Koliko još do snova, korak ili dva, možda godina ili deset? Koliko još novaca moramo uložiti, koliko vremena potrošiti, umjesto da se družim s ljudima i egzistiram sretan?
Svi želimo sve. I svi smo svjesni koliko je potrebno da bismo imali to sve, ali nismo spremni poduzeti SVE korake. Voljeli bismo egzistirati tu i tamo, između snova i jave, imati vremena i za snove i za privatni život, skitanja, plesanja... No, stvarnost je puno drugčija.
Tijekom života gradit ćemo nove prilike, učiti nove lekcije. I ne bismo trebali ni razmišljati više koliko još do snova, nego kako i zašto.
Cijeli život do snova
Ponekad, radi velikih snova trpe svi oko nas. Svjesni su kako puno toga možemo i želimo ponuditi svijetu, ali nisu zadovoljni jer su često opcija B, oni koji dolaze nakon maksimalne iscrpljenosti i umora. I što je onda važnije, pitate se?
Sve. I jedno i drugo. Voljela bih reći da su drugi ljudi bitniji, jer time ne bih ispadala sebična. Ali, zaista se ne sramim reći kako je ponekad nužno biti sebičan da bi postigao ono čemu težiš. I to sebičan u smislu da tome posvećuješ sve svoje vrijeme, svjestan da time žrtvuješ mnoge odnose. S druge strane, da nema tih ljudi, moji dani bili bi obojani sivom bojom, tužni i neprepoznatljivi. Da moram odabrati, ne bih znala odabrati.
Obećajte si da ćete sve što radite, raditi punim srcem i očekivati samo ono najbolje.
Koliko sam važna sebi, koliko se borim ostvariti se, toliko se borim održati odnose koje imam s drugima, u njihove živote unijeti boje, vedrinu i lakoću. I ponekad, radi pritiska sa svih strana, zapitam se: koliko još ima do snova? A odgovor se ušulja tiho, nepozvano u mene. I ne donosi mir.
Cijeli jedan život do snova. Jer, moji snovi nisu maleni, nisu prolazni. Oni se nadovezuju i nadograđuju jedan na drugi. Granaju se kao stabla. Uvijek svane neka nova korisna ideja, uvijek postoji mjesta za napredak i rast. I da živim deset života vjerojatno mi ne bi bilo dovoljno dugo da ostvarim sve što sam si zacrtala.
Trag koji ostaje
Kako onda to nagurati u samo jedan obični, maleni život? Nikako ili svakako? Teško ili lagano? Svakako, kaotično, ekstra naporno i teško. Ali, s osmijehom na licu. Jer, borim se za stvari koje volim i želim raditi, činim nešto i za sebe i za zajednicu istovremeno, a suborci su mi partner i najbolji prijatelji.
I ne očekujem čuda od njih, kao ni od sebe. Samo očekujem da ćemo raditi na međusobnom strpljenju i kada bude najteže. Jer, ja sam ona koja ipak voli držati 4 kantuna kuće, ona koja zna što sve može i kako to postići. I ona koja će rijetko kad pred životom popustiti i odmaknuti se na stranu.
Puno je još do snova. Tijekom života gradit ćemo nove prilike, učiti nove lekcije. I ne bismo trebali ni razmišljati više koliko još do snova, nego kako i zašto. Kako ćemo to napraviti najefikasnije i najljepše? Tako da uživamo u procesu do snova. I zato se borimo, zato želimo ostaviti trag.
To gorivo trebamo njegovati u sebi, pretvarati u snagu svaki dan kad se vremena promijene i postanu teža. I ne odustajati zato što se čini nemoguće, nego baš tad s vjerom zapeti još više.
Dajte sve od sebe
Budite spremni dati sve za sebe i za druge, za snove koje želite da zažive, da ugledaju svjetlost dana. Budite spremni krvavo raditi na sebi, prolaziti kroz svakakve faze odustajanja i slomljenosti. Budite svjesni da je nedostatak vremena cijena koju plaćate svakodnevno, kao i poneko narušavanje osobnih odnosa. Ali, obećajte si da ćete sve što radite, raditi punim srcem i očekivati ono najbolje.
Ako putem i nehotice povrijedite bližnje, ne zaboravite pokazati im koliko vam znači njihova potpora. Ne zaboravite da su oni dio slagalice, itekako važan dio za sveukupan dojam i sliku koja će nastati jednog dana kad ćete blagoslovljeni novim počecima uživati u svemu što ste stvorili.
Vjerujte da možete i radite ne tome, zato što to volite, ne pitajući se nestrpljivo: koliko još do snova? Cijeli život, dan po dan. Jer, to je ono što vrijedi i daje nam smisao.
