Germanska nova medicina

Osamdesetih godina 20. stoljeća njemački liječnik dr. Ryke Geerd Hamer otkrio je sasvim novi pogled na bolesti i njihove uzroke. Njegova Germanska nova medicina znanstveno je utemeljena i vrlo praktična te je službeno potvrđena na više od 30 svjetskih sveučilišta. No, kako je ovaj znanstvenik i internist uopće došao do svojih otkrića i zaključaka koji su potpuno drukčiji od onog što zastupa zapadna medicina?

Naime, sve je krenulo od prerane smrti njegova sina. Nekoliko mjeseci nakon tog tragičnog događaja, dr. Hameru dijagnosticiran je rak testisa. Taj inače posve zdrav čovjek vrlo brzo je shvatio da je do bolesti mogao dovesti samo šok prouzročen sinovom smrću. Nedugo nakon sinove smrti, dr. Hameru umrla je žena, što je on također doveo u vezu s psihološkim šokom gubitka. Vlastito iskustvo potaknulo ga je da nastavi istraživati i slučajeve drugih oboljelih od karcinoma.

Budući da je radio kao glavni internist u minhenskoj onkološkoj klinici, dr. Hamer proučio je slučajeve velikog broja pacijenata oboljelih od karcinoma te ih je usporedio sa svojim iskustvom. Otkrio je zapanjujuće sličnosti i obrasce te došao do fascinantnih otkrića koja su se u svakom novom slučaju potvrđivala kao točna.

Neka od njih bila su, primjerice, da je rak pluća uvijek povezan sa smrtnim strahom. Rak debelog crijeva nastaje zbog neke „neprobavljive“ vijesti ili situacije. Rak dojke rezultat je pretjerane brige, odnosno zabrinutosti za neku blisku osobu. Ni u jednom slučaju ne radi se o nečem zloćudnom ili malignom, već samo o ugrađenom biološkom programu putem kojeg se ljudski organizam adaptira na novi šok.

Dr. Hamer otkrio je da se iznenadni proživljeni šok istovremeno reflektira u psihi, mozgu i određenom organu neke osobe.


Psiha, mozak i organ – trojac koji radi simultano

Tijekom terapeutskog rada s više od 30 tisuća pacijenata dr. Hamer primijetio je obrasce koji se uvijek iznova ponavljaju – nedugo prije bolesti svaki pacijent doživio je iznenadni šok. I to bilo da se radilo o smrtnom slučaju, gubitku posla ili djeteta, osjećaju napuštenosti ili strahu za vlastiti život. Taj je konfliktni šok dr. Hamer nazvao po svojem sinu – Dirk-Hamerov sindrom (DHS).

Ovaj sindrom ne pogađa samo ljude nego, pokazalo se, i životinje, pa čak i biljke.  Da bi šok uopće doveo do bolesti, on mora biti iznenadan. Dakle to je ono što vas uhvati „na krivoj nozi“. Vi se za tu situaciju ili događaj niste pripremili. Dr. Hamer otkrio je da se iznenadni proživljeni šok istovremeno reflektira u psihi, mozgu i određenom organu pogođenog čovjeka. Tada počinje proces adaptacije.

Tkivo ili organ počinju se mijenjati ovisno o prirodi traumatskog događaja i to s ciljem očuvanja života. Primjerice, ako ste doživjeli smrtni strah, mozak će pokrenuti proliferaciju ili rast stanica u plućima, što bi trebalo omogućiti više kisika. Ta povezanost psihe, mozga i organa nas nimalo ne treba čuditi uzmemo li u obzir da je mozak svojevrsno računalo organizma, psiha je programer, a organi su hardver.

Dr. Hamer usporedio je CT snimke mozga kod pacijenata te primijetio da su se nakon iznenadnog šoka u mozgu svakoga od njih pojavili koncentrični prstenovi ili krugovi vidljivi na CT-u. Područje mozga s vidljivim koncentričnim prstenovima pokreće fiziološke promjene ili adaptaciju u organu koji ono kontrolira. Tako nastaje ono što uobičajeno nazivamo „bolešću“. Bolest je, zaključio je dr. Hamer, zapravo biološki program prilagodbe ljudskog organizma na konfliktni šok.


