Sigurno ste puno puta čuli kako je netko umro od tuge. No, istog ste trenutka pomislili kako nije moguće umrijeti od tuge jer je to emocija, a ne bolest. Sindrom slomljenog srca uistinu postoji. Opasan je i od njega se može umrijeti, a ne mora imati nikakve veze s ljubavnom boli ili patnjom.
Većinu stresnih situacija ne možemo izbjeći, ali možemo naučiti kako se s njima nositi na način koji će za nas biti najmanje štetan.
Pacijenti sa sindromom slomljenog srca su u 90 posto slučajeva žene. Znanstvenici tvrde kako to nije stoga jer su žene osjetljivije ili emotivnije. Pretpostavljaju, naime, kako određenu ulogu igraju estrogenski receptori. Najnovija istraživanja pokazuju da pacijenti sa sindromom slomljenog srca imaju neobično mnogo receptora na vrhu srca. To su mjesta koja prenose hormone stresa poput noradrenalina i adrenalina.
Takotsubo sindrom
Kod sindroma “slomljenog srca” ili Tako-Tsubo kardiomiopatije, ne radi se o ljubavnoj boli. Taj je sindrom dobio ime po tome što se simptomi uvijek javljaju kao posljedica duševne ili psihičke patnje. Kod oko jedan ili dva posto ljudi osoba koje su mislile kako su pretrpjeli srčani udar, dijagnosticiran je sindrom slomljenog srca. Ovaj je sindrom također poznat i kao kardiomiopatija Takotsubo. Bolesnici, uglavnom starije žene, osjećali su simptome koji nalikuju srčanom udaru, ali testovi nisu otkrili blokadu u koronarnim arterijama. Umjesto toga, srce je poprimilo izgled balona. Isto se stanje ponekad primjećuje kod onih kojima je ubrizgan adrenalin kod tretmana teških alergijskih reakcija.
Studija provedena na londonskom Imperial Collegeu pokazala je kako tijelo mijenja svoju reakciju na adrenalin stimulirajući srce da smanji količinu adrenalina – smanjujući snagu svog pumpanja. Ovaj se parametar vjerojatno razvio kako bi se zaštitilo srce od pretjerane stimulacije osobito visokim dozama adrenalina koje tijela otpušta kad je pod stresom. Adrenalin ima stimulirajući efekt na srce što je važno da bismo u organe dobili što više kisika u stresnim situacijama. No, taj učinak može biti štetan ako dugo traje, tvrde liječnici.
Reakcija na stres
Osobe sa sindromom slomljenog srca mogu osjetiti jaku i iznenadnu bol u prsima ili misliti da imaju srčani udar. Takva bol je reakcija srca na val hormona stresa. Sindrom slomljenog srca je privremeno stanje koje izazivaju stresne situacije, kao što je smrt voljene osobe.
Loša je vijest što trenutačno ne postoji lijek za ovu bolest, a istraživanja (kojih, doduše, nije bilo puno) potvrđuju kako su posljedice dugotrajne. Još uvijek se istražuje kako bi se djelotvornije moglo utjecati na ovaj sindrom. Vjeruje se kako su od njega umrli Simon Monjack, koji je umro pet mjeseci nakon svoje žene Brittany Murphy, te Debbie Reynolds, koja nas je napustila dan nakon smrti kćeri Carrie Fisher.
Sindrom slomljenog srca naziva se stresom izazvana kardiomiopatija, odnosno Takotsubo kardiomiopatija.
Zanimljivo je da je naziv Takostsubo kardiomiopatija nastao jer izgled lijeve klijetke kod pacijenata s ovim stanjem podsjeća na posudu koja se koristila u Japanu za hvatanje hobotnice. Tako na japanskom znači hobotnica, a tsubo znači posuda.
Otprilike 1,5-2% pacijenata koji pate od nekakvih srčanih tegoba imaju sindrom slomljenog srca. Zasad je broj osoba koje pate od sindroma slomljenog srca u Hrvatskoj nemoguće točno utvrditi. Iako stanje većine pacijenata nakon akutnog stanja postane stabilno, jedna trećina njih ima i kasnije ozbiljnije simptome: edeme na plućima, nizak krvni tlak te ozbiljne srčane aritmije.
Najčešći emocionalni stresori nakon kojih se, prema literaturi, javlja sindrom slomljenog srca su:
1) Dugotrajno tugovanje
Iako je tuga individualna emocija koju svi osjećamo drukčije, neke stresne situacije većini su zajedničke. Tuga se najčešće javlja nakon gubitka voljenih osoba – smrti rođaka, partnera ili prijatelja ili, pak, nakon prekida ljubavne veze. Upravo zbog ovih razloga i samo je stanje dobilo popularni naziv ˝sindrom slomljenog srca˝ koji je vrlo brzo preuzet u medicinskoj terminologiji. Također, moguće je da se sindrom javi nakon saznanja dijagnoze teške bolesti. Neki od stresora su i ekstremni financijski gubici.
2) Strah i traumatična iskustva
Za neke od ovih situacija može se unaprijed pripremiti, kroz razgovor sa stručnom osobom ili, u dogovoru s liječnikom, uzimanjem određenih lijekova. Naime, ovi stresori odnose se u većini slučajeva na prometne nesreće, doživljenu životnu prijetnju (oružane pljačke, provale, napadi) te proživljeno obiteljsko nasilje, ali i strah od medicinskog postupka i strah od javnog nastupa. U nekim su slučajevima kao okidači identificirane teške svađe, ekstremna iznenađenja te pojavljivanje na sudu.
3) Vanjski fizički stresori
Ovi stresori označavaju iznimna fiziološka stanja ili pak bolesti. Neki od zasad poznatih su neurološke ozljede, invazivne operacije te problemi s disanjem koji su uključivali gušenje ili nemogućnost dolaženja do zraka. Također, izlaganje ekstremno niskim temperaturama može biti okidač za ovakvu vrstu srčanih tegoba.
Iako je pomoć liječnika ključna, okolina je jedan od važnijih faktor kod oporavka od ovakvih tegoba. Tretman sindroma slomljenog srca uključuje podršku i njegu oboljelih. Naravno, primarni su medicinski postupci za stabilizaciju srčanih funkcija: lijekovi za normalan rad srca i diuretici. Iako ovakvo stanje nije jako opasno, ipak je potrebno vlastito obraćanje pozornosti na simptome koje svakodnevno osjećamo te, po potrebi, javljanje liječniku.
S druge strane, teško je prevenirati bolest koja se javlja nakon doživljavanja stresnih događaja, pogotovo onih iznenadnih i neočekivanih. No, postoje neki preventivni načini razmišljanja koji mogu pomoći u suočavanju sa stresnim situacijama. Naravno, izuzetno je važno da svatko sam za sebe procijeni koji od savjeta mogu biti primijenjeni u njegovoj situaciji i je li nam taj oblik pomoći dostatan ili se trebamo obratiti za profesionalnu pomoć.
Iz svih navedenih razloga još jednom upozoravamo kako ne treba olako shvaćati liječničke savjete o tome da pokušamo živjeti što sa što manje stresa i opuštati se na načine koji nam najviše odgovaraju: meditacijom, vježbanjem, šetnjom u prirodi. Većinu stresnih situacija ne možemo izbjeći, ali možemo naučiti kako se s njima nositi na način koji će za nas biti najmanje štetan.
