Znate li kuda plovi vaš brod?

Kažete, želite doći na odredište, želite postići sve, a niste svjesni kojim putem želite ići? Ne razmatrate sve opcije, ne tražite planove b, c i d ako prvotni ne upali. Nije vam ni bitno kojim putem ćete ploviti, samo želite biti sigurni da ćete doći ondje.

A kako ćete doći tamo ako nemate unaprijed zacrtane koordinate? Mislite da brod koji plovi bez koordinata može doći na željeno odredište? Smatrate da za to ne treba jasno zacrtan i razrađen plan? Vjerujete da će se desiti samo od sebe, da će okrenuti na sreću, dobit ćete potreban vjetar u leđa koji će vas uputiti u pravom smjeru?

Onaj tko ne zna čemu stremi i kuda plovi, vrlo vjerojatno neće doći nigdje – jer se na put neće ni zaputiti.

Cilj i vjera

Nećete. Točka. Onaj tko ne zna čemu stremi i kuda plovi vrlo vjerojatno neće doći nigdje, jer se na put neće ni zaputiti. Ako se i zaputi, bez jasno ucrtanih koraka, teško da će dočekati kraj i uživati u plodovima svog truda i rada. Tek onaj tko predano i svakodnevno radi na sebi, prilagođava planove i smišlja nove opcije, pronaći će put. I kad se jednom otisne na pučinu, doći će na odredište unatoč valovima i olujama koje ga putem lome.

Jer, on ima jasno zacrtan cilj i vjeru u sebe, da će ga uspjeti provesti u djelo. Tješi ga činjenica da će jednog dana kad dođe ondje gdje je želio biti, sve kockice doći na svoje mjesto. A on će konačno odahnuti, sretan jer je uložio sve što je imao, a dobio je slobodu i ponos.

Ponos, jer putem nije posrnuo, ni kad je bilo najteže, jer je zadržao svoje dobre osobine, razvio kvalitete ratnika/vođe, usmjeravao putem i druge da koračaju lakše i brže nego on. Ponos, jer je svojim rukama i umom stvorio nešto opipljivo. Nešto što će veseliti i njega i njegove bližnje, a možda i buduće naraštaje.

Budite kapetan svog života, plovite morima kojima želite ploviti. Ne puštajte kormilo u ruke drugima, već ga čvrsto držite i upravljajte sami.

I išao je u to svjestan cijene koju je morao platiti. Nije dozvolio da ga veličina snova proguta, zaplaši ili uništi. Nije to smatrao prevelikim zalogajem, već izazovom dostojnim života.

I puno teže bi mu bilo ostati na obali, cijeli život gledajući u ono što se krije iza pučine i dalekog plavetnila, maštajući da će jednom prijeći s one strane. Puno gora kazna bila bi sjediti skrštenih ruku, očekivati da će ga netko drugi prevesti do te strane, bez da upotrijebi svoje znanje, kreativnost i vjeru.

Znao je, to je jedina cijena koju nije bio spreman platiti. Znao je, ondje na drugoj strani nema ničega što bi ga moglo toliko uplašiti, kao činjenica da ostankom ruši, gubi sebe i uništava si priliku da živi ono za što je rođen.

Nemojte…

Zato, nemojte. Nemojte dozvoliti da cijena budete vi. Da pokleknete pred strahom i ostavite pučinu onim hrabrijima. Puno veće spoznaje i nagrade vas čekaju ondje daleko od ustaljenog, poznatog. Puno teže lekcije vam ostaju ovdje dok tapkate u mjestu. A gledati se u zrcalu i svakodnevno vidjeti mornara ostarjelog od napora i života kojemu se predao, nije opcija kojoj ste stremili.

Budite kapetan svog života, plovite morima kojima želite ploviti. Ne puštajte kormilo u ruke drugima, već ga čvrsto držite i upravljajte sami. Ne bojte se morskih nemani, bojte se života bez snova i hrabrosti. I kad se jednom otisnute na put, pokažite i drugima da je puno vrjednije usuditi se, postati ono što ste morali postati. Pokažite im svoju slobodu.

Marija Lombarović
Marija Lombarović

Sanjar i snažna žena. Pišem i plešem. Dijelim s vam svoja iskustva i svoje boli, rane pretvaram u pobjede. Ono sam što se većina boji biti - SVOJA sam. https://marijalombarovic.wordpress.com/ * https://www.facebook.com/MareLombarovic/?modal=admin_todo_tour