Jod i štitnjača neraskidivo su povezani

Jod je rijedak u Sunčevom sustavu i u Zemljinoj kori (po raširenosti je 47), ali su jodne soli često vrlo topljive u vodi. Jod se pojavljuje u većoj koncentraciji u morskoj vodi. U prirodi (vodi i soli) se uglavnom nalazi u u obliku jodida i jodata. Zasad je većini ljudi najznačajniji izvor joda jodirana kuhinjska sol.

Najteži kemijski element koji se pojavljuje u biološkim organizmima je upravo jod. Njegova rijetkost u tlu vodi do nedostatka joda u mnogim živim organizmima, pa i kod ljudi. Procjenjuje se da nedostatak joda ugrožava oko 2 milijarde ljudi u svijetu. Glavni je uzrok pojave mentalne retardacije. Manjak joda smanjuje inteligenciju za 10-15 %. Od gušavosti na svijetu pati 700 milijuna ljudi.

Važan za rad štitne žlijezde

Jod je važan za normalan rad štitne žlijezde i izgradnju hormona štitnjače.

Štitnjača je endokrina žlijezda smještena s prednje strane vrata, ispod krikoidne hrskavice. Sastoji se od dva povezana režnja. Stanice štitnjače proizvode dva glavna hormona, tetrajodtironin (tiroksin, T4) i trijodtironin (T3). Ti hormoni djeluju na stanice gotovo svih tkiva, mijenjajući ekspresiju niza genskih proizvoda. Potrebni su za normalan razvoj mozga i somatskih tkiva fetusa i novorođenčeta, a u svakoj dobi nadziru metabolizam bjelančevina, ugljikohidrata i masti.

Kelj, brokula i cvjetača sadrže tvari koje ometaju metaboličke funkcije joda i rad štitne žlijezde.

Problem nedostatka joda se u Hrvatskoj, kao i u većini razvijenih zemalja, rješava jodiranjem soli. Time se istovremeno provodi i prevencija gušavosti. U tu se svrhu uglavnom koriste kalijev-jodid (KI) I kalijev-jodat (KIO 3). U Hrvatskoj je tijekom povijesti nedostatak joda u hrani uzrokovao endemsku gušavost u Slavoniji i Lici, a najviše u selu Rude pokraj Zagreba. Zbog toga se jodiranje soli provodi još od 1953. godine. Od 1997. godine kilogram soli treba sadržavati 15 – 23 miligrama joda.

Manjak joda u organizmu može nastati zbog promjene načina prehrane, prvenstveno izbjegavanja unosa soli, kruha i mlijeka te vegetarijanske ili veganske prehrane.

Među namirnicama bogatim jodom bitno je istaknuti mliječne proizvode, jaja, morsku ribu, alge, školjke, soju, sezam, češnjak, blitvu, tikvice, repu i špinat. S druge strane, kupusnjače kao što su kelj, brokula i cvjetača sadrže tvari koje ometaju metaboličke funkcije joda i rad štitne žlijezde.

Preporučene dnevne doze

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), Globalna mreža za jod i Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) preporučuju sljedeće dnevne količine joda:

  • za uzrast 0-6 godina 90 µg/dan
  • starost 7-12 godina 120 µg/dan
  • stariji od 12 godina 150 µg/dan
  • trudnice i dojilje 250 µg/dan

U ljudskom se organizmu nalazi 15 do 20 mg joda, od kojih je 80 % u štitnoj žlijezdi. Do nedostatka joda u organizmu dolazi ako je unos manji od 20 µg/dan.

Jod i štitnjača

Kod blagog do umjerenog manjka joda štitnjača hipertrofira kako bi mogla proizvoditi dostatnu količinu hormona, pa dolazi do gušavosti.

U slučaju većeg nedostatka joda nastaje miksedem, bolest štitnjače koja dovodi do hipotireoze. Simptomi hipotireoze su intelektualno popuštanje, porast težine, promukao glas, usporen govor, otok lica, ispadanje kose, suha koža, hipotermija, zatvor, parestezije udova i menoragije ili sekundarne amenoreje u žena.

Namirnice bogate jodom su mliječni proizvodi, jaja, morska riba, alge, školjke, soja, sezam, češnjak, blitva, tikvice, repa i špinat.

Iako većina ljudi koji unose previše joda ostaje eutireoidna, može doći do hiperitreoidizma. Moguć je i nastanak guše, miksedema ili hipotireoidizma. Jod može imati toksične učinke ako se dnevno unosi u koncentracijama većima od 1.1 mg/dan. Simptomi su metalan okus u ustima, pojačana salivacija, iritacija gastrointestinalnog sustava i kožne promjene.

Liječenje radioaktivnim jodom 

Kod nekih se slučajeva disfunkcije štitnjače, kao npr. difuzne hipertireoze i nekih oblika karcinoma štitne žlijezde preporučuje liječenje radioaktivnim jodom. Određuje se akumulacija radioaktivnog joda i daju se vrlo niske doze radiojoda. Prednost se pritom daje izotopu 123I, koji pacijente izlaže minimalnom zračenju. Pretraga je korisna u diferencijalnoj dijagnostici hipertireoze (visoka akumulacija u Gravesovoj bolesti, niska u tireoiditisu), a pomaže i u izračunu terapijske doze 131I za hipertireozu. Mjesta povećanog (vruća) ili smanjenog (hladna) primitka izotopa, omogućuju uočavanje mogućeg raka. Karcinomi štitnjače se nalaze u <1 % vrućih čvorova za razliku od 10–20 % hladnih.

Antiseptička svojstva joda se koriste za sterilizaciju svih površina i materijala u bolnicama. Element jod je potencijalni germicid širokog spektra djelovanja i male toksičnosti za tkiva. Jake otopine joda (Lugolova otopina) sadrže 5 % joda i 10 % kalijevog joda (KI) u vodenoj otopini. Kada se bakterije tretiraju jodom, kod stanice odmah prestaje anorgansko upijanje fosfata i konzumacija kisika. Jod ubija jednostanične organizame kombinacijom aminokiseline tirozina ili histidina. Sve stanice koje na staničnoj membrani sadrže tirozin uništava jednostavna kemijska reakcija s jodom koja denaturira proteine.

Hrana bogata jodom

Namirnice bogate jodom su mliječni proizvodi, jaja, morska riba, alge, školjke, soja, sezam, češnjak, blitva, tikvice, repa i špinat. Kelj, brokula i cvjetača sadrže tvari koje ometaju metaboličke funkcije joda i rad štitne žlijezde.

Smatra se da se hranom ne mogu unijeti prevelike količine joda, osim kod osoba koje koriste veće količine neprovjerenih proizvoda kelpa (smeđe alge). Manjak joda u organizmu može nastati zbog promjene načina prehrane, prvenstveno izbjegavanja unosa soli, kruha i mlijeka te vegetarijanske ili veganske prehrane. Pušenje je također jedan od čimbenika rizika razvoja nedostatka joda. Posebno je opasno u razdoblju dojenja djeteta, jer kemikalije iz dima cigarete sprječavaju aktivnost enzima potrebnog za unos joda u stanice.

Lugolova otopina – spas od bolesti

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.