MANIFEST – što mi oboljeli od bolesti štitnjače, ustvari, želimo?

Jako smo dugo svi u grupi To nisam ja – to je moja Štitnjača! . Grupa je to posvećena bolestima štitne žlijezde, grupa podrške oboljelima i ujedno najveća zajednica oboljelih od bolesti štitnjače u Europi.

Nakon toliko vremena otkad grupa postoji, a ove godine obilježavamo 10 godina njenog postojanja, potpuno je jasno da se u nekoliko vrlo važnih činjenica o analizi nalaza i definiranju terapije tj. liječenju posljedica bolesti štitne žlijezde jako razilazimo s ogromnom većinom naših liječnika i endokrinologa.

Naime, način na koji tumačimo nalaze i podešavamo terapiju (možemo to pouzdano, a samokritički reći) ogromnu većinu članova vodi prema stabilizaciji i poboljšanju zdravlja, smanjenju simptoma bolesti i smanjenju antitijela. Imamo doslovno već sada tisuće zdravijih članova grupe. Međutim, oni koji slijede upute liječnika koji rade po propisanim smjernicama Ministarstava zdravstva vrlo rijetko imaju duža stabilna i dobra zdravstvena stanja. Kontinuirano su im prisutni manji ili veći simptomi bolesti, uopće ne prate razinu antitijela niti aktivno djeluju na njihovom smanjenju.

Sve veći broj oboljelih

Ovakva situacija predugo traje. Već desetljećima se u tireodologiji ništa ne mijenja nabolje. Oboljelih žena i muškaraca je u populaciji postotno sve više, a medicina nema objašnjenje razloga i uzroka povećanog broja oboljelih od bolesti štitne žlijezde. Dakle, na osnovnom medicinskom zadatku – prevenciji bolesti – ministarstva i zdravstveni sustavi uopće ništa ne rade. Ili, ako i rade, to je malo i nedovoljno. Oboljeli te pomake ne osjećaju. Čak ne postoji niti lista mogućih uzroka bolesti štitne žlijezde. Ne znamo bi li se smijali ili plakali kada liječnici utvrde kako su razlozi povećanja broja oboljelih genetski uzrokovani, kako je u pitanju stres ili prezahtjevan životni tempo.

Zbog toga smatram kako bi svi oboljeli, sve grupe i sve udruge u nastupu prema liječnicima i svojim zdravstvenim sustavima trebali početi zahtjevati i više i bolje. A prvenstveno ono što se u grupama pouzdano pokazalo kao pristup koji donosi bolje zdravlje, optimizam i više životne energije.

Naši zahtjevi

Mi, oboljeli od bolesti štitnjače tražimo:

1) Prestanak TSH-loškog pristupa definiranja nalaza i terapije. On uglavnom donosi pojačanje simptoma bolesti, a ne njihovo umanjenje.

ZAHTIJEVAMO UVIJEK KOMPLETNU PRETRAGU NALAZA ŠTITNE ŽLIJEZDE PRIJE UVOĐENJA TERAPIJE, PODEŠAVANJE TERAPIJE PREMA NALAZU fT4, A DEFINIRANJE SUPLEMENTACIJE SELENA I VITAMINA RADI BOLJE PRETVORBE PREMA NAJVAŽNIJEM – AKTIVNOM HORMONU fT3.

2) Prestanak zanemarivanja nalaza antitijela (AT) i metoda njihovog smanjenja jer to dovodi do pojačanja simptoma bolesti i povećanog rizika karcinoma kod žena.

ZAHTIJEVAMO 6-MJESEČNO PRAĆENJE NALAZA ANTITIJELA (AT) i DEFINIRANJE SMJERNICA I METODA NJIHOVOG SMANJENJA OD STRANE MEDICINSKOG SUSTAVA.

3) Prestanak zanemarivanja povećanog utjecaja fizičkih, kemijskih, radioloških, bioloških i ostalih endokrinih utjecaja i zagađenja koji negativno djeluju na štitnu žlijezdu, endokrini i imunološki sistem.

ZAHTIJEVAMO DEFINIRANJE NAJVAŽNIJIH ENDOKRINIH DISRUPTORA, NJIHOVO PRAĆENJE I LIMITIRANJE NJIHOVE  IZLOŽENOSTI KROZ OKRUŽENJE TJ. ZRAK, VODU I HRANU KAKO BI SE PREVENTIVNO DJELOVANJE KONAČNO USTROJILO i PROVODILO.

Neka ove 3 točke budu naš MANIFEST MINIMALNIH ZAHTJEVA koji će svaki pacijent zahtijevati od svojih liječnika. A grupe podrške oboljelima i udruge za promicanje svjesnosti o bolestima štitnjače od medicinskih sustava svojih zemalja.

Da parafraziram, oboljeli svih zemalja – ujedinite se! Naravno da neće biti lako, ali sam siguran da će se, ako svi istupimo individulano i sustavno, rigidna, nelogična i zastarjela praksa morati mijenjati sukladno ovim minimalnim zahtjevima. Za godinu ili 5 godina – ali se mora početi mijenjati.

Mario Marić
Mario Marić

Obožava čitanje, svakodnevno učenje, DIY i švrljanje po planinama u potrazi za stećcima i starim gradovima.