Šri Lanka – suza ili biser Indije?

Na jednoj od dugotrajnih vožnji kroz planinski dio Šri Lanke, naš lokalni vodič Wikum pokušao je podignuti raspoloženje izmorenoj grupi prepričavajući nam najbolje od domaćih viceva… „Prije nekog vremena, u jedno malo selo pokraj Sigiriye (čuvene ruševine starog glavnog j na jednoj visokoj stijeni), došlo su dvoje mladih učitelja, muškarac i žena. Unatoč početnom dogovoru, u selu su imali organiziran smještaj samo za jednu osobu, tako da se mladi učitelj ipak morao vratiti kući. Ali, uz malo molbi i razgovora s učiteljicom, dogovorili su se da i on može ostati – uz uvjet da spava na terasi.

Dogovor bi možda ispao dobar da upravo nije trajala sezona monsuna i vjetar je cijelu noć nosio kišu po jadnom učitelju. Negdje usred noći učiteljica se ipak smilovala i pozvala ga da uđe u kuću i spava s njom u krevetu. Ali, pod uvjetom da između njih stavi jedan veći jastuk za zaštitu privatnosti. Tjedni su prolazili i jednoga dana mladi su učitelji krenuli na školski izlet s djecom u Sigiriyu. Dan je bio vjetrovit i dok su se penjali strmim stepenicama prema vrhu vjetar je otpuhao učiteljev slamnati šešir preko ograde, na sam rub staze. U trenucima dok se on hrabro spremao zakoračiti na drugu stranu po šešir, učiteljica ga je uhvatila za ruku i rekla… Polako, ne žuri. Nisi imao hrabrosti prekoračiti jastuk svih ovih tjedana, a sad se praviš hrabar kad treba prekoračiti ovu ogradu…“

Ovo je otok gdje nema žurbe. Domovina cimeta, gdje kokos doslovno pada s grana i pruža čovjeku skoro sve što mu treba za život. Privlačan zbog svoje klime, prekrasnih pejzaža džungli, plaža i rižinih polja.


Egzotična turistička destinacija

I onda, nakon takve poante, učinilo mi se da se Wikum po prvi put od srca nasmijao, još od trenutka kad smo se upoznali na aerodromu. A mi smo barem nakratko dobili uvid u intimni svijet naših domaćina bez službene uljudnosti. Jer, ipak putujemo kako bi istinski doživjeli zemlju koju posjećujemo . Ne samo kroz idilična hotelska odmarališta u klimatiziranim sobama, ograđena visokim ogradama i uz nepregledni izbor specijaliteta za buffet ručkom. Stvarni doživljaj je i dan od 9h vožnje po brdskim cestama u kojima smo prešli jedva nešto više od 200 km. Zatim poneki ugriz nevidljivog komarca, bezukusni ručak u „zemlji začina“, gubljenje vremena po preskupim prodavaonicama dragulja i precijenjenim Ayurveda centrima…

Šri Lanka je dugo prolazila kroz fazu egzotične turističke destinacije opterećene dugogodišnjim građanskim ratom. Stoga prosječan stanovnik Hrvatske nema tako jasnu viziju što može očekivati od ovog otoka. Po površini ona je malo veća od naše zemlje (65 610 km2). No, po broju stanovnika od 21,5 mil daleko je naseljenija. Jezik, kultura, religija, stanovnici, klima… Sve je izrazito drugačije od onoga na što smo navikli. A, opet, smijemo se istim šalama.


Povijest Šri Lanke

Zbog svog oblika Šri Lanka podsjeća na suzu koja „kapa“ iz Indije. Marko Polo nazvao ju je „otok po mjeri čovjeka“. Stari arapski trgovci dali joj ime Serendib, iz čega je nastala engleska riječ „serendipity“ kao pojam slučajnog sretnog otkrića. Različiti posjetitelji ostavili su zapisano 80 različitih imena. Današnji naziv vuče korijen iz sanskrta i označava Rajski otok.

Romantične su i legende o njenoj prošlosti. Od toga da je Adam pri odlasku iz raja ostavio otisak stopala na stijeni planine Sri Pada (neki smatraju da je to Budin otisak stopala) pa do samog porijekla stanovnika kojeg vuku iz kratkotrajnog susreta indijske princeze i lava. Zbog toga se lav nalazi na zastavi, iako ih uopće nema na otoku. Iz ove neobične veze rođeni su blizanci koji su se vjenčali i imali 16oro djece. Najstariji od njih bio je problematični princ Vijaya. Njega je kralj protjerao zajedno sa sedamsto njegovih muških prijatelja, a utočište su pronašli na Šri Lanki. Ostalo je legenda, dorađena u zapisima budističkih svećenika – Mahawamsi.