Simptomi „bolesti“ kao znak iscjeljivanja

Nakon adaptacije na proživljeni šok, pri čemu dolazi ili do proliferacije (tumora) ili gubitka stanica, pokreće se program iscjeljivanja zahvaćenog tkiva ili organa. Tijekom faze iscjeljivanja javljaju se simptomi. To je ono što prepoznajemo kao gripu, multiplu sklerozu, tumor, kožnu bolest, dijabetes, srčanu bolest, alergiju… Bolest je, prema dr. Hameru, zapravo proces iscjeljenja! No, pitate se kako ćete znati koliko će dugo cijeli taj proces iscjeljenja trajati?

To ovisi o vama. Naime, što prije razriješite konflikt u sebi, to će vaš mozak prije zaustaviti fiziološke promjene na organu i započeti s izlječenjem. Ako se konflikt ponavlja, oboljenje se stalno vraća, a to se u alopatskoj medicini naziva „kroničnom bolešću“. Tu se zapravo ne radi ni o kakvoj kroničnoj doživotnoj bolesti, nego samo o nerazriješenom konfliktu.

Prema dr. Hameru, ne postoje neizlječive, kao ni zloćudne bolesti. Cilj bolesti nije da našteti čovjeku ili da ga uništi, nego upravo suprotno. To je biološki program koji nas potiče na rješavanje konflikta kako bismo se vratili u homeostazu.

Za razliku od alopatske medicine koja na bolest gleda kao na nešto negativno od čega trebamo strahovati, dr. Hamer bolest smatra našim prijateljem i saveznikom. Ovaj liječnik čak i ne govori o bolestima, nego o „korisnim biološkim programima prirode“.


Dvije faze „bolesti“

Prema dr. Hameru, bolest, odnosno korisni biološki program prirode, odvija se u dvije faze:

1. Aktivna ili hladna faza (simpatički sustav): hladni udovi, drhtanje, kompulzivno razmišljanje, lupanje srca, loš san, slab apetit. Ova faza traje sve do rješavanja konflikta.

Konflikt se rješava kada se, primjerice, oslobodite straha za vlastiti život ili nekome oprostite, kada uspijete „probaviti“ neku vijest itd.

2. Pasivna, topla ili iscjeljujuća faza (parasimpatički sustav): povišena temperatura ili groznica, glavobolja, iscrpljenost, noćno znojenje, natečenost, upala, bolovi – faza u kojoj se pojavljuju simptomi „bolesti“.

Ako smo u aktivnoj fazi imali proliferaciju stanica (tumor), one se sada uz pomoć bakterija i gljivica razgrađuju.

Ako smo u aktivnoj fazi imali gubitak stanica, one se sada obnavljaju.

Ako smo u aktivnoj fazi imali gubitak funkcije u dijelu organa ili tkivu, ta se funkcija sada vraća.


Dijagnoza je puno gora od same bolesti

Dr. Hamer zaključio je da dobivanje dijagnoze raka, odnosno trenutak kada liječnik nekome objavi „vi imate rak!“, u svakom pojedincu izaziva golemi šok, što je i sam iskusio. I upravo taj šok kod mnogih pacijenata budi smrtni strah te može dovesti do pokretanja novog biološkog programa prilagodbe, najčešće u plućima. To se uobičajeno naziva „metastaziranjem“ ili „širenjem raka“, premda je prema dr. Hameru to potpuno pogrešno tumačenje. Stoga, ako su vam dijagnosticirali karcinom, nemojte paničariti i dopustiti da vas obuzme strah za vlastiti život.

Prema ovoj medicini, nakon što razriješite konflikt u sebi, karcinom će se sam povući, odnosno organizam će ga sam „razgraditi“, baš kao što ga je i sam stvorio kako bi pomogao u procesu prilagodbe.

Što nas uči medicina dr. Hamera?

Germanska nova medicina pomaže nam da shvatimo kako nijedna bolest nije pogreška prirode, stoga od nje ne moramo strahovati. Jednom kada naučimo zakone i postulate ove nove medicine, prirodno ćemo se oslanjati na mudrost vlastitog organizma jer on nikada ne radi protiv nas, nego samo za naše najveće dobro.

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.