Depresija predstavlja vrlo složen sindrom. Pokušaji da što bolje razumijemo na koji način ona utječe na naš mozak može dovesti do razvoja personaliziranog i učinkovitog pristupa liječenju. Otsuka America Pharmaceutical objavila je interesantan članak o tome kako se mijenja naše razumijevanje depresije. Dijagnostički kriteriji za depresiju ponekad mogu djelovati zbunjujuće jer različite osobe mogu opisivati posve različite simptome, od tjeskobe, nesanice, ravnodušnosti do s druge strane povećane potrebe za spavanjem. Sve te osobe mogu bolovati od depresije i liječiti se antidepresivima ili psihoterapijom.
Depresija je sindrom s nizom mogućih potencijalnih uzroka, a praktične smjernice čine razliku između pacijenata samo s obzirom na težinu simptoma.
Velik raspon simptoma
Različite tehnike funkcionalnog prikazivanja mozga pokazuju različite promjene u mozgu koje posljedično dovode do čitavog raspona simptoma. Istraživači se nadaju kako će takvim tehnikama uspjeti razlučiti biološke uzroke ili „biotipove“ depresije. To bi u konačnici pomoglo kliničarima prepoznati različite kategorije pacijenata koji će najbolje odgovoriti na koji tip terapije. A možda će čak i dovesti do razvoja novih vrsta terapije.
Oko 5% odraslih osoba diljem svijeta pati od nekog tipa depresivnog poremećaja. U liječenju depresije postoje određene procedure kada se pacijentu uvodi antidepresiv. Obično se prvo uvode inhibitori ponovne pohrane serotonina ili/i neki tip psihoterapije. Ako navedeno ne dovede rezultata, uvode se različiti drugi antidepresivi i lijekovi do pronalaska učinkovite kombinacije. Ako i dalje nema poboljšanja razmatra se primjena elektrokonvulzivne terapije ili transkranijalne magnetske stimulacije.
*
Dugotrajno liječenje
Jedan od problema tih postupaka može biti što je obično potrebno dosta vremena (i do 8 tjedana) za procjenu učinkovitosti svake opcije. Stoga čitav postupak liječenja može potrajati mjesecima. Poseban problem u takvim situacijama su suicidalni pacijenti. Funkcionalna magnetska rezonanca možda bi imala mogućnosti pomoći u tijeku tog procesa. Ako bi ova tehnika mogu ukazati na povezanost između područja mozga i skupine depresivnih simptoma koji se javljaju kod određene osobe, tada bi bilo moguće razlučiti od kojem se specifično tipu poremećaja radi. To bi značilo moguću pomoć u izboru ciljane terapije za specifične moždane krugove koji su zahvaćeni poremećajem kod određene osobe.
*
Autorica: dr.sc. Tihana Jendričko, dr. med.
