Homeopatija, omiljena i na engleskom dvoru

Iako je farmaceutska industrija smatra nelojalnom konkurencijom, a znanstvena zajednica nedovoljno provjerenom, mnogobrojni zagovornici homeopatije nastoje omogućiti njenu dostupnost i pravo na izbor svima koji to žele. No, što je, ustvari, homeopatija?

Sama riječ homeopatija nastala je od grčkih riječi hómoios (isti)  i páthos (bol), što potvrđuje i način njezine primjene – izazivanje istovrsnih problema koji potom rješavaju njihov nastanak. Vrsta je to alternativne medicine koju je u 18. stoljeću utemeljio njemački  liječnik Christian Friedrich Samuel Hahnemann (1755-1843) .

Glavni moto homeopatije je “Slično se liječi sličnim”.

Evo nekoliko jednostavnih primjera. Ako vas opeče kopriva (Urtica urens), na tijelu će vam se pojaviti bolni crveni plikovi, a istoimeni homeopatski pripravak koji sadrži minimalnu razrijeđenu dozu koprive, izliječit će ekceme. Ili, ako vas, npr. ubode pčela, na mjestu uboda pojavit će se bolni crveni otok, a moguće su i teškoće s disanjem i oticanje grla. Homeopatski pripravak Apis mellifica izliječit će sve posljedice nastale ubodom pčele. Još je jedan primjer. Prekomjerna konzumacija kave često dovodi do pretjerane aktivnosti uma i tijela, kao i do nesanice, a što će izliječiti homeopatski pripravak Coffea cruda.

Homeopatski pripravci najčešće se pojavljuju u obliku granula, ali mogu biti i u obliku tableta, masti ili kapi.

 

Pri izboru adekvatnog pripravka koristi se principom sličnosti, a češće se koriste za liječenje kroničnih, nego akutnih oboljenja. Kronične su bolesti one kod kojih se simptomi, koji mogu biti različiti, postupno pojačavaju, kroz duže vremensko razdoblje. Trajanje takvih bolesti uglavnom je nepoznato i najčešće ovisi samoj bolesti i stanju odnosno snazi  pacijenta. Za razliku od njih, akutne bolesti imaju ograničeno trajanje i uključuju razdoblje inkubacije, pojavljivanje bolesti i na kraju, fazu oporavka.

Homeopatski pripravci naročito su prikladni za liječenje kroničnih bolesti, kao što su bolesti štitnjače, razne vrste alergija, bronhitis, astma, epilepsija i sl.  Vrlo često koriste se i kod bolnih menstruacija, tegoba u menopauzi, pri upali uha, skidanja visoke temperature i prehlade. Pripravci su mineralnog, biljnog ili životinjskog porijekla, mogu se koristiti uz lijekove klasične medicine, ne izazivaju nikakve nuspojave i u potpunosti su neškodljivi. Homeopatska terapija u potpunosti mora odgovarati osobnosti pacijenta, stoga je ponekad potrebno određeno vrijeme za postavljanje točne dijagnoze i najprikladnije terapije.

Homeopatiju danas koriste kraljica Elizabeta II. i princ Charles, koji nastoji homeopatsko liječenje uvrstiti u listu liječenja pokrivenih zdravstvenim osiguranjem.

Osnovni cilj homeopatije je postizanje ravnoteže na emocionalnoj, fizičkoj i mentalnoj razini pacijenta, odnosno uspostavljanje energetske ravnoteže – homeostaze. U potpunosti se zasniva na holističkom pristupu svakom pacijentu.

Ponekad liječenje homeopatskim pripravcima traje dulje od liječenja službenom medicinom. No, ispravno odabran lijek dovodi do dugotrajnog izlječenja.

Homeopati smatraju kako homeopatski pripravak (remedija) djeluje kao impuls koji stimulira samoiscjeljujuće snage organizma, potiče imunološki sustav i djeluje na mentalnim, emocionalnim i fizičkim razinama osobe. Zbog toga se često ista bolest liječi različito kod različitih pacijenata, ovisno o njihovom karakteru.

 

Zanimljiv je način na koji je otac homeopatije, dr. Samuel Hahnemann otkrio ovaj način liječenja. U svojoj knjizi Materia Medica izdanoj 1796. godine opisao je spoznaje do kojih je došao prevodeći rad o malariji. U radu je pročitao kako kinin zbog svoje gorčine liječi malariju, a da bi način na koji djeluje mogao bolje razumjeti, odlučio ga je isprobati na sebi. Ustanovio je kako mu se, uzimajući kinin, razvijaju simptomi potpuno slični simptomima malarije koju kinin liječi. Nastavio je eksperimentirati s ostalim tada poznatim lijekovima, istražujući ih prema abecednom redu. Kada je došao do polovice abecede, obznanio je svoja otkrića i postavio osnove homeopatije.

I dok je tadašnja službena medicina na bolest gledala isključivo na fizičkoj razini, dr. Hahnemann promatrao je pacijente kao složena bića, koja osim fizičkog tijela imaju i suptilnije dijelove: životnu energiju, psihu i duh. Svojim je kolegama zamjerao i to što su  pacijente liječili puštanjem krvi ili davanjem jakih doza toksičnih supstanci koje su dodatno slabile organizam i njegov imunitet. Njegovo je mišljenje bilo kako se takvim liječenjem samo kratkoročno uklanjaju simptomi, a bolest se potiskuje s fizičkog u dublju, psihičku razinu, čime bolest postaje kronična i još opasnija.

Nastavljajući njegov rad, James Tyler Kent (1849-1921) objavio je 1905. godine knjigu Materia Medica Pura koja je sadržavala listu s nevedenih 217 pripravaka koji se u homeopatiji koriste i danas. I on je svoj znanstveni vijek (radio je kao profesor na Medicinskom koledžu u St. Louisu) posvetio proučavanju homeopatije i u oko svojih 650 radova opisao je gotovo 65.000 simptoma.

Nakon Amerike, prihvaćena je i u Engleskoj gdje je naročito bila popularna krajem 1. svjetskog rata. Od tada, engleska kraljevska obitelj ima svog vlastitog liječnika homeopata. Homeopatske pripravke koristila je kraljica Mary, a danas je koriste i kraljica Elizabeta II. i njen stariji sin, princ Charles koji nastoji homeopatsko liječenje uključiti u liječenje pokriveno zdravstvenim osiguranjem. EU je  homeopatiju regulirala posebnom direktivom, a javno zdravstveno osiguranje u većini zemalja ne obuhvaća homeopatsku terapiju, ali je u nekim zemljama (Njemačka, Švicarska)  obuhvaća privatno, odnosno, dopunsko osiguranje.