Anita Šupe: Vitamin B12, nutrijent ključan za dobro zdravlje

Jedan od najvažnijih nutrijenata koji dobivamo iz namirnica životinjskog podrijetla je vitamin B12. Taj je vitamin ujedno i najveća poznata biomolekula i jedini nutrijent sa stabilnom vezom ugljika i jednog metala. U središtu svake molekule B12, čija je približna kemijska formula C61-64H84-90N14O13-14PCo, nalazi se molekula kobalta. Izolirani je B12 kristalna tvar svijetlocrvene boje zbog prisutnosti kobalta, pa je jedan liječnik za njega rekao: “rumene kapljice koje razveseljavaju žalosna srca i jačaju ona klonula”.

Vitamin B12 sudjeluje u mnogim procesima u organizmu zajedno s folnom kiselinom, uključujući sintezu DNA, nastanak crvenih krvnih stanica i izolacijske ovojnice (mijelinske ovojnice) koja okružuje živčane stanice i omogućuje provođenje signala kroz živčani sustav.

Teži nedostatak očituje se kao perniciozna anemija koja je bila smrtonosna do otkrića B12 u jetri. No već puno prije pojave anemije, javljaju se drugi problemi, najčešće neurološke naravi (obamrlost, trnci, osjećaj žarenja u nogama, drhtavica, slabost mišića, poremećaji spavanja, gubitak pamćenja, iracionalna srdžba, narušena mentalna funkcija i Alzheimerova bolest) ili psihološki problemi (demencija, depresija, psihoze i opsesivno-kompulzivno ponašanje).

Apsorpcija vitamina B12

B12 iz namirnica životinjskog podrijetla ulazi u želudac kao dio životinjskih bjelančevina i mora najprije biti oslobođen uz pomoć pepsina i kloridne kiseline. Slobodni se B12 potom veže na R-protein, kojeg otpuštaju slinovne i parijetalne stanice (iste stanice koje otpuštaju i kloridnu kiselinu).

Da bi bio učinkovito apsorbiran, B12 se najprije mora vezati na protein zvan intrinzični faktor (IF) koji se također izlučuje u želucu. Do ovoga ne može doći sve dok se kompleksi R-proteina ne razgrade pomoću enzima gušterače u tankom crijevu. B12 se potom veže za intrinzični faktor i nastavlja crijevom u niži dio tankog crijeva gdje se kompleks intrinzični faktor-B12 hvata za stanične receptore što je proces za koji je potreban kalcij.

Manjak pepsina, kloridne kiseline, R-proteina, enzima gušterače, intrinzičnog faktora, kalcija i staničnih receptora mogu preko otežane apsorpcije dovesti i do manjka B12.

Kad jednom dospije u krvotok za B12 se vežu transportni proteini i odvode ga u stanice. Unutar stanice, enzimi oslobađaju B12 iz proteinskog kompleksa i pretvaraju ga u njegova dva koenzimska oblika, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Manjak potrebnih enzima također može otežati ovu pretvorbu.

Budući da je proces apsorpcije tako složen i time podložan raznim blokirajućim mehanizmima, mnoge osobe, osobito starija populacija, mogu imati manjak čak i ako B12 uzimaju u izobilju putem hrane. Srećom, organizam apsorbira oko 1-5 posto slobodnog B12 procesom pasivne difuzije. Stoga se manjkovi uzrokovani slabom probavom bjelančevina ili nedostatkom R-proteina, intrinzičnog faktora ili enzima gušterače mogu uspješno tretirati nadopunom velikim dozama kristalnim B12 ili putem hrane ekstremno bogate s B12. Manjak B12 u stanicama uzrokovan nedostatkom ili lošom funkcijom enzima za pretvorbu može se prevladati nadopunom koenzimskim oblicima – metilkobalaminom i adenozilkobalaminom (oblici nađeni u stanicama).

Mjerenje nedostatka vitamina B12

Američka medicina kao pokazatelj nedostatka B12 uzima količinu u krvi manju od 200 pg/mL. Ova se brojka temelji na razini povezanoj s najtežim očitovanjem nedostatka, pernicioznom anemijom. Kontrast ovome je niža granica u Japanu i nekim europskim državama a to je 500-550 pg/mL, što je razina povezana s očitovanjem nedostatka na psihološkom području i ponašanju kao što su demencija i gubitak pamćenja. U tim zemljama liječnici smatraju normalnom količinom raspon od 500-1300 pg/mL.19

Prema dr. Johnu Dommisseu, koji je stručnjak za nedostatak vitamina B12, ovo prihvaćanje visoke razine u Japanu kao normalne i spremnost da se psihijatrijski simptomi tretiraju vitaminom B12 daju objašnjenje niske stope Alzheimerove demencije u toj zemlji – kao i razloga za vrlo visoku stopu Alzheimera u S.A.D.-u. 20

Unatoč niskom pragu koji se trenutno smatra rizičnom točkom, veliki broj amerikanaca svejedno ima nedostatak B12. U studiji Framingham Offspring Study koja je u tijeku i uključuje 3000 muškaraca i žena u mjestu Framingham u američkoj državi Massachusetts, istraživači su otkrili da 39 posto ima B12 u tzv. “nižem normalnom” rasponu a to je ispod 258,21. Da su istraživači za mjerenje statusa B12 kao optimalan raspon uzeli 1100-1300 vrlo bi malo ispitanika spadalo u one koji imaju dovoljno B12.

Jedno od otkrića ove studije koje najviše iznenađuje je činjenica da je najmlađa skupina (26 do 49 godina starosti) imala otprilike isti status B12 kao i najstarija skupina (65 i više), što je pokazatelj da nedostaci postaju sve češći.

Perniciozna anemija

Perniciozna (što znači “smrtonosna”) anemija nastaje kada osoba ima manjak intrinzičnog faktora te ne može apsorbirati B12. Najčešći je uzrok perniciozne anemije autoimuna reakcija koja pogađa i uništava želučane stanice koje proizvode intrinzični faktor. Bolest karakteriziraju nezrele, abnormalno velike crvene krvne stanice (makrociti), koje su vrlo neučinkovite u prenošenju kisika i bijele krvne stanice s nenormalnom jezgrom.

Rani simptomi perniciozne anemije su bljedilo, slabost i umor; teška anemija uzrokuje kratak dah, vrtoglavicu i ubrzan puls.

Oboljeli od perniciozne anemije zahtijevaju vrlo velike količine B12 kako bi prevladali nedostatak intrinzičnog faktora. Tradicionalni je tretman bio pola kilograma teleće jetre dnevno, što je bilo gotovo 200 mikrograma B12. Današnji liječnici prepisuju injekcije ili oralne nadopune čak i većim dozama.

Simptomi starenja

Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti. Kad je B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje), mišićna slabost, spastičnost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamćenja, dezorijentacija, depresija i konfuznost.

To da li je Alzheimerova bolest stanje nedostatka B12 ili nije, predmet je velike debate među liječnicima. Posljednja fascinantna studija na jednoj obitelji iz Walesa pruža uvjerljive dokaze za povezanost niskog B12 i Alzheimerove bolesti.

Istraživači su evaluirali članove jedne obitelji s genetskom predispozicijom za Alzheimerovu bolest. Otkrili su da 4 od 6 (67 posto) članova obitelji s potvrđenom Alzheimerovom bolešću ima nenormalno nizak vitamin B12 u krvi, u usporedbi s omjerom 1 od 12 (8 posto) koji su genetski imali isti rizik od obolijevanja od Alzheimerove bolesti ali nisu oboljeli. Istraživači su razmišljali da nedostatak vitamina B12 može rezultirati oslabljenim reakcijama metilacije u središnjem živčanom sustavu, što je karakteristika Alzheimerove bolesti, kao i mogućnost da se genetska predispozicija za Alzheimer zapravo može odnositi na genetski poremećaj u sposobnosti apsorpcije vitamina B12.

Istraživači su otkrili nedostatak vitamina B12 kod 3-42 posto osoba u dobi od 65 i više. U jednoj recentnoj studiji gerijatrijskih pacijenata, njih 43 posto imalo je u krvi 295 pmol/L vitamina B12.23 Da je kao pokazatelj korištena viša referentna točka vjerojatno bi gotovo svi stariji ljudi imali dijagnozu nedostatka B12.

Kad je B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje), mišićna slabost, spastičnost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamćenja, dezorijentacija, depresija i konfuznost.

Trenutna se medicinska praksa usredotočila na kolesterol kao pokazatelj dobrog zdravlja koristeći se skupim, doživotnim lijekovima i zatupljujućom prehranom za snižavanje kolesterola koliko je god moguće – što je politika koja je rezultirala neizrecivom patnjom za milijune i ogroman financijski teret za medicinski sustav. Koliko bi sretnije rješenje (ali i učinkovitije s obzirom na troškove) bilo testirati sve osobe nakon pedesete godine na B12. Za tek djelić troškova, starost bi se moglo pretvoriti u razdoblje mira i ispunjenja, umjesto sadašnje srceparajuće patnje staraca i njihovih obitelji.

Istraživanja pokazuju nevjerojatan potencijal vitamina B12 da preokrene proces mentalne degradacije kod starijih pacijenata. U jednoj studiji, 61 posto pacijenata s mentalnim oštećenjima doživjelo je potpuni oporavak nakon nadopune vitaminom B12; istraživači špekuliraju da su oni koji se nisu oporavili zapravo tako dugo imali nedostatak da su oštećenja živčanog sustava postala nepovratna.24Nadopuna pokazuje mali pomak kod onih kod kojih su simptomi Alzheimera u punoj mjeri buktali tijekom više od 6 mjeseci.25 Stoga rutinsko rano testiranje na B12 ima potencijal sprječavanja mentalne degradacije za veliki udio starih osoba. Do trenutka kad se Alzheimerova bolest može u potpunosti dijagnosticirati, može već biti prekasno za učinkovitu nadopunu vitaminom B12.

Bolesti srca

Dr. Kilmer McCully je bio taj koji je osvijetlio kao marker za bolesti srca visok homocistein u krvi. Homocistein u organizmu nastaje od aminokiseline metionina u procesu koji može blokirati folna kiselina i vitamini B6 i B12. Visok homocistein može imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju (suženje arterija) za koju se smatra da prethodi aterosklerozi. Istraživači s Tajvana izvješćuju da se homocisteinom inducirana endotelijalna suženja mogu izbjeći ili barem smanjiti nadopunom folnom kiselinom i vitaminima B6 i B12.26 Ironično, Američko društvo za srce (AHA) i vladine agencije već su demonizirali namirnice bogate vitaminom B12 poput jetre i sirovog mlijeka (koje je također izvrstan izvor vitamina B6).

Rak

S obzirom na to da B12 pomaže u obnavljanju DNA oštećene radijacijom ili oksidacijom, on igra ulogu i u zaštiti od raka. Nizak B12 povezan je s rakom grlića maternice i rakom dojke u studijama na ljudima. No istraživanja vitamina B12 i raka kontradiktorna su. U jednoj je studiji visok vitamin B12 povezan s do 3 puta većim rizikom od raka prostate.

Jedno obješnjenje za ovo je u činjenici da stanice raka razvijaju receptore koji im omogućuju da apsorbiraju velike količine vitamina B12. Štoviše, istraživači su u potrazi za lijekovima za rak koji bi kombinirali B12 sa staničnim toksinima poput dušičnog oksida. Unutar tumorske stanice, komponenta dušičnog oksida ciljanog lijeka otpušta se kao okidač staničnih događaja koji vode do pojačane aktivnosti gena koji uzrokuju apoptozu tj. programiranu smrt stanice.

Pa ipak, u jednoj zadnjoj studiji otkriveno je da su injekcije velikih količina metilkobalamina bile netoksične te da su kočile razvoj tumora kod miševa hranjenih prehranom kojoj manjka B12. Holistički su liječnici zabilježili dobre rezultate davanjem B12 oboljelima od raka. Dr. Max Gerson, koji je s iznimnim uspjehom liječio terminalne pacijente od raka, davao je svojim pacijentima injekcije jetre, obično kombinirane s dodatnim B12.

Nizak B12 povezan je s rakom grlića maternice i rakom dojke.

