Suživot s depresijom iz perspektive liječnika

Pacijenti često ističu strah ponavljanja depresivne epizode, čak i u razdobljima kada se osjećaju bolje ili stabilno i kada dobro funkcioniraju. Iskustvo proživljene depresije i osobne patnje koju prolazi osoba s depresijom izvorište je straha od ponavljanja takvog iskustva. Prisutan je strah da male promjene ili nezamjetne sitnice mogu biti okidač za pojavu nove epizode.

Jedan od najvećih problema koji osoba oboljela od depresije navodi je kako želi sudjelovati u svom životu, biti aktivna, raditi, održavati bliske i društvene kontakte. No, jednostavno se ne uspijeva pokrenuti ili uspije tek uz izniman napor. Depresija negativno utječe na svakodnevno radno funkcioniranje zbog problema s pamćenjem, poteškoćama koncentracije i kratkoročnim pamćenjem. Često je početno prisutan i problem prikrivanja dijagnoze od okoline, zbog osjećaja stigmatizacije i manje vrijednosti. No, upravo je podrška obitelji i bliskih ljudi važna u liječenju depresije kroz podršku i razumijevanje koju mogu pružiti.

Problem ponekad predstavlja ograničen pristup psihijatrijskoj službi ili psihoterapijskom liječenju, poteškoće u zakazivanju termina ili pacijentovo nepridržavanje dogovorenih načina liječenja.


Lijekovi i liječenje

Pacijenti također često navode kako im je želja uspjeti u tome da mogu nakon određenog vremena liječenja (ponekad je to nakon više godina) uspjeti zivjeti bez farmakoterapije. Premda se uvođenjem prvog antidepresiva ponekad ne uspijeva postići potpuni oporavak, važno je strpljivo nastaviti s liječenjem i traženjem odgovarajuće farmakoterapije. Ponekad se mogu javiti i određene nuspojave. No, liječenje treba shvatiti kao dugotrajan put na kojem je važno ne odustajati. Poboljšanje je postupno i ne događa se odjednom. Simptomi tek postupno blijede i postaju sve su manje izraženi. Ponekad neki simptomi ostaju duže vrijeme. No, uz kombiniranu terapiju (osim moguće promjene lijeka), važno je uključiti pacijenta u psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje. Važno je i proaktivno sudjelovanje pacijenta.

Čest moment kada se ponovi depresivna epizoda jest netraženje pomoći. Pacijenti kao najčešće razloge navode da su se osjećali previše  depresivno, iscrpljeno, bezvoljno, nisu htjeli biti na teret ili dosađivati. Stoga često naknadno navode kako osjećaju da su trebali ranije potražiti psihijatrijsku pomoć.

Čimbenici koji utječu na ishod i funkcionalni oporavak oboljelih od depresivnog poremećaja su dob u kojoj je počela depresija, koliko dugo su trajali simptomi depresije, trajanje sadašnje epizode te broj prethodnih epizoda.

Optimalno liječenje uključuje:

  • djelovanje na sve simptome depresije, kao i funkcionalno oštećenje
  • minimiziranje nuspojava antidepresiva
  • djelovanje na otpor prema redovnom uzimanju farmakoterapije
  • osiguravanje strategije za prevenciju ponovnih epizoda
  • podizanje opće svijesti pacijenata o učinku blagostanja na kvalitetu života.

Oko 52% pacijenata s depresivnim poremećajem navodi kako kognitivne poteškoće (smetnje koncentracije i pamćenja) značajno utječu na mogućnost obavljanja radnih zadataka.


Simptomi i oporavak

Najčešći rezidualni simptomi (smetnje koje se zadrže i nakon što se postigne određeno poboljšanje tijekom liječenja depresivne epizode) su osjećaj umora, manjka energije, poteškoće sa spavanjem ili povećana potreba za spavanjem.

Pacijenti koji su postigli poboljšanje u odnosu na one koji nisu osjetili poboljšanje naveli su manje poteškoća u obavljanju radnih zadataka, obavljanje kućanskih poslova i skladnije odnose s drugima.

Razni čimbenici mogu stati na put oporavka. Kliničari ponekad mogu prerano procijeniti da daljnje poboljšanje više nije moguće. Stoga ne uvode nove antidepresive, kombinacije antidepresiva, strategije augmentacije ili druge učinkovitije metode liječenja. Ponekad sam depresivni poremećaj ima takav tijek da je teško postići poboljšanje ili kliničaru i pacijentu promakne da su neki rezidualni simptomi još uvijek prisutni.

Ponekad problem predstavlja ograničen pristup psihijatrijskoj službi ili psihoterapijskom liječenju, poteškoće u zakazivanju termina ili pacijentovo nepridržavanje dogovorenih načina liječenja.


Nepridržavanje metoda liječenja

Najčešći razlozi nepridržavanja liječenja su prerani prestanak uzimanja lijeka kada dođe do poboljšanja simptoma, otežano uviđanje benefita, odgođeni učinak, nuspojave (npr. seksualna disfunkcija, porast tjelesne težine), društvena stigma, nedovoljna edukacija pacijenta, cijena lijekova.

Dodatni čimbenici koji pridonose nepridržavanju liječenja kod rezistentne depresije: nedostatak odgovora na lijek, tolerancija maksimalnih doza, nedostatak zadržavanja učinkovitosti, nedovoljno optimalno liječenje, kombinacija ili augmentacija terapije koja dovodi do porasta nuspojava, istovremeno prisustvo drugih psihičkih ili tjelesnih bolesti, kroničnost bolesti, težina bolesti, pogrešno dijagnosticiranje te nedostatak socijalne podrške.

U pristupu liječenju depresivnog poremećaja važno je istaknuti da liječenje zahtijeva osjećaj „hitnosti“ (liječenje treba započeti što ranije). Što se kasnije započne s liječenjem, veći je rizik od kroniciteta i komplikacija. Nije dovoljno liječiti samo osnovne simptome depresije jer su rezidualni simptomi glavni prediktor pojave ponovne epizode i imaju najveći učinak na funkcionalni oporavak.

Autorica: doc. prim. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., specijalist psihijatrije, psihoterapeutkinja

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.