Arheološki su nalazi malo drugačiji i najstarije tragove ljudskog života pronalaze oko 10 000 god pr. Kr. Prvi stanovnici bili su sličnih korijena kao i australski aboridžini čiji su se potomci održali do danas u malim skupinama daleko od civilizacije – Vedde. Nažalost, nismo ih imali prilike vidjeti. No, sama činjenica da postoje daje otoku posebno slojevitu prošlost. Najnovija istraživanja govore da su oni potomci prvih stanovnika Afrike koji su krenuli na put prema Australiji još prije 70 000 godina.

Velike promjene

Velike promjene nastaju u 6. i 5. stoljeću pr.n.e. dolaskom Indo-Arijevaca, Sinhaleza, koji i sada čine većinu stanovnika Šri Lanke (69%). U 3. stoljeću pr.n.e. dolaze budistički hodočasnici koji prenose novu religiju/filozofiju. Time udaraju temelje novom razvoju kulture i života na otoku. Blizina Indije dovela je do stoljetnih ratova za prevlast. Prisilila je Sinhaleze da sele svoje prijestolnice sve više prema jugu i u što nepristupačnija područja, a sjever prepuste Tamilima – hindusima.

Početkom 16. st, nakon što su prvi Portugalci doplovili do obale Šri Lanke u potrazi za začinima, zlatom i svilom i nazvali je Celiao (kasnije je pod Britancima postao Cejlon) otok je bio podijeljen na tri carstva. Portugalci su se zadržali 150 godina, a izgurali su ih poslovniji Nizozemci koje je daleko više zanimao profit nego misionarski rad crkve. Pojava Napoleona u Europi dovela je i do promjena snaga u kolonijama. Zato su Britanci iskoristili poraz Nizozemaca i nakon njihovih 150 godina započeli svoju vladavinu. Ta je vladavina završila također nakon 150 godina, proglašenjem neovisnosti 1948.

Prvi su zavladali centralnim dijelom i prijestolnicom Kandy, jedinim pravim gradom, kako ga i danas zovu stanovnici Šri Lanke. Izgradili su pruge, ceste, uveli engleski kao službeni jezik, potpuno zanemarivali tradicionalne religije – budizam, hinduizam i islam, sadili plantaže kokosa, začina i…kave.


Domovina čaja ili kave?

Mnogi će danas pomisliti da je Šri Lanka domovina čaja. No, to je daleko od istine. Priča o čaju je, na neki način, skriveni uzrok velikog broja problema današnjeg društva. Sve do 1870tih kava je bila okosnica lokalne ekonomije. No, pojavom virusa hemileia vastratrix koji napada list biljke, ona gotovo nestaje s otoka. Kavu uskoro zamjenjuje čaj iz Kine i potpuno mijenja radni ritam na plantažama. Kava je sezonska biljka koja je zahtijevala berače samo u određenom dijelu godine, dok je berba čaja konstantna. Da bi se ova agrarna reforma uspješno provela i ekonomski isplatila, Britanci iz Indije uvoze jeftinu radnu snagu – Tamile.

Kao i svugdje u svijetu, jadna siromašna manjina, u potrazi za preživljavanjem, ostaje na rubu društva i lagano gomila frustracije i nezadovoljstvo. A oni počinju kulminirati nakon proglašenja neovisnosti i uvlače zemlju u dugogodišnji gerilsko/teroristički rat.


Tamilski Tigrovi

Tek pred kraj našeg putovanja pročitao sam da su prvi bombaši samoubojice došli iz redova tamilske terorističke organizacije LTTE (The Liberation Tigers of Tamil Elam; Elam – dragocjena zemlja) poznatih kao Tamilski Tigrovi. A kad bi pitali Wikuma o toj osjetljivoj temi naglo bi se uozbiljio i pažljivo birao riječi…

“Većina Tamila su dobri ljudi, ali neki… Rat je trajao od sredine 1970tih i jako je iscrpio našu zemlju… Radio sam kao policajac do prije 10tak godina, ali na pritisak svojih roditelja prestao sam i otišao u turizam…“.

Bilo je očigledno da mu smješak nestaje s lica na sam spomen ratnih zbivanja. Rat je službeno završio sredinom svibnja 2009. nakon što je vojska Šri Lanke preuzela kontrolu nad posljednjim uporištima LTTE-a na sjeveru i istoku zemlje i ubila vođu i osnivača Tamilskih Tigrova, Velupillaia Prabhakarana. Kako je počeo? Zar itko može dati pametan odgovor?

