Poremećaji prehrane predstavljaju ozbiljan problem koji uključuje svakodnevne promjene u načinu prehrane, od uzimanja iznimno malih količina hrane do prejedanja. U početku se radi o premalim ili prevelikim količinama hrane, no u određenoj točki osoba počinje gubiti kontrolu nad svojom prehranom.
Poremećaj prehrane također uključuje pretjeranu brigu ili okupiranost tjelesnom težinom ili izgledom. Često ga se opisuje kao vanjski izričaj unutarnje emocionalne boli i konfuzije. Misli i ponašanje koji su fokusirani na hranu predstavljaju neadekvatan način nošenja s emocionalnim problemima jer se osoba ne uspijeva izraziti na drugi zadovoljavajući način.
Moderna kultura sve više ističe značaj i važnost idealne tjelesne građe, pa različite dijete i restriktivan način ishrane postaju sve prihvaćeniji.
Često se u podlozi nalazi negativan doživljaj sebe, osjećaj da se „loše” i neprihvatljive stvari u vezi sebe ne mogu promijeniti, pa hrana predstavlja pokušaj preuzimanja kontrole. Često postoji konfuzija u vezi vanjskog izgleda posebno stoga što moderna kultura sve više ističe značaj i važnost idealne tjelesne građe, pa različite dijete i restriktivan način ishrane postaju sve prihvaćeniji.
Što je to nutriociologija?
Znanost o prehrani, poznata kao nutriciologija, proučava prehranu i njezinu povezanost sa zdravljem. Nutritivi, kako još nazivamo hranjive tvari, su spojevi iz hrane koje tijelo rabi za rast, život i dobivanje energije. Hranjive tvari koje se ne mogu proizvesti u tijelu te se stoga moraju uzimati hranom, se smatraju esencijalnima. One obuhvaćaju vitamine, minerale, neke aminokiseline i masne kiseline.
Hranjive tvari koje tijelo može proizvesti iz drugih sastavnica, premda također mogu potjecati iz hrane, se smatraju neesencijalnima. Kako im samo ime kaže, makronutritivi su tijelu potrebni u relativno velikim količinama; mikronutritivi su potrebni u vrlo malim količinama.
Nedostatak ili prekomjeran unos nutritiva kod poremećaja prehrane
Nedostatak hranjivih tvari može izazvati defiticite ili poremećaje prehrane uzrokovane deficitima. Prekomjerni unos pak može izazvati pretilost.
Makronutritivi
Makronutritivi sačinjavaju najveći dio prehrane i izvori su energije i glavnih esencijalnih hranjivih tvari. Makronutritivi su ugljikohidrati, bjelančevine (uključujući esencijalne aminokiseline), masti (uključujući esencijalne masne kiseline), makrominerali i voda. Ugljikohidrati, masti i bjelančevine, kao izvori energije, mogu prelaziti jedni u druge; masti daju 9 kcal/g (37,8 kJ/g); bjelančevine i ugljikohidrati daju 4 kcal/g (16,8 kJ/g).
Ugljikohidrati
Ugljikohidrati iz hrane se razgrađuju u glukozu i tako povisuju razinu glukoze u krvi. Jednostavni ugljikohidrati su sastavljeni od malih molekula, uglavnom monosaharida ili disaharida, koji se brzo apsorbiraju. Složeni ugljikohidrati su sastavljeni od većih molekula koje se razgrađuju u monosaharide. Složeni ugljikohidrati povisuju razinu glukoze u krvi sporije, ali dugotrajnije.
Glikemijski indeks (GI)
Pokazatelj je brzine kojom ugljikohidrat povisuje razinu glukoze u krvi. Raspon vrijednosti iznosi od 1 (najsporije povišenje) do 100 (najbrže povišenje, jednako onom čiste glukoze). Međutim, stvarna brzina porasta ovisi o tome koja hrana se kombinira s ugljikohidratom.
Zbog toga se povisuje razina inzulina, izazivajući hipoglikemiju i glad, što vodi ka uzimanju viška kalorija i debljanju. Ugljikohidrati s niskim glikemičnim indeksom povisuju glukozu u krvi sporije, dovodeći do nižih razina inzulina nakon obroka, i smanjene gladi, zbog čega je uzimanje viška kalorija manje vjerojatno. Ovi učinci dovode do povoljnijeg profila lipida i smanjenja opasnosti od poremećaja prehrane, pretilosti, dijabetesa i, ako on već postoji, od njegovih komplikacija.
Prekomjerni unos mikronutritiva može biti toksičan.
Bjelančevine
Bjelančevine iz hrane su razgrađuju u peptide i aminokiseline. Bjelančevine su potrebne za održanje tkiva, njegovu izmjenu, funkciju i rast. Međutim, ako tijelo ne dobiva dovoljno kalorija iz tkivnih pohrana (osobito masti) ili iz hrane, bjelančevine mogu biti iskorištene kao izvor energije.
Tjelesne potrebe za bjelančevinama iz hrane, na osnovi tjelesne težine, su povezane s brzinom rasta, koja se smanjuje od djetinjstva do odrasle dobi. Potreba za bjelančevinama se smanjuje od 2,2 g/kg u djece stare 3 mj., na 1,2 g/kg u petogodišnje djece, do 0,8 g/kg u odraslih. Odrasli koji pokušavaju povećati mišićnu masu trebaju vrlo malo dodatnih bjelančevina.
Masti
Masti se razgrađuju u masne kiseline i glicerol. Potrebne su za rast tkiva i stvaranje hormona. Zasićene masne kiseline, česte u životinjskim mastima, su na sobnoj temperaturi krute. Osim palminog i kokosovog ulja, masti biljnog podrijetla su na sobnoj temperaturi tekuće; one sadrže velike količine nezasićenih masnih kiselina ili polinezasićenih masnih kiselina (engl. polyunsaturated fatty acids = PUFA). Djelomičnom hidrogenacijom nezasićenih masnih kiselina nastaju trans masne kiseline.
Svakodnevno su potrebne relativno velike količine Na, Cl, K, Ca, P i Mg.
Potrebe za EMK (esencijalnim masnim kiselinama= ovise o dobi. Odraslima su potrebne količine linolne kiseline u vrijednosti od najmanje 2% ukupnih kalorijskih potreba, a linolenske kiseline u vrijednosti od najmanje 0,5%. Izvor linolne i linolenske kiseline su biljna ulja.
Ulje šafrana, suncokreta, kukuruza, soje, jaglaca, bundeve i pšeničnih klica su izvori velikih količina linolne kiseline. Ulja morskih riba i sjemenki lana, bundeve, soje i kanole su izvori velikih količina linolenske kiseline. Ulja morskih riba sadrže i velike količine nekih drugih ω–3 masnih kiselina.
Voda
Voda se smatra makronutritivom jer je potrebna u količini od 1 ml/kcal (0,24 ml/kJ) potrošene energije, ili oko 2500 ml/dan. Potrebe se mijenjaju uz vrućicu, u toploj ili hladnoj klimi i uz nisku ili visoku vlagu zraka.
Poremećaji prehrane – mikronutritivi
Mikronutritivi su vitamini i minerali koji su potrebni u malim količinama (minerali u tragovima).
Vitamini topivi u vodi
Vitamin C (askorbinska kiselina) i osam članova kompleksa vitamina B: tiamin (vitamin B1), riboflavin (vitamin B2), niacin, piridoksin (vitamin B6), folna kiselina, kobalamin (vitamin B12), biotin i pantotenska kiselina.
Vitamini topivi u mastima
Retinol (vitamin A), kolekalciferol i ergokalciferol (vitamin D), α–tokoferol (vitamin E) i filokinon i menakinon (vitamin K). Samo se vitamini A, E i B12 u tijelu pohranjuju u značajnijim količinama.
Esencijalni minerali u tragovima
Željezo, jod, cink, krom, selen, mangan, molibden i bakar. Osim kroma, svi se oni ugrađuju u enzime ili hormone koji su potrebni za metabolizam. Osim nedostataka željeza i cinka, u industrijaliziranim zemljama su nedostaci mikrominerala rijetki.
Nije dokazano da su ostali minerali (npr. aluminij, arsen, bor, kobalt, fluor, nikal, silicij, vanadij) neophodni za čovjeka. Premda nije neophodan, fluor sprječava zubni karijes stvaranjem spoja s Ca (CaF2), koji učvršćuje mineralni matriks zuba.
Poremećaji prehrane – ostale hranjive tvari
Dnevna ljudska prehrana tipično sadrži čak 100.000 spojeva (npr. kava ih sadrži 1000). Hranjivih tvari je od njih samo 300, od kojih su tek neke esencijalne. Međutim, mnoge tvari koje nisu hranjive su korisne. Primjerice, dodaci hrani (aditivi) kao konzervansi, emulgatori, antioksidansi, stabilizatori poboljšavaju proizvodnju i stabilnost hrane. Tvari u tragovima (npr. začini, mirisi, boje, fitokemijska sredstva, mnoge druge prirodne tvari) poboljšavaju izgled i okus hrane.
Vlakna različitih oblika (npr. celuloza, hemiceluloza, pektin, gume) povećavaju pokretljivost crijeva, sprječavaju opstipaciju i pomažu pri nadzoru divertikuloze. Smatra se kako vlakna ubrzavaju izbacivanje tvari koje uzrokuju rak, a koje stvaraju bakterije u debelom crijevu. Epidemiološki dokazi snažno potvrđuju povezanost između raka debelog crijeva i malog unosa vlakana, te povoljni učinak unosa vlakana kod funkcionalnih poremećaja crijeva, Crohnove bolesti, pretilosti i hemoroida. Topiva vlakna (koja se nalaze u voću, povrću, zobi, ječmu i mahunarkama) smanjuju porast glukoze i inzulina nakon obroka pa mogu sniziti razinu kolesterola.
Tipična zapadnjačka prehrana sadrži malo vlakana (oko 12 g/dan) zbog visokog unosa prerađenog pšeničnog brašna i malog unosa voća i povrća. Preporučuje se povećanje unosa vlakana uzimanjem više povrća, voća i žitarica s visokim udjelom vlakana na oko 30 g/dan.
Prehrana u menopauzi: namirnice bogate fitoestrogenima
Prehrana kod hipotireoze – što uvrsiti u prehranu, a koje namirnice izbjegavati
Svjesna prehrana po preporuci Jessiche Jones
Hashimoto i prehrana: vitalna važnost vitamina B12
To nisam ja – to je moja Štitnjača!