Živčani poremećaji

Jedna bolest za koju se čini da je očito povezana s nedostatkom B12 je multipla skleroza (MS), bolest koju karakterizira demijelinizacija središnjeg živčanog sustava. Pa ipak, mnoge studije pokazuju da oboljeli od MS-a imaju normalnu količinu vitamina B12 u krvi. Japanski su istraživači otkrili da kod oboljelih od MS-a postoji smanjena sposobnost B12 da se veže, što onemogućuje prijenos B12 prema stanicama čak i kod pacijenata s normalnom količinom B12 u krvi. No čak su i onda uspjeli postići određeni napredak nadopunom u visokim dozama.

Korist od B12 za depresiju može biti zbog sposobnosti vitamina B12 da aktivira tvar zvanu tetrahidrobiopterin (BH4), spoj koji pomaže aktivaciji neurotransmitera za “dobre osjećaje” kao što su serotonin i dopamin. Iznenađuje da se B12 također pokazao uspješan u liječenju dijabetičke neuropatije, moguće zato jer dijabetes remeti metabolizam vitamina B12. Jedna je studija otkrila da su pojedine osobe koje su imale konvulzije imale i nizak B12.

Ponavljajuće konvulzije mogu biti znak nedostatka vitamina B12.

Ostali neurološki problemi povezani s nedostatkom B12 uključuju urinarnu inkontinenciju i migrenske glavobolje. U jednoj anamnezi, B12 je djelovao bolje od steroida u liječenju Bellove paralize. Druga studija slučaja izvješćuje da je sindrom tremora nogu dobro odgovarao na terapiju injekcijama B12.

Plodnost

B12 igra kritičnu ulogu u staničnoj replikaciji pa stoga ne iznenađuje da se nedostatak može manifestirati kao mali broj spermija. Ključ su uspješnog tretmana visoke doze. U jednoj studiji, 27 posto muškaraca s brojem spermija manjim od 20 milijuna kojima je davano 1000 mcg vitamina B12 dnevno bilo je u stanju postići ukupan broj od preko 100 milijuna; u studiji u kojoj je muškarcima davano 6000 mcg na dan, 57 posto muškaraca s malim brojem spermija postiglo je napredak.

Kako perniciozna anemija često uzrokuje neplodnost, nadopuna vitaminom B12 može i ženama pomoći da začnu. Tradicionalna društva smatrala su namirnice bogate vitaminom B12 važnima za plodnost. B12 igra ključnu ulogu u razvoju novog tkiva; zato ženama koje imaju manjak može izostati ovulacija ili se može dogoditi da se oplođeno jajašce ne razvija, što uzrokuje spontani pobačaj. Produljeni nedostatak vitamina B12 rezultira neplodnošću. U jednoj studiji, žena koja je imala sedam spontanih pobačaja prije nego što se ispostavilo da ima nedostatak B12 imala je troje djece nakon što je problem uklonjen.

Ostale bolesti

– Aktivnost osteoblasta u kostima ovisi o vitaminu B12 a nedostatak utječe na koštani metabolizam. Nizak B12 povezan je s osteoporozom, a dopuna vitaminom B12 može pomoći u mineralizaciji kostiju.

– Nedostatak B12 javlja se kod 10-35 posto svih pacijenata pozitivnih na HIV, što se pripisuje raznim faktorima kao što je mali unos, smanjena apsorpcija i iscrpljenje radi uporabe lijekova poput AZT-a. Nedostatak B12 pogoršava neurološke simptome AIDS-a. Najinteresantnija je činjenica da B12 usporava replikaciju virusa HIV-a. Dakle, B12 može poslužiti i kao terapija protiv povećanog opterećenja virusom i kao nutritivna potpora kod uobičajenih simptoma AIDS-a.

– Za B12 je dokazano da je učinkovit u tretmanu astme osobito kod osoba kod kojih astma proizlazi od osjetljivosti na sulfite.

– Njemački istraživači izvješćuju o tome da su B12 koristili kao dio uspješnog liječenja čitavog niza kožnih problema kao što su osipi, seboreja, dermatitis, ekcem, crvenilo i lupus. Članak u jednom časopisu opisuje uspješan tretman psorijaze. Bile su potrebne velike doze – 30 injekcija s 1000 mikrograma svaka. B12 je korišten i za tretman hipopigmentacije (vitiligo) i hiperpigmentacije.

– Poremećaj ugljikohidrata kod dijabetesa može biti indikacija za nedostatak B12, a B12 se koristi kao dodatak za dijabetičare.

– Rusi su pioniri u tretmanu glaukoma vitaminom B12. Promatrali su napredak kod polovice pacijenata iz skupine od njih 46 koji su primali dozu od 1/10 miligrama B12 dnevno. Jedan je japanski liječnik otkrio da injekcije vitamina B12 popravljaju razne poteškoće s vidom.

– Gluhoća je povezana s nedostatkom vitamina B12; nadopuna se pokazala uspješnom kod tinitusa i gubitka sluha uzrokovanog bukom.

– Nedostatak B12 kod trudnica prepoznat je kao čimbenik kod defekata neuralne cijevi kod potomstva kao što je spina bifida. Ovo uistinu stvara zabrinutost radi kontracepcijskih tableta koje iscrpljuju B12. Žene koje su uzimale kontracepcijske tablete trebale bi testirati svoju količinu B12 u krvi i obavezno uzimati nadopunu uoči začeća.

– B12 bi mogao biti potreban za odgovor antitijela. Nizak B12 povezan je s problemima s imunitetom i učestalim infekcijama.

– Mikotoksini iz plijesni utječu na funkciju vitamina B12 što objašnjava zašto su česte reakcije na plijesni upravo u vidu neuroloških problema. Pesticidi i kemikalije također iscrpljuju zalihe vitamina B12. Visoke doze vitamina B12 mogu biti zaštita protiv tih ksenotoksina.

– Injekcije B12 su se pokazale korisnima u liječenju virusnog hepatitisa.

– Naposlijetku, tretman vitaminom B12 može pomoći kod poremećaja spavanja budući da je ovaj nutrijent povezan s proizvodnjom melatonina.

Iznimka od našeg pravila

Vitamine iz hrane (uključujući ovdje i supernamirnice) bolja su opcija nego vitaminske nadopune. Jedan od dobrih razloga za izbjegavanje suplemenata proizlazi iz istraživanja koja pokazuju da oni mogu utjecati na apsorpciju B12 te pogoršati simptome nedostatka B12 ili čak uzrokovati stvaranje analoga vitamina B12 koji čak povećavaju potrebu organizma za B12.

Nadopuna izoliranim B12 često je nužna i prikladna

Ipak, kad se radi o samom B12, nadopuna izoliranim B12 često je nužna i prikladna. Mnogi su čimbenici našeg modernog načina života koji blokiraju komplicirane puteve apsorpcije ovog važnog nutrijenta – od nedostataka raznih nutrijenata do izlaganja toksinima putem prerađene hrane što sve uzrokuje slabu želučanu kiselinu, autoimune bolesti i poremećaje s enzimima – što otežava unos dostatnih količina iz normalne prehrane; a budući da se vitamin B12 u suplementima proizvodi na isti način kao i B12 u prirodi, tj. bakterijskom fermentacijom, opasnost je od velikih doza u većini slučajeva zanemariva.

Suplementi vitamina B12

Suplementi vitamina B12 imaju potencijal podići kvalitetu života kod velikog dijela populacije, a ne samo kod starijih osoba. Redovito testiranje i tretman suplementima po potrebi važan je korak u prelasku s moderne prehrane natrag na tradicionalnu, nutritivno bogatu kada nakon jednog ili dva naraštaja nikakvi suplementi više neće biti potrebni.

Znakovi nedostatka B12

– Zaostajanje u rastu kod djece

– Upaljeni jezik

– Prijevremeno sijeda kosa

– Poremećen metabolizam ugljikohidrata

– Umor

– Slabost

– Gubitak težine

– Zatvor

– Neplodnost

– Problemi s vidom

– Gubitak sluha i tinitus

– Obamrlost i bockanje u dlanovima i stopalima

– Alkoholizam

– Impotencija

– Inkontinencija

– Hiperpigmentacija i hipopigmentacija (tamna i svijetla područja na koži)

– Neuralgija, neuritis i bursitis

– Anemija, uključujući pernicioznu anemiju

– Degeneracija spinalnog kanala

– Psorijaza i drugi kožni problemi

– Degeneracija mozga

– Nesanica

– Iracionalna ili kronična srdžba

– Nasilno ponašanje

– Pomanjkanje ravnoteže/nenormalno držanje

– Borbeni umor (srodno PTSP-u)

– Bilo koji emocionalni poremećaj sve do (uključivo) ludila

Testiranje nedostatka vitamina B12

Prvi korak u određivanju nedostatka B12 je pretraga na B12 u krvi. Ipak, mnogi liječnici vjeruju da je B12 u krvi nepouzdan pokazatelj nedostatka jer količina B12 u tkivima može biti niska unatoč normalnoj količini u krvi. Stoga preporučaju i pretrage na povišeni homocistein i metilmalonsku kiselinu (MMA), dva prekursora metaboličkih reakcija koje kontrolira B12. Budući da homocistein može biti povišen iz više razloga (nedostatak folne kiseline, nedostatak B6, zatajenje bubrega, hipotireoza i određeni genetski defekti), liječnici smatraju da je povišeni MMA pouzdaniji indikator nedostatka B12.

Druge pretrage uključuju Schillingov test u kojem se daje malena količina radioaktivnog B12 oralno te se potom mjeri količina apsorbiranog B12. Ako se vitamin B12 apsorbira samo uz dani intrinzični faktor potvrđuje se dijagnoza perniciozne anemije.

S obzirom na to da je testiranje tako komplicirano, da je normalna razina predmet rasprave a poremećaji mogući na raznim razinama, mnogi su liječnici došli do zaključka da je jedini pouzdan način određivanja učinka blagog nedostatka B12 na krv, osobito kod starijih pacijenata, promatrati promjene (osobito one psihološke naravi) nakon tretmana i empirijski odrediti idealnu količinu suplementacije za svakog pojedinog pacijenta. S obzirom da B12 nije toksičan, osim možda u ekstremno velikim količinama, empirijska primjena velikih doza za pacijente ne predstavlja opasnost.

Kako izbjeći nedostatak vitamina B12?

1. Uzimajte ga u izobilju putem hrane.

Jedući jetru ili školjke najmanje jednom tjedno na najbolji ćete se način osigurati da uzimate dovoljnu količinu.

2. Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju apsorpciju vitamina B12

Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju apsorpciju vitamina B12 .ili povećavaju potrebe organizma za njim kao što su namirnice na bazi soje i spirulina.

3. Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju želučanu kiselinu:

Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju želučanu kiselinu- lijekovi kao Tagamet, Zantac i Losec mogu dovesti do teškog nedostatka B12

4. Izbjegavajete lijekove za dijabetes

Izbjegavajte lijekove za dijabetes kao što je Glucophage koji također remeti apsorpciju B12

5. Konzumirajte obilno kalcij.

Kalcij je povezan s apsorpcijom B12 u nižem dijelu tankog crijeva. Najbolji su izvor sirovi mlječni proizvodi i juhe od kostiju (juhe od kostiju također pomažu u liječenju crijevnih upala koje su mogle biti i uzrok poteškoća s apsorpcijom). I dolomitni prah može se koristiti kao izvor kalcija.

6. Uzimajte kokosovo ulje i konzumirajte laktofermentirane namirnice

One pomažu u borbi protiv patogena kao što je helicobacter pylori, koja je povezana s nedostatkom B12. Iskorjenjivanje ovog mikroorganizma obično uklanja i nedostatak B12.

7. Izbjegavajte namirnice obogaćene folnom kiselinom.

Uzimanje folne kiseline bez B12 može prikriti znakove nedostatka B12 u crvenim krvnim zrncima no neće štititi od nedostataka u živčanom sustavu. Folna kiselina i B12 djeluju zajedno i bilo koji program suplementacije mora uključivati oba ova nutrijenta

8. Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C

Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C, osobito tijekom duljih razdoblja. Nekoliko je istraživača proučavalo sposobnost vitamina C da uništi B12 iako ovo drugi osporavaju. Male količine prirodnog vitamina C bolji su izbor od velikih količina sintetskog

9. Nemojte pušiti.

Pušenje cigareta i cigara iscrpljuje zalihe vitamina B12

10. Uzmite dodatni B12 prije i poslije operacije.

Dušični oksid iz anestezije tijekom operacije može iscrpiti B12, što je činjenica koja može razjasniti mnoge slučajeve postoperativne depresije.

11. Izbjegavajte cjepiva koja sadrže thimerosal i druge spojeve koji sadrže živu.

Živa iscrpljuje vitamin B12.

12. Izbjegavajte plijesni iz okoliša ili hrane.

Mikotoksini koje proizvode plijesni remete ili utječu na normalnu funkciju vitamina B12.

13. Nemojte koristiti oralne kontraceptive (pilulu) koji mogu iscrpiti vitamin B12.

Uzimajte dopunu B12 ukoliko imate neki od problema koji mogu utjecati i na B12 kao što je celijakija, Crohnova bolest i slični crijevni poremećaji, osobito ako ste starija osoba ili imate bilo koji od simptoma nedostatka B12.

Nadopuna B12 – injekcije ili tablete?

Standardni tretman nedostatka vitamina B12 uključuje injekcije pomoću kojih B12 brzo dospijeva u krvotok i zaobilazi sve eventualno defektne komponente mehanizma apsorpcije. Injekcije se koriste u slučajevima ekstremnih nedostataka, kada je potrebno vrlo brzo obnoviti zalihe B12. Standardni je protokol 1000 mikrograma dnevno tijekom tri dana, potom tjedno mjesec dana, potom jednom mjesečno na neodređeno vrijeme.

Injekcije su neugodne i skupe, potrebni su redoviti posjeti ordinacijama osim ako ih pacijent daje sam sebi. Za sve situacije osim najhitnijih sve više medicinskih mišljenja ide u smjeru uporabe oralne nadopune, osobito u vidu tabletica za pod jezik. Liječnici sada preporučaju dozu od 100-250 mikrograma dnevno na redovitoj osnovi. Onima koji imaju poteškoće s apsorpcijom može biti potrebno 1000-2000 mikrograma dnevno. Takve su doze sigurne jer kobalamin nema poznatih toksičnih učinaka. Oni koji imaju problema s apsorpcijom apsorbirat će samo dio doze (difuzijom kroz stijenku crijeva) no studije pokazuju da će dosljedna primjena oralne nadopune popraviti nedostatak kod većine pacijenata s malapsorpcijom. U stvari, posljednja je studija pokazala da je oralna nadopuna s 2000 mikrograma dnevno bila tri puta učinkovitija od injekcija za povećanje B12 kod pacijenata s pernicionznom anemijom

Dr. John Dommisse preporuča vrlo visoke doze tableta (2000/2500 mcg) i to nakon jednog ili dva obroka dnevno, kao učinkovite poput injekcija u održavanju B12 u serumu u idealnom rasponu

Pripravci u obliku nosnih gelova također su se pokazali učinkovitima u održavanju idealne razine B12 u serumu, iako je ova metoda nadopune ostala kontroverzna. Još jedna moguća metoda primjene, koju preporuča dr. Joseph Mercola, je primjena putem kože tako što se B12 miješa s DMSO-om.

Najčešći oblik B12 za tretman u SAD-u je cijanokobalamin. Međutim, samo su dva oblika aktivna u organizmu, metilkobalamin i adenozilkobalamin. Cijanokobalamin se najprije u organizmu mora pretvoriti ili u metil- ili adenozilkobalamin putem enzimatskog uklanjanja molekule cijanida (količina cijanida koja nastaje ovima putem vrlo je mala no ipak može biti problematična); dok s druge strane, organizam pripravke metilkobalamina može odmah iskoristiti (jedini aktivan oblik vitamina B12 komercijalno dostupan u SAD-u). U studiji koja je promatrala svojstvo vitamina B12 da produži život miševima s rakom, metilkobalamin je značajno povećao vrijeme preživljavanja dok cijanokobalamin nije imao učinka.