Koliko puta u razgovoru s nekom osobom primijetimo i iskažemo neke negativne strane neke druge osobe koja nije trenutno tu s nama? Možda smo “majstori” u pronalaženju tih stvari. Štoviše, nekada se na to negativno nadoveže cijela priča. Nedostatak saznanja i istine o toj osobi i okolnostima u kojima je ta osoba djelovala potakne nas da sami počnemo predviđati one djelove priče koje ne poznajemo. I tako to zovemo razgovorom.
Ako o nekome nemate za reći ništa istinito, ni dobro, ni korisno, nemojte niti govoriti.
No, što kada nismo u poziciji onoga koji razgovara, već smo u poziciji onoga o kome se priča ili ga se ogovora? To ne možemo ni znati, ali prije ili kasnije dođu do nas neke informacije o nama koje nas, naravno, pogode.
Tuđe riječi, tuđa briga
Upravo na našem vlastitom primjeru komunikacije leži činjenica da nas ne mora biti niti malo briga o tome što nam drugi govore iza leđa. Oni koji govore negativno o nama time mnogo više govore o samome sebi. Govore o svojim skrivenim namjerama, govore o onome što bi oni učinili da su na našem mjestu.
Naš život odvija se s ljudima koji su ispred nas, a ne s ljudima koji su iza nas. Naš život je relacija okrenuta prema naprijed u budućnost, a ne prema nečemu što se već dogodilo ili je samo plod nečije fantazije.
Kad se pitate što ljudi govore o vama iza vaših leđa, morate znati da to nije pod vašom kontrolom. I zbog toga se bolje time ne opterećivati. Trebate se stoga usmjeriti na ono što je pod vašom kontrolom. A pod vašom su kontrolom vaši razgovori s drugim ljudima, koji su opet – o nekome ili nečemu. Tu ćete učiniti ono najbolje što možete, nećete o drugima govoriti loše. Nećete manipulirati činjenicama, dodavati ili izmišljati. Ako nemate što dobro reći radije nećete reći ništa. To je odlika mudrih ljudi, odlika ljudi koji imaju kvalitetne odnose s drugima. Takve se ljude najviše poštuje. Pa i oni koji će nekada o njima reći nešto loše.
Sokratova mudrost
Stoga se u svakom razgovoru postavite u Sokratovu ulogu. Kada mu je prijatelj želio nešto reći o nekome, postavio je samo tri pitanja:
Je li to što mi želiš reći o drugome istinito?
Je li dobro?
Je li korisno?
Ako nije ni jedno, ni drugo, ni treće – nemoj mi ni govoriti.
Jednako tako i vi postupajte. Ako nemate za reći ništa istinito, ni dobro, ni korisno o nekome, nemojte ni govoriti. Nakon toga ćete se ubrzo prestati zamarati onim što vam drugi govore iza leđa. Na koncu će vam tih ljudi koji vam iza leđa tako govore, biti žao. A na koncu ćete steći poštovanje koje zaslužujete i to od ljudi s kojima govorite, a onda i od ljudi koji o vama govore.
Autor: Mario Žuvela
