Emocionalne ucjene i kako im se suprotstaviti

Ucjenjivači u našem životu imaju vrlo važno mjesto i zato nam je često teško prepoznati ih kao ucjenjivače. Prepoznavanje je međutim neophodno, želimo li odnos postaviti na zdrave osnove. Iako nama ponašanje ljudi koji nas ucjenjuju može izgledati kao vrlo svjesno i pomno osmišljeno, ono je najčešće, dobrim dijelom, nesvjesno i zasniva se na informacijama o našim strahovima koje smo im sami pružili. Oni jednostavno primjećuju da mi bježimo od nečega što nas čini nervoznima. I tako započinju emocionalne ucjene…

Emocionalna ucjena ima više veze s prošlošću nego sa sadašnjošću i tiče se zadovoljavanja potreba onoga tko ucjenjuje.


Osjećaj straha i osjećaj krivnje

Bliski odnosi s ljudima iz nas izvlače naše najdublje strahove, jer smo tada najranjiviji. Strah dovodi do toga da razmišljamo vrlo isključivo, a često i katastrofično. Sve dok ne odlučimo suočiti sa svojim strahovima, bit ćemo u opasnosti od emocionalne ucjene.

Druga neugodna emocija koju koriste ucjenjivači je osjećaj krivnje. Oni nas potiču da preuzmemo opću odgovornost za njihovu nesreću i samosažaljenje i stalno nam stvaraju osjećaj krivice. Učinak je vrlo snažan, jer svi mi o sebi mislimo kao o dobrim osobama koje vole druge i vrijedne su pažnje. Osjećamo odgovornost za njihove muke i vjerujemo im kada nam govore da ih mučimo time što ne udovoljavamo njihovim željama.

Negativne etikete

Emocionalni ucjenjivači također koriste spinovanje, stavljajući nam različite negativne etikete, govoreći nam da smo loši i bezosjećajni, da smo ih razočarali i povrijedili ili slično. Ponekad nas okrivljuju da smo nesposobni u održavanju emotivnog odnosa ili prijateljstva samo zato što im se suprotstavljamo. Emocionalna ucjena uvijek zvuči kao da je povezana s nama, ali to nije tako, barem većim dijelom. Ona, naime potječe od ucjenjivača koji njome pokušava pronaći sigurnost u sebe.

Veći dio optužbi zbog kojih se osjećamo loše, zasniva se na njihovom strahu i tjeskobi. Emocionalna ucjena ima više veze s prošlošću nego sa sadašnjošću i tiče se zadovoljavanja potreba onoga tko ucjenjuje.

Kada prepoznamo da smo u odnosu s ucjenjivačem i odlučimo mu se suprotstaviti, vrlo je korisno napraviti spoazum sa samim sobom. Sporazum nam pomaže definiramo ciljeve i predstavlja jaku poruku nama samima da smo spremni za promjenu. Potrebno je također sebi ponavljati: “Izdržat ću.”

Ova je riječ vrlo učinkovita jer se suprotstavlja uvjerenju koje nas navodi da pristanemo na zahtjeve ucjenjivača, a to je da ne možemo izdržati pritisak: “Ne mogu podnijeti kad plače, ne mogu podnijeti da povrijedim njegove osjećaje, ne mogu podnijeti krivicu, ne mogu podnijeti njegovu ljutnju…”

Ustrajnost i strpljenje

Sljedeće što treba napraviti je jednostavno – zaustaviti se. To znači da nećemo odmah donijeti odluke. Koliko god da nam je u početku ovo čudno, važno je da ustrajemo. Dakle, ključno je pružiti si dovoljno vremena za razmišljanje, ali udaljeni od pritisaka. Zato je potrebno naučiti ponavljati sljedeće fraze:

  • Trenutačno nemam odgovor na tvoje pitanje. Treba mi malo vremena da razmislim.
  • To je previše ozbiljno da bih ti brzo odgovorila. Daj da malo razmislim.
  • Nisam sigurna kako se osjećam u vezi s tvojim zahtjevom. Daj da o tome popričamo kasnije.

Na ovaj način “kupujemo” vrijeme iako će ucjenjivač inzistirati da odluku donesemo što prije. Bez obzira na njegove zahtjeve, budite uporni i sebi ponavljajte: “Izdržat ću”. Na ovaj način sebi dajemo šansu da osvijestimo i doživimo vlastite misli, osjećaje i želje.

Ako i pored korištenja ovih fraza osjećamo pritisak prilikom odluke, možemo se fizički udaljiti od ucjenjivača tako što ćemo otići do kupaonice ili popiti vode. Fizičko udaljavanje od ucjenjivača, pruža nam mogućnost emotivne distance. Na kraju, kada se jednom udaljimo od drame koju stvara ucjenjivač, nalazimo se u poziciji da skupljamo informacije koje će nam pomoći da odlučimo kako ćemo reagirati.


Promatranje

Sada je dobar trenutak za promatranje sebe i drugoga. Razmislite o zahtjevu ucjenjivača, ali to učinite s neutralne pozicije. Dakle, neka vam pažnja ne bude usmjerena na vaše osjećaje, iako su oni tu.

Upitajte se: Što želi ova osoba? Kako je taj zahtjev izrekla, s ljubavlju, prijetnjom…? Što je napravila ako se nismo odmah složili?

Nakon toga se zapitajte što ste vi mislili u toj situaciji. Zapišite sve što vam padne na pamet, ali posebnu pažnju obratite na misli koje se ponavljaju. Ovo su neka od uobičajenih uvjerenja:

  • Dobri ljudi, puni ljubavi trebaju usrećiti drugoga.
  • Ako volim nekoga, odgovoran sam za njegovu sreću.
  • U redu je da dajem puno više nego što dobivam.
  • Nikada ga ne pobijedim.
  • Ako radim ono što stvarno hoću druga osoba će me smatrati sebičnom.

Sada se zapitajte kako se osjećate pa onda napišite sve osjećaje kojih ste svjesni. Dok pregledavate listu, pokušajte odrediti mjesto u tijelu gdje ste osjetili neki osjećaj, jer nam tijela ponekad govore direktnije.

Ovo je važno kako bismo utvrdili koje su naše reakcije na ucjenjivačeve riječi ili ponašanje. Sada sastavite listu ucjenjivačevih ponašanja na koja ste posebno osjetljivi, npr: vika, lupanje vratima, plač, uzdasi, ljutiti izraz lica, durenje…

Zahtjevi ucjenjivača

Na kraju, kada smo sebi dali vremena da razmislimo, možemo donijeti svjesnu, slobodnu odluku o svojim reakcijama, umjesto da se gotovo refleksno pokoravamo željama drugoga.

Zahtjevi ucjenjivača obično spadaju u jednu od slijedećih kategorija:

  • Zahtjev nije naročito važan.
  • Zahtjev se bavi važnim problemima i u pitanju je vaš integritet.
  • Zahtjev podrazumijeva neko važno životno pitanje.

Možete odlučiti svjesno se pokoriti zahtjevu, pristati na zahtjev uz neke uvjete, kao i to da ne morate odlučiti odmah. Kada donesete odluku, vrlo je važan način na koji ćete je saopćiti. Najbolje je da na napade i etiketiranja od strane ucjenjivača ne reagirate istom mjerom, već da kažete nešto kao: Žao mi je što si uzbuđen(a)… Mogu razumjeti zašto tako to doživljavaš… Stvarno? Zanimljivo…. Popričajmo kasnije… Apsolutno si u pravu… (čak i kada to ne mislite).

Nikako se ne branite, niti objašnjavajte svoju odluku.

Poziv u pomoć

Ponekad može pomoći promjena načina na koji razgovaramo, čak i poziv u pomoć. Na primjer: Možeš li mi pomoći da shvatim zašto ti je to toliko važno… Možeš li molim te predložiti nešto što će nam pomoći da riješimo problem…Pomozi mi da shvatim zašto si toliko ljut… Pitam se što bi bilo ako bi…. Pitam se možeš li mi pomoći da vidim….

Humor je odličan način da drugoj osobi ukažemo kako nam izgleda njeno ponašanje, naročito ako je u pitanju odnos koji je u svojoj osnovi dobar.

Na kraju potrebno je znati da promjenu ne možete provesti odmah. U pitanju je proces. Tijekom tog procesa ove vještine vam mogu koristiti, no nećete uspjeti svaki put. Svima se događa da ponekad oklijevaju, uplaše se ili jednostavno promaše. Važno je nastaviti suprotstavljati se ucjeni i učiti iz svojih grešaka, ali i iz uspjeha.

Budite strpljivi prema sebi. A kada vam se čini da nećete uspjeti, osvrnite se i pogledajte gdje ste u odnosu na točku s koje ste krenuli i vidjet ćete da ste zapravo učinili veliki napredak.

Autorica: Suzana Vemić

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads