12 dana čudesne Provanse

Ako već niste bili u Provansi, sigurno ste barem naišli na fotografije neopisivo lijepih krajolika, sira, vina, polja lavande, pitoresknih sela, šarenih prozora, francuske kuhinje i vinograda koji ostavljaju dojam da sežu do neba.

Možete li zamisliti koliko je uživo sve još ljepše? Ooo, da! Francuska u punom svom sjaju!

Bilo je to predivnih 12 dana, previše baguettea i kroasana i kuhinje koja opravdano nosi titulu najbolje na svijetu. S druge strane, Francuze ili volite ili ne. Ili su vam šarmantni ili ih aposlutno ne možete podnijeti. Kakav god dojam stekli, ne možete ne primijetiti koliko su samodopadni.  Putovali smo u vrijeme kada Provansa nije ni blizu sezone, što doista ima svoje čari. Kada uz zalazak sunca vozite predivnim krajolicima potpuno sami na cesti. Ili kada dođete u potpuno prazno selo i izgubite se u njegovim uličicama.

Također, ovo je regija koja živi isključivo od turizma tako da možete očekivati svašta, od kineskih suvenirnica do restorana hrane koji veze s francuskom kuhinjom nemaju. Zaista su vam potrebne dobre preporuke kako biste uživali u svim blagodatima koje Provansa pruža. I vjerujte mi, Francuzi će apsolutno sve dobro naplatiti, od pogleda do dobre čaše vina!

Obratite pozornost na radno vrijeme, jer svaki restoran koji drži do sebe radi dvokratno i to svega nekoliko sati. Kod nas je bio slučaj od 12:00 – 13:30 te od 19:30 – 21:00.

Kako smo imali vremena, dotaknuli smo i Azurnu obalu iako vam od srca preporučam, ako putujete recimo na tjedan dana ili manje, da je preskočite i ostavite za neki drugi put jer će vam zaista biti previše. Imate dovoljno toga za vidjeti u samoj Provansi.

Dugo nam je trebalo da se odlučimo što ćemo točno vidjeti. Ali, sad vam mogu iz prve ruke reći da je najljepši dio Provanse između Aix de Provence i Avignona! Jer, kada počnete istraživati shvatite da ima na stotine sela i jednostavno ne znate gdje ići. Područje sjeverno od Avignona je nešto ruralnije, ali svjedno prekrasno i zasigurno manje zatrpano turistima.

Saint Paul de Vence

Odsjeli smo u malom selu iznad Nice, Saint Paul de Vence. Najpoznatiji je po brojim galerijama i muzejima, što i ne čudi obzirom da je bio neiscpna inspiracija Picassu, Miróu i Matissu. Kako smo odsjeli u hotelu poznatog chefa Alaina Llorce, jednu smo večer jeli u njegovom restoranu kojeg krasi 1 Michelinova zvjezdica. Iz restorana se pruža božanstven pogled na Saint Paul de Vence. Ne smijem vam niti reći koliko sam malih baguettea pojela, bili su božanstveni. Opuštena obiteljska atmosfera, izvrsna selekcija vina, maslinovo ulje koje je, btw. iz Italije (šapnuli su nam), sezonski meni… Nećete ostati razočarani.

Eźe

Sljedeći dan posjetili smo malo mjesto Eźe koje se nalazi nadomak Monaka. Izgleda kao iz najljepših slikovnica, ali moram vam priznati da je jako skupo. Dva espressa koja smo popili na terasi hotela Château Eza platili smo nevjerojatnih 14 eura! Pogled je bio božanstven i vjerojatno uključen u cijenu. 🙂

Nastavili smo put Monaka. Ovo nije moj prvi posjet Monacu i zaista mu se rado vraćam. Naprosto obožavam Monako, predivan mi je! Odvezli smo se gradskim busom do Kneževe palače (autom ne možete) s koje se pruža pogled na Monte Carlo te prošetali Jardin Exotique de Monaco.

Nica

Jedan smo dan proveli u Nici, koja je od našeg smještaja bila udaljena 30-ak minuta vožnje. Obožavam i Nicu! Šarena, ekletična, ali svejedno francuski lijepa, pristupačnija, raznolikija… Definitivno joj se vraćam. Nica je grad u kojem možete čašu vina piti sjedeći na pločniku ili u nekom rooftop baru i u obje varijante ćete se super provesti. Obišli smo cijeli uži centar, počevši s marketom cvijeća Marche aux Fleurs. Ovdje ćete pronaći mnoštvo manjih restorana i cafea u kojima ljudi ispijaju vino i ručaju. Svakako odvojite sat vremena, naručite čašu vina i jednostavno uživajte. Nastavljajući obalom, preko luke, došli smo do najdražeg mi dijela, kvarta Riquier. Izgubite se među uličicama između Rue Barla i Bd Général Louis Delfino. Prije same večere naišli smo na slatki cafe La Popote D’ondine. Najpoznatiji su po brunchu, ali ako želite negdje odmoriti bez da pogriješite, topla preporuka. Imaju i smoothies. 🙂

Preporuku za večeru dobili smo od sommeliera iz restorana Alaina Llorce. Tražili smo nešto autentičnije, stoga nam je preporučio Lou Balico koji pripremaju tradicionalnu kuhinju područja Nice “Cuisine Nissarde”. Osim tradicije, vode računa o kvaliteti i autentičnost namirnici, pa su i nagrađivani zbog očuvanja kulinarske baštine. Zaista, dočekao nas je rustikalni ambijent koji se valjda nije mijenjao od kada postoje, domaća atmosfera, domaće vino i pristupačne cijene. A i natucaju engleski (iznenađenje).

 Aix de Provence

Nastavili smo prema Aix de Provence. Odmah primjećujete da ste se maknuli od obale i približili Provansi kakvom je zamišljamo. Stigli smo upravo u vrijeme kada restorani nisu radili, naravno, gladni. Ni restoran u hotelu nije radio, ali su nam ponudili “salad and snack”.  Prihvatili smo, čisto zbog gladi, bez previše očekivanja. Kad smo ugledali kako su nam servirali hranu, znali smo da nije “obična”. Wow! Bilo je wow! Dobili smo rižot od kozica i tapioke! U ovom restoranu  kasnije smo jeli još dva puta! Kasnije mi je recepcionar potvrdio kako imaju novog chefa koji je upravo izdao i kuharicu, nažalost samo na francuskom. Chef se zove Franck Pujol, a restoran Le Mas D’entremont. Kad god se sjetim tog restorana, odmah poželim da sam tamo!

Imala sam još nekoliko odličnih preporuka! Prva je svakako Le Millefeuille, tipičan francuski bistro u kojem možete pojesti odlična 3 slijeda za 30-ak eura po glavi (bez pića), što je, vjerujte mi, jako pristupačno! Vlasnik ujedno i kuha, mama mu radi kao konobarica, a sinovi ručaju zajedno s gostima. Uvijek možete birati između dvije varijate za predjelo, jelo i desert! Svakako probajte poznati kolač le millefeuille po kojem je restoran i dobio ime. Bilo je odlično, a rezervacija je obavezna!

Isključivo za hipstere koji vole dobru kavu – svratite u Mana Espresso, gdje sam ujedno popila najbolji prešani zeleni sok ikad!

Svega 20 minuta izvan grada nalazi se moderna vinarija Château La Coste. Vrlo je vjerojatno da u popodnevnim satima nećete imati gdje jesti, jer je većina toga zatvoreno. Stoga posjetite ovo zaista očaravajuće mjesto koje slavi vino, prirodu, umjetnost i arhitekturu! Osim toga, poslužuju odličnu lokalnu i organsku hranu! Imaju dva restorana, od kojih u jednom od njih kuha poznati Francis Mallmann. Ako ste ljubitelj Chef’s Table dokumentaraca, znat ćete tko je! Stoga ako ste u prilici, ovo se ne propušta! Nažalost za ovu informaciju sam saznala prekasno i ne mogu prežaliti.

Sljedeći dan bio je rezerviran za vožnju i razgledavanje sela. Ovo je uistinu najljepši dio. Vožnja praznim cestama, vinogradi, polja lavande, francuska radio stanica, otvoreni prozori, više vam ne treba.

Gordes, Roussillon, Bonniueux

Posjetili smo Gordes i Roussillon, koji je predivan i potpuno drugačiji. Okruženim je crvenim stijenama i cijeli se preljeva iz narančaste u crveno-smeđe tonove. Na kraju smo posjetili Bonniueux u kojem smo ručali.

Točnije, ručali smo u restoranu Le Bergerie. Kada vidite ovaj interijer, past ćete na dupe! Kuhaju hranu kako oni sami kažu – kako je mama kuhala i mali savjet, nemojte odabrati dnevni meni po izboru chefa jer ćete uvijek malo lošije proći, radije sami izaberite što ćete jesti. Obavezno probajte njihovu verziju pizze s tartufima!

Odmah na izlazu iz Bonniuexa, naići ćete na atelier Christine Denniel. Ukoliko vas zanima keramika, po čemu je Provansa također poznata, svakako navratite! Naravno, keramiku možete kupiti.

Carpentras

Iz Aix de Provence, premjestili smo se u okolicu Carpentrasa i tamo proveli posljednja četiri dana. Petkom se cijeli grad pretvara u veliki market. Doslovno ćete naići na štandove u svakoj ulici. Inače, Provansa je poznata po marketima, ali morate znati kada i gdje je koji market aktualan. Primijetit ćete kako grad ima potpuno drugačiju atmosferu. No, ono što me najviše oduševilo je jedan od najpoznatijih dućana sireva La Fromagerie du Comtat.  Prodaju se, također, i ostali lokalni proizvodi, kao što su vino i maslinovo ulje. Ako želite probati mladi kozji sir, na pravom ste mjestu!

Nakon toga uputili smo se u malo selo ChâteauneufduPape, najpoznatije po proizvodnji, izuzetno okusom bogatog, crnog vina. Složenost okusa proizlazi iz miješanja nekoliko od 14 dopuštenih sorti grožđa. Odlučili smo se za degustaciju vina u vinariji Mayard.

Navečer smo se odvezli do 30-ak minuta udaljenog bistroa Bistro D’uo. Ni slike ni riječi ne mogu opisati što ova ekipa kuha za 38 eura po glavi! Dobijete menu od 3 slijeda, iako ih na kraju bude sve skupa 6! Ovo je moje najdraže mjesto od svih koje sam posjetila u ovih 12 dana Provanse! Vrlo lako ćete pronaći restoran koji će vas ostaviti bez daha, ali večera će vas izaći najmanje 120 eura po glavi, ali ovakav “secret tip” – teško! Gdje god jeste da jeste, posjetite ovaj bistro!

Vaucluse

Sljedeći je dan bio rezerviran za istraživanje Vaucluse područja. Iz okolice Carpentrasa vozili smo se sve do Vaison de Romaine gdje smo čekali da se otvori jedna od najpoznatijih slastičarnica u tom dijelu Francuske, Peyrerol Gilles. S najsavršenijom slasticom u rukama, krenuli smo prema Puymérasu gdje smo kupili artisan maslinovo ulje Le Vieux Moulin lokalnih proizvođača. Vole se pohvaliti kako njihovo ulje koristi jedan Michelinov chef u Parizu 🙂 Ulje možete probati, pa smo, s obzirom da gospođa nije pričala engleski (ali je sve objasnila na francuskom), zaista bili prepušeni vlastitom ukusu. Inače, imaju i odlične masline u začinskom bilju! Posljednja postaja tog dana bila je vinarija Juvenal, najpoznatija po svom muškatu.

Avignon

Avignon. Predivan, čaroban, bajkovit, epitetima nema kraja. Dan smo započeli na tržnici Marché les Halles d’Avignon, gdje možete nešto i pojesti. A kavu smo popili u prekrasnom malom organskom cafeu Theias koji se nalazi odmah u ulici pokraj. Svakako obiđite Palais des Papes, nekadašnje papino sjedište, uistinu je prekrasno! I ne zaboravite skoknuti do Aline Géhant Chocolatier, najpoznatiju po svojim pralinama.

L’isle-sur-la-Sorgue

Zadnji dan smo posjetili L’isle-sur-la-Sorgue, malo mjesto najpoznatije po nedjeljnom marketu. Market je