Nije nikakva novost da djetinjstvo ima puno utjecaja na naše sadašnje ponašanje, izbore i odluke. Međutim, rijetko se ističe to da način ponašanja naših roditelja prema nama u djetinjstvu, određuje naš izbor partnera u odrasloj dobi. Tako nas uči dr. H. Hendrix koji je na tome razvio svoj teorijski pristup poznat pod nazivom „Imago terapija“.
Osnovna je postavka Imago terapije to da naš izbor partnera nije slučajan. Nesvjesno nas privlače osobe koje imaju obilježja jednog ili oba naša roditelja. Kroz odrastanje, modeli odnosa s bliskim osobama, ispunjeni ohrabrenjima, ali i povredama, kao i primjeri njihova odnosa, stvaraju u našem umu senzorni otisak IMAGO, o tome kako izgleda intimna veza.
Imago je naziv za sliku u našoj glavi koja u sebi sadrži pozitivne, ali i negativne osobine naših roditelja.
Imago je naziv za sliku u našoj glavi koja u sebi sadrži pozitivne, ali i negativne osobine naših roditelja. Već u najranijoj dobi naučimo i zapamtimo kakav bi trebao biti naš imago, odnosno naš idealan partner. Najčešće se neugodno iznenadimo kad shvatimo kako osoba u koju smo se na početku zaljubili ima sve osobine koje ne volimo. I tada mislimo kako će biti najbolje da prekinemo tu vezu, nađemo nekog tko nam bolje odgovara i s kim se bolje razumijemo i slažemo. Ali, ako ne osvijestimo da to što tražimo nosimo u sebi, te da nije problem u partneru nego u našim ranim povredama, priča će se svaki put ponavljati.
Često mi dolaze žene i muškarci, koji iza sebe imaju dvije do tri nezadovoljavajuće veze. Nakon što usporede sve te veze, odnosno osobe, dolaze do spoznaje da se isti obrazac neprestano ponavlja.
Tada čujem rečenice ovog tipa:
„On je isti kao i moj bivši.“
„Ona se ponaša na jednak način kao i sve prije nje.“
Kada nismo zadovoljni u vezi, često tražimo drugog partnera, a neugodno se iznenadimo kada ponovo izaberemo nekog sličnog onom od kojeg smo otišli.
FAZE LJUBAVNOG ODNOSA
Prva faza: ZALJUBLJENOST
Ovu fazu svi u životu barem jednom doživimo i prođemo kroz nju. U stvarnosti to ovako zvuči:
“Osjećam leptiriće u trbuhu.”
“Čini mi se da oduvijek poznajem tu osobu.”
“S njim/njom je sve savršeno i baš kako treba.”
U početku zaljubljenosti osjećamo kao da smo u sedmom nebu. Sve je savršeno, partner idealan, a svijet ružičast. Tada neprestano želimo biti s partnerom/icom. Uređujemo se satima pred ogledalom, spremamo za izlazak kako bi se pojavili u najboljem izdanju. I zaista u toj fazi, dok još nema toliko dubine, otkrivamo samo svoje pozitivne osobine ne bi li bili što bolji u očima druge osobe.
Zapravo, nesvjesno se zaljubljujemo u imaginarne sličice u našim glavama, u zamišljeni imago (sliku). Ne vidimo osobu s njezinim dobrim i lošim stranama (što svatko od nas ima). Vidimo nekoga tko će nam napokon izliječiti sve one teškoće i boli iz ranog djetinjstva.
Dokazano je da nam u ovoj fazi mozak radi drugačije nego inače. Pod utjecajem smo hormona koji kolaju našim tijelom, uzbuđenje je veliko, a osjećaj kao da ponekad “lebdimo od sreće”. Iz tog razloga i zaboravimo da osoba nije savršena, idealna i bez mane. Nažalost ili na sreću, ova faza traje od nekoliko mjeseci do dvije godine.
Druga faza: NESVJESNO DOGOVORENE ULOGE
Ova faza javlja se ubrzo nakon ili paralelno s fazom zaljubljenosti. Svaki partner preuzima određenu ulogu i na taj način dalje nastavljaju svoj odnos. Uloge koje preuzimaju na nesvjesnoj razini ovise o tome kakve su uloge igrali njihovi roditelji. Tako žene najčešće preuzmu ulogu kućanice. Brinu o djeci, kuhanju i domaćinstvu, dok muškarac ima ulogu hranitelja koji zarađuje za sve potrebe svoje obitelji. Osobe si same, nepisanim dogovorom definiraju navedene uloge i ponašaju se u skladu s njima. Ako muškarac, koji je naučio da je on taj koji mora zarađivati za obitelj, ostane bez posla, osjeća nezadovoljstvo i teško mu se pomiriti s tim da je žena ta koja sada zarađuje. Važno je naglasiti da mi u svakom trenutku imamo slobodu izbora i možemo svjesno izaći iz zadane uloge, ali to ipak u većini slučajeva ne učinimo.
Svaki put kad tražite sreću kroz grubu osobu, predajete joj u ruke svoj ključ života.
U ovom razdoblju može doći do braka i do rođenja djece. Partneri odlučuju da je bolje biti s nekim, nego ostati sam. Vjerojatno se javlja strah od samoće, napuštanja i praznine. Partneri se prilagode jedno drugome, potisnu svoje individualne, istinske potrebe i snove. Nema više one strasti i čari s početka veze, gube se iluzija i snovi.
Seksualni odnosi se prorijeđuju ili čak trajno izgube. Par se stopi u jedno i polako gube sebe kao odvojenu individuu, koja postoji i izvan tog odnosa. Kao da moraju sve zajedno raditi, svugdje zajedno ići. Prestaju se viđati s prijateljima, sve je nekako podređeno toj vezi i drugoj osobi. Na neki način, kao da su se partneri “stopili”. Kod nekih parova ova faza može trajati do smrti jednog od partnera ili može biti prekinuta “buđenjem i pobunom”.
Treća faza: FAZA SUKOBA
Jednoga se dana probudimo i shvatimo kako partner nije onakav kakvim smo ga zamišljali. Tada često izgovaramo ili čujemo:
“Pa, to nije ista osoba.”
“Na početku veze bio je skroz drugačiji.”
“Više ništa nije kao na početku.”
“Ovo više nema smisla.”
Sad više ne nosimo ružičaste naočale. Sve što smo u početku voljeli na partneru/ici počinje nam smetati i čini nam se kao da je to neka druga osoba. Počinju nam smetati sitnice. Okidač za sukob može biti neka partnerova riječ, primjedba ili pogled. Parovi se počinju svakodnevno svađati i često se pitaju kako su se uopće mogli zaljubiti u tu osobu. Međutim, sukobi počinju zbog toga jer nakon nekog vremena osvijestimo da u toj vezi ne dobivamo ono što uistinu želimo i trebamo kao individue. Još uvijek nismo svjesni da u svojoj glavi imamo imago i da nam je ljubavna veza određena tom slikom. Ta slika živi u našoj glavi i sastoji se od osobina naših roditelja, majke i oca. Na početku veze ne vidimo da osoba u koju smo zaljubljeni, ima u sebi upravo one osobine koje imaju naš otac ili naša majka.
Druga strana medalje
No, kao što naš partner može imati u sebi pozitivne osobine naših roditelja s kojima se osjećamo poznato i ugodno, on ima i onu drugu stanu medalje. To su negativne osobine. S obzirom da se sve ovo događa na nesvjesnoj razini, partnerima je teško shvatiti zašto odjednom izbijaju svađe i kako se sve promijenilo preko noći.
Ova faza može biti izrazito bolna i teška. Muškarci se bore sa svojim težim iskazivanjem emocija, a žene s razumom i smirivanjem emocija. Ukoliko svađe ne prestanu, partneri zaključuju kako nisu jedno za drugo. Dolazi do prekida i par se rastaje. No, upravo koflikti u sebi nose velik potencijal, jer ispod njih se nalaze nezadovoljene čežnje kao ostaci iz djetinjstva. Kao da dijete u nama vrišti i govori: „Pogledaj moju bol i nezadovoljene potrebe.“ Međutim, naš partner/ica ne može znati što se događa u nama i što nam uistinu treba. Pogotovo ako je fokus u vezi na svađama, umjesto na stvarnim potrebama.
“Pozornica ljubavi ostaje ista, samo se glumci mijenjaju.”
Četvrta, zadnja faza: ZRELA LJUBAV
Oni parovi koji unatoč sukobima, odluče raditi na svojoj vezi, putem samospoznaje iznova upoznaju sebe i drugu osobu. Tad je ishod potpuno drugačiji. Zapravo, ako ostanemo strpljivi pri ovom procesu, odnos nam može procvjetati. Kako upoznajemo sebe, na isti način upoznajemo partnera/icu. Postajemo iskreniji, otvoreniji i sve se više povezujemo. Učimo prihvaćati sebe s pozitivnim i negativnim osobinama, kao i drugu osobu.
Kako ispraviti uvijek iste greške koje radimo u vezama?
Najvažniji je korak osvijestiti da smo do sada odabirali stalno iste partnere i da nam to nije donijelo ono što želimo. Priznati sami sebi da nije toliko problem u partneru, koliko je u nama. Ta bol je u nama i ono što želimo od druge osobe je postići nemoguće. Svaki put kad tražite sreću zbog i od druge osobe, predajete joj u ruke svoj ključ života. A samim tim i sve uvjete za sreću.
Nakon priznanja samima sebi da više ne možemo ići iz veze u vezu po navici, krećemo s radom na sebi. To je proces u kojem kroz različite vježbe dobivate uvid u kojem razdoblju djetinjstva ste doživjeli neku emocionalnu povredu, kao i prepoznavanje osobina roditelja u sebi koje ne priznajete ili ih niste svjesni. Upravo zbog toga najčešće radite projekciju na partnera i pripisujete mu neke svoje potisnute osobine.
Birajući osobu koja nosi kvalitete našeg imaga, ponavljamo priču iz djetinjstva, ali s partnerom koji ima potencijala i želi naučiti kako se prema nama ponašati na drugačiji način od naših roditelja. U tome je srž cijelog rasta kroz imago terapiju i ljubavnu vezu.
Iskustvo me naučilo da kada jedan od partnera počne raditi na sebi, nesvjesno dolazi do promjena i u drugom partneru.
Literatura:
1. H., Hendrix (2003): Kako dobiti ljubav koju želite?
2. H., Hedrix (2004): Kako naći i zadržati ljubav?
Jeste li žena koja voli “previše” i što o točno znači
