FODMAP je akronim za fermentabilne oligosaharide, disaharide i monosaharide te poliole. Jednostavnijim rječnikom, FODMAP je veliki razred različitih vrsta ugljikohidrata koji se sastoje od kraćih lanaca šećera koji se ne mogu u potpunosti apsorbirati u tankom crijevu. Uobičajenom prehranom svakoga dana u organizam unesemo između 15 i 30 g fermentabilnih ugljikohidrata.
Fermentabilni oligosaharidi su fruktooligosaharidi, inulin te galaktooligosaharidi. Namirnice u kojima ih najčešće možemo pronaći su pšenica, raž i svi njihovi proizvodi, različito voće i povrće poput luka, češnjaka, brokule i cikle te mahunarke (grah, leća, soja, slanutak). Najpoznatiji fermentabilni disaharid je laktoza, odnosno mliječni šećer koji se nalazi u kravljem mlijeku, mekanim sirevima, sladoledu i jogurtu. Važno je naglasiti kako tvrdi sirevi ne sadrže laktozu.
Fruktoza je najučestaliji fermentabilni monosaharid, a glavni izvori su različito voće poput jabuke, kruške, lubenice, te med i zaslađivači poput agavinog sirupa. Također, velike doze fruktoze sadrže i voćni sokovi te sušeno voće. Fermentabilne poliole možemo pronaći u različitom voću i povrću poput jabuka, breskvi, kupina, šljiva, trešanja, avokada, gljiva i cvjetače. Ima ga i u zaslađivačima poput sorbitola, manitola, izomalta, maltitola i ksilitola.
„Low FODMAP“ dijeta odnosno prehrana koja se temelji na izbjegavanju unosa fermentabilnih ugljikohidrata osmišljena je kako bi pomogla ljudima sa sindromom iritabilnog crijeva.
Zašto FODMAP uzrokuje gastrointestinalne smetnje?
Za većinu ljudi, unos namirnica bogatih ovim vrstama ugljikohidrata nije problematičan, dok su neke osobe posebno osjetljive na njih. Dva su razloga zbog kojih fermentabilni ugljikohidrati mogu uzrokovati probavne smetnje. Prvi od njih je činjenica da su osmotski aktivni, odnosno da privlače vodu iz okolnih tkiva u crijevo. A to može uzrokovati nadutost i proljev. Drugi razlog je bakterijska fermentacija, odnosno nemogućnost potpunog metaboliziranja FODMAP-a. Time postaju supstrat bakterijama u debelom crijevu koje ih fermentiraju, pa kao nusprodukti nastaju plinovi i različite supstance koje mogu uzrokovati nadutost i bolove u abdomenu. Zanimljivi su rezultati studije koji su pokazali kako konzumacija inulina producira gotovo 70% više plinova u probavnom sustavu u usporedbi s glukozom koja nije FODMAP.
Konzumacija fermentabilnih ugljikohidrata može biti uzrokom pojave ili pogoršanja funkcionalnih gastrointestinalnih simptoma poput pojave abdominalnih grčeva, nadutosti ili proljeva. Navedeni simptomi karakteristični su za stanja i bolesti probavnog sustava poput sindroma iritabilnog crijeva (engl. irritable bowel syndrome, IBS), upalne bolesti crijeva poput Crohnove bolesti ili ulceroznog kolitisa. Međutim, ovaj način prehrane najčešće se preporučuje kod sindroma iritabilnog crijeva.
FODMAP i sindrom iritabilnog crijeva (IBS)
„Low FODMAP“ dijeta odnosno prehrana koja se temelji na izbjegavanju unosa fermentabilnih ugljikohidrata osmišljena je kako bi pomogla ljudima sa sindromom iritabilnog crijeva. Ona minimizira unos pojedinih namirnica kako bi se prevenirala pojava neugodnih simptoma.
Etiologija sindroma iritabilnog crijeva još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Međutim, jasno je kako većina oboljelih ima značajne koristi od promjene prehrambenih navika. S obzirom na dosadašnje iskustvo, važno je napomenuti kako je individualan pristup izuzetno važan kod ove skupine bolesnika. Većinom se razlike odnose na količine fermentabilnih ugljikohidrata koje osoba može tolerirati. Prema tome se određuje i svakodnevni jelovnik.
Najveći broj znanstvenih studija upravo je i napravljen na ovoj populacijskoj skupini, koja je u posljednjem desetljeću nažalost sve mnogobrojnija. Gotovo 11% svjetske populacije pati od ovog sindroma što ga stavlja na prvo mjesto funkcionalnih gastrointestinalnih poremećaja.
Veliki je broj randomiziranih kontroliranih studija koje potvrđuju smanjenje simptoma kod čak 50-80% pacijenata s iritabilnim sindromom crijeva nakon uvođenja prehrane s niskim udjelom fermetabilnih ugljikohidrata. Međutim, iste te studije uz očiti blagotvorni učinak za oboljele, pokazale su i značajan utjecaj na sastav mikrobiote domaćina. Zbog toga su potrebne daljnje studije koje trebaju razjasniti kako će ovaj način prehrane utjecati na cjelokupno zdravlje pojedinca.
Autorica: dr. Petra Vlak, mag. nutricionizma