Povjesničari pišu da je nakon proglašenja neovisnosti premijer S.W.R.D. Bandaranaike 1956. donio zakon u kojem je sinhaleški jezik proglasio jedinim službenim. Takav potez izolirao je Tamile kao ravnopravne građane i pojavili su se prvi nemiri. Premijer je započeo pregovore oko 1959. kako bi smirio situaciju. No, ubio ga je militantni budistički svećenik s drugačijim pogledima na ideje o karmi i dharmi, i u tome nije bio usamljen.


Religija

Šri Lanka je primarno zemlja budizma. Budizam je dominantna religija. On je duhovna snaga koja je stoljećima čuvala identitet Sinhaleza pred naletima mnogobrojnijih hinduističkih osvajača iz Indije i kršćanskih kolonizatora. Dok smo se vozili kroz naseljena mjesta mogli smo vidjeti pokoju anglikansku crkvu, malo veći broj džamija za potomke davno naseljenih arapskih trgovaca, neobične tornjeve hinduističkih svetišta s bezbroj izrezbarenih mitoloških priča, no Buda je svugdje dominirao. Uz ceste se nalaze mali oltari za sretno putovanje uz koja bi se naši vozači obavezno zaustavili i ostavili pokoji rupij. Te oltare obično predstavlja veliki kip Bude u jednoj od svojih „mudra“: položaja s dignutom desnom rukom, dok sjedeći meditira, dodiruje zemlju, pravi simboličan krug spajajući palac i jedan prst ili dok leži prije smrti i ulaska u nirvanu.

Daleko najimpresivnije vjersko mjesto koje smo posjetili je pet špilja u Dambulli s čak 153 Budina kipa koje su kraljevi Šri Lanke gradili kroz razdoblje od 2000 godina. Smještene na brežuljku okruženom zelenim pejzažima i čuvane budnim okom lokalnih prodavača voća, razglednica, nakita i kišobrana predstavljaju jedno od glavnih turističkih destinacija centralnog dijela otoka. U obilazak smo stigli po laganoj kiši, u sušnom periodu, najsušnijeg dijela Šri Lanke…


Četiri plemenite istine

Klima se vidljivo mijenja i kod njih, vidljivije nego u razvijenijim zemljama jer su poplave postale redovita pojava. Samo nekoliko dana nakon što smo otišli milijun je osoba evakuirano zbog vodenih bujica. Sezona monsuna trebala je završiti još početkom prosinca, a sad traju sve do veljače i ne zna se kad će prestati…. Vlažno vrijeme, izmaglica na obzoru, majmuni koji nezainteresirano lutaju, kao mačke u Europi i vlasnici kobri u košarama koji vrebaju naše fotografiranje kako bi mogli zatražiti poneki rupij. Obavezno izuvanje ispred ulaza i pokušaj da od Wikuma saznamo nešto više o Budizmu. Ali, naš vodič je daleko zainteresiraniji za svjetovne teme nego vjersku filozofiju pa ostaje na nama da se bolje informiramo, kako god se snađemo.

Od svog nastanka u Indiji u 6 st. pr.n.e. budizam se proširio prema istoku, a najmanje zadržao u zemlji odakle je potekao. Na Šri Lanku stigao je rano, prije 2300 godina i očuvao svoj tradicionalniji oblik – Theravada budizam. Za razliku od drugog smjera, Mahayana budizma, u Theravedi ima daleko manje ustupaka na putu do prosvijetljenja. Molitva Budi je besmislena jer ga je progutala nirvana, a za oslobođenje od patnje traži se strogo poštivanje Četiri plemenite istine:

  • Patnje koje doživljavamo posljedica su naše karme
  • Uzrok patnje su krive čežnje ili čežnje prema dobrom na krivi nači
  • Moguće je ukinuti patnju.
  • Postoji plemeniti osmerokuti put do prestanka patnje: ispravne spoznaje, stavovi, govor, rad, način života, napor, zalaganje i meditativna sabranost.


Disciplina redovnika

U zemljama u kojima dominira Theraveda – Šri Lanka, Tajland, Kambodža, Laos i Mianmar (Burma) – od pojedinca se traži disciplinu koju samo rijetki mogu ispuniti. Zato je u tim zemljama dosta razvijen kult redovnika – Sanghi. Samo oni mogu u potpunosti posvetiti život dosezanju nirvane. Za sve druge postoji nada da će se ispravnim načinom života sljedeći put roditi kao budistički redovnici i dobiti svoju priliku. U redovnike mogu samo muškarci mladi od 20 godina koji potom briju glavu i oblače karakterističnu odjeću narančaste boje.

Impresioniranost zapada budizmom vjerojatno ima svoje korijene još u kolonijalnom razdoblju. Vrhunac doživljava hipi pokretom ’60tih godina. Neizbježno je u ljudskoj prirodi da nam se druge filozofije i ideje čine boljima i zanimljivijima od naših, pa tako idealiziramo i religije dalekog istoka. Sviđa nam se ideja karme i karmičke kazne za one „zle“ koji nas povrijede.

Divimo se težnji oslobođenja od okova materijalnog svijeta i toleranciji prema svakom živom biću. Razlozi su na mjestu, no prečesto zaboravljamo, iz vlastitog neznanja, da i takva religija ima svoju ratobornu stranu koja Šri Lanku smatra „odabranom zemljom“. Tako ona od 2001. ima i svoje predstavnike u parlamentu i ne slaže se uvijek s plemenitim idejama pomirenja s manjinama. A opet, s druge strane, nije bilo ni toliko neobično da jednog od gostiju iz naše grupe po centru Kandya provoza Tamil kršćanin u maloj trokolici, tuk-tuku.


Stanovništvo i turističke atrakcije

Mali broj sretnika ima priliku provesti novogodišnju noć nekoliko stupnjeva iznad ekvatora i 30tak stupnjeva iznad nule. Sama proslava bila je splet okolnosti koje s vremenom postaju sve veća anegdota. Bolje situirani stanovnici Europe, Australije ili Rusije vole doći na ovaj otok i pobjeći od gradskih gužvi ili zimskih temperatura. U Hrvatskoj standard i ciljevi većine nisu okrenuti u ovom smjeru, pa se grupe za putovanja često formiraju u zadnji tren, kad je većina hotela već rezervirana. Zato smo upravo za Novu Godinu jednu noć odsjeli u alternativnom smještaju, 30km od Kandya. Malo selo, novi hotel na brdu iznad džungle, čak je i Internet stranica obećavala puno… Hotel Bin Vino. Naš vodič Wikum nikada nije bio tamo, naši vozači nikada nisu vozili do njega…

Pala je noć, cesta se sužavala, nervoza se nakupljala, pa smo se odlučili na šetnju do recepcije za oproštaj od Stare godine. Hotel kao iz kataloga, ali samo dok se bolje ne zagledate u detalje izrade; nespretno postavljena vrata tuš kabine, „prozračna“ vrata na balkonu, veliki žohari u sobi, hladna večera i slabo osvjetljenje.

Ljubaznost domaćina

Ali, ljubaznost domaćina i trud s kojim su pripremili novogodišnji vatromet uz ukrasni kabriolet iz ’50tih ispred glavnog ulaza, zasjenio je sve nedostatke. I, kao vrhunac večeri, vino za zdravicu. Na Šri Lanki nema vinograda i vino se smatra velikim luksuzom. Pije se domaća piva Lion, žestoki Arak i uvozne žestice. Wikum nas je htio počastiti vinom i viskijem kao poklonom lokalne agencije, pa mu nikako nije bilo jasno zaštone želimo viski. Toga imamo dovoljno i kući. Popili bi koju čašu vina ili pive i to je to.

A onda mi je sinulo. Pa viski je njegova želja! Zato smo zbog njega kupili jednu bocu u trgovini, a drugu „razvodnili“ za pive. Dva mlada konobara su me sva preplašena gledala dok sam ih tražio vadičep za butelju australskog Shiraza. Na kraju se ispostavilo da prvi put prisustvuju otvaranju boce s priručnim vadičepom sa „švicarca“. I sve to u hotelu znakovitog imena Bin Vino, na otoku gdje se Nova Godina slavi sredinom travnja!


Pinnewala

Na putu prema Nacionalnom Parku Horton Plains posjetili smo najveće sirotište slonova na svijetu – Pinnewalau – s oko 80 slonova. Jedna od glavnih turističkih atrakcija s mogućnošću da hranite slona mini bananama dok se on kupa uz obale rijeke ili kupite razglednicu i bilježnicu napravljenu od reciklirnog slonovog izmeta. Zvuči pomalo neprivlačno, ali kvaliteta izrade i sama kreativnost ideje su odlični. Zbog sječe šuma i stvaranja novih poljoprivrednih površina, slonovi sve više gube bitku za teritorij. Zato ih na ovakav način vlada pokušava očuvati i zadržati svijest o tradicionalnoj povezanosti koju stanovnici imaju s njima kroz religijsku simboliku i ekonomsku važnost.


Životinjsko carstvo

Inače, Šri Lanka je zemlja iznenađujuće bogata životinjskim svijetom. Osim slonova kojih je danas oko 2 500, idealno je mjesto za sve koji vole ptice u tisuću boja, zelene, plave, žute, crne, uz neizbježne vrane po naseljenim mjestima i pokojeg pelikana. Majmuni su sveprisutni, a psi lutalice prisiljeni na pretežno vegetarijanski život i svi izgledaju isto. Sitni, mršavi, kao zakržljale lisice. Za vrijeme neočekivano dobrog safarija u nacionalnom parku Yala imali smo prilike vidjeti krokodile, bivole (od čijeg mlijeka rade neku vrstu jogurta – jedini mliječni proizvod na otoku), jelene i spomenik žrtvama tsunamija. Samo jedan „mali“ drhtaj zemljine površine 26. prosinca 2004. godine i 50 000 ljudi izgubilo je živote. Njih više od 227 000 u cijelom području Indijskog Oceana. Teško je i zamisliti kako je morao izgledati udar vala od preko 20 metara. Posljedice na građevinama su popravljene, za one druge, teško je reći.


Sve ovo u samo desetak dana

U razdoblju od desetak dana prošli smo urbani centar Colomba, posjetili grob prve ženske premijerke u svjetskoj povijesti – Sirimawo Bandaranaike, penjali se na Sigriyu, jeli svježi mango i papaju, ljutu rižu i još ljući pire od žute leće, promatrali živo prakticiranje budizma u hramu Budinog Zuba u centru Kandya, planinarili na visoravni Horton Plains i došli do „ruba svijeta“ s kojeg slobodan pad ide u dubinu od 880m.,. Vozili se tuk-tukom, posjetili seosku obitelj i ponašali se kao najurbaniji europski turisti u Dalmatinskoj zagori dok smo ih fotografirali kako ručno prosijavaju rižu, slikali se s velikim kornjačama uz plantaže čaja i odigrali trening utakmicu kriketa s lokalnom momčadi „Napoleon“ u Bandaraweli.

Neki od nas bili su dovoljno vrijedni i dignuli se prije zore u nadi da će ugledati kitove na pučini, pa su slabašne obrise na horizontu kompenzirali držanjem zmija u ruci na obližnjoj zmijskoj farmi. Drugi su uživali zadnjih par dana u pješčanim plažama Mirisse u idiličnom hotelu samo 20tak metara od oceana, raju za surfere i one koji uživaju hodati bosi cijeli dan.


Sudar svjetova

Nebo je drugačije na ovim geografskim širinama. Noću, dok hodate po pijesku uz šum valova, dominira sazviježđe Orion. Totalni kliše iz turističkih kataloga, ali djeluje ljekovito na stanje duha, barem nakratko. Mladi Europljani i Australci s lokalnim beach boysima slušaju Boba Marleya dok se iz malih barova širi miris marihuane.

Jedna mi je činjenica ostala posebno upečatljiva. Sudar svjetova, koji ne primjećujemo sve dok ne dođemo u kulture u kojima se ljudi po fizionomiji toliko razlikuju od nas. Koliko su samo ljudi iz zapadnih, bogatijih zemlj, krupniji po građi. Stanovnici Šri Lanke su sitni, mršavi, niski rastom, žene s leđa često zamijenite s djevojčicama, a muškarci rijetko prelaze 70ak kg. S druge strane, pretilost zapadnjaka još više dolazi do izražaja, kao i tromost tih velikih tijela na otočkoj vrućini. I arogancija, izbjegavanje pogleda prema drugom bijelcu, kao da se ne uklapamo u ovu sliku idiličnog tropskog raja koji bi, po nekim izokrenutim očekivanjima, trebao biti netaknuta divljina rezervirana samo za odabrane. Pravimo se da ne vidimo jedni druge dok se smješkamo domaćim ljudima i s njima pokušavamo ostvariti kontakt.

Ovo je otok gdje nema žurbe. Domovina cimeta, gdje kokos doslovno pada s grana i pruža čovjeku skoro sve što mu treba za život. Privlačan zbog svoje klime, prekrasnih pejzaža džungli, plaža i rižinih polja. Mjesto gdje su Europljani ostavili traga najviše je vidljivo u starom utvrđenom gradu Galleu i gdje je sniman čuveni film „Most na rijeci Kwai“. Zemlja plavog safira gdje je svaki Puni Mjesec praznik i u kojoj je Arthur C. Clark, jedan od najvećih pisaca znanstvene fantastike, proveo većinu života.

Suza ili biser Indijskog Oceana? Najbolje da sami istražite…

Autor: Marko Obranović

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads