Toplo jesenje popodne, šuštanje lišća u vrtu, miris toplih kestena, čaša crnog vina i omiljena knjiga. Savršeno! Knjiga Gabrielle Zevin “A. J. Fikry – Put do sreće” činila mi se kao pravi izbor. I tako kesten za kestenom, stranicu po stranicu, i wooow, ja sam odlutala… u svijet knjiga, knjižara, ljubavi, slatkoće, iskrenosti, novih životnih prilika.
“Nitko nije otok. Svaka je knjiga jedan svijet.”
U svijetu četrdesetogodišnjeg Fikryja postojao je samo on. Sve što je imao i što je volio nestalo je onoga trenutka kada je njegova supruga poginula u tragičnoj nesreći. Sva ljubav prema knjigama i sve što su uložili u malu zajedničku knjižaru na otoku raspršilo se u bezbroj kapljica tuge koja ga je svakim danom činila sve jadnijim i mrzovoljnijim. Nije vodio brigu o sebi, niti o svojoj knjižari pa u nadi da ubrza njezino propadanje često je knjižaru ostavljao otključanom. No ono što je potom uslijedilo suprotno je svim njegovim očekivanjima. Umjesto da iz knjižare nešto bude ukradeno, njemu je u knjižari ostavljen paketić – malen, ali prepun velike odgovornosti i važnih odluka. I što Fikry čini? Naš glavni junak polako prihvaća novu priliku, priliku koja ga budi iz mrtvila života, koja mu udahnjuje novu snagu i budi u njemu biće koje on zapravo i jest – veliki ljubitelj knjiga i čitanja.
“Sve što trebate znati o nekoj osobi saznat ćete iz odgovora na pitanje: Koja vam je knjiga najdraža?”
Ponovno otkriva ljubav prema knjigama jer ih uči gledati očima djeteta koje se tek zaljubljuje i oduševljava čitanjem. On se raduje, on voli, on shvaća da tek sada ispunjava obavezu koja mu je povjerena. Njegov život opet ima smisla, i sav životni kaos polako se slaže u savršeni red.
“Maya zna da ju je majka ostavila u knjižari Island Books. No, možda se to događa svoj djeci u određenim godinama. Neka djeca ostanu u prodavaonicama cipela. A neka u prodavaonicama igračaka. A neka u zalogajnicama. I cijeli ti je život određen prodavaonicom u kojoj si ostavljen.”
Gledati svijet dječjim očima, ponovno otkrivati, ponovno voljeti… nema ljepšeg i iskrenijeg osjećaja. Ova je knjiga takva. Iskrena, topla, s glavnim likovima koji nam ulijevaju povjerenje, jer su stvarni, duhoviti, životni i uvijek zabavni. Prepuna je citata, poruka, misli… Svako novo poglavlje započinje jednom kratkom preporukom za čitanje, i sve zajedno čini jednu savršenu cjelinu – prava književna ljubav.
Sigurna sam da ću ovu knjigu više puta pročitati, upravo zato jer je krasan podsjetnik na ono što je zaista važno: zašto u životu volimo i zašto čitamo.
“Kad čitam knjigu želim da je i ti pročitaš. Želim znati što bi ti o njoj mislila. Želim da budeš moja. Mogu ti obećati knjige i razgovore i cijelo svoje srce, Amy.”
Vrijeme je za relax – toplu kupku uz čašu Nigra Virgo Revolutiona. Ugrijat će moje trenutne dojmove svojim snažnim karakterom od četiri crne sorte (cabernet sauvignona, terana, merlota i syraha), i raznježiti svaku žensku dušu mekanim i zanosnim aromama koje se kriju u aftertasteu ovoga vina. Krhko i snažno, baš poput žene.
