Ako nisi sad i ovdje, gdje si?

Ako ti se život svodi na ono prošlo ili na ono očima i srcu nepoznato, daleko, tko si i gdje si? Ako smatraš da si činiš uslugu tako što zatvaraš oči pred ovim sad, da ćeš tako uspjeti sebe lišiti moguće boli i preskočiti izazove, varaš se.

Baš naprotiv, napravit ćeš od života zavrzlamu, postat ćeš netko izgubljen u sebi, izgubljen u Svemiru. Sadašnjost je ovo što te okružuje samo jednom i nikad više. Ono jedino kad možeš istinski djelovati i utjecati na ono što će se dogoditi možda za godinu ili dvije… ili deset.

Želim postići mnogo toga. Želim bojati život najšarenijim bojama i jednog dana s ponosom pokazivati svoju šarenu bilježnicu života.

Do cilja – preko reda

Zašto se onda trudiš preko reda doći do cilja, preskočiti sve ove bitne dane, iskustva i prilike? Kako ne valja egzistirati na rubu naše prošlosti, jednako tako ne valja ni bježati od realnosti u budućnost koju još nismo kreirali ni doživjeli.

Kako ćeš je i kreirati, ako je samo zamišljaš, a pritom ništa ne činiš ovdje i sada da bi sutra bio bolji, sposobniji, napredniji? Ne ide to tako. Ne možemo preskočiti sve i odmah doći na cilj. Ne možemo u jednom trenutku narasti, bez da smo prošli sva ona mala i velika iskustva, izazove i ponore. Ne bismo znali razaznati što je onda sreća, što je život i zašto uopće postojimo. Ne bi postojala niti svrha kad bi se samo jednom isključili i odlučili uključiti ondje gdje je sve već gotovo i unaprijed isplanirano.

I želite li živjeti po onom unaprijed isplaniranom, onom sigurnom? Ne želite li doživjeti mnoga lijepa iznenađenja, ponekad poći i drugim putem, kako bismo upoznali mnoštvo zanimljivih ljudi i stekli mnogo novih osobina?

Najbolji što možemo biti

Čar je u tome da smo ovdje i sada. Da smo tu najbolji što možemo biti. Ako već ne i najbolji, onda svjesni da možemo biti najbolja verzija sebe. I da se trudimo dokazati sebi, radi sebe, koliko možemo i što možemo.

A prvo što bismo trebali jest spoznati da je sadašnji trenutak najveći blagoslov i prilika da od života napravimo vlastitu bajku, posložimo sve onako kako želimo i pokažemo da zaslužujemo jednog dana doživjeti sve svoje snove.

I kako se onda fokusirati na sadašnjost, bez prevelikih mišljenja o budućnosti? Nemam jednostavan recept za to. Suočena s raznim i teškim promjenama, nesrećama, počela sam cijeniti svaki trenutak. Baš onako kako bismo svi trebali. Jer, prolazni smo i to je činjenica.

Želim postići mnogo toga. Želim bojati život najšarenijim bojama i jednog dana s ponosom pokazivati svoju šarenu bilježnicu života. A u njoj utisnute najljepše priče, najsrdačnije ljude, vedrinu, ljubav, lakoću. I može se, mora se moći. Samo morate svakodnevno raditi na tome da mijenjate svoje poglede na sve.

Ne može sutra biti slađe od ovoga danas, jer u tome sutra si trenutačno još uvijek samo sjenka, a ovdje danas postojiš istinski. I trudi se pronaći se u tome. Pronaći svaki dan motiv za dalje, nešto što će mamiti osmijehe na lice, gurati te da koračaš u sutra, bez da se izgubiš u tome – sutra.

Cijenite svoje lekcije i dijelite ih s drugima!

Marija Lombarović
Marija Lombarović

Sanjar i snažna žena. Pišem i plešem. Dijelim s vam svoja iskustva i svoje boli, rane pretvaram u pobjede. Ono sam što se većina boji biti - SVOJA sam. https://marijalombarovic.wordpress.com/ * https://www.facebook.com/MareLombarovic/?modal=admin_todo_tour