju možda po prvi puta biti viđeni i prihvaćeni. Samim tim osoba dobiva drugačije poglede i vraća svoju izgubljenu cjelovitost.

Samim radom na sebi, muškarac se može svjesnije i zrelije povezati sa svojom partnericom i ostvariti dublji, prisniji odnos. Za svaki ljubavni odnos potrebni su i osjećaji. Njihovim buđenjem, muškarac otkriva potpuno novi svijet. Uči i preispituje svoje granice, uvjerenja, ljubav prema sebi, kako se zdravo izraziti, kako pokazati svoje osjećaje te kako se povezati sa svojom partnericom.

Marta Kravarščan
Marta Kravarščan

Neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, TA savjetnica / Put promjene, www.psihoterapijaisavjetovanje.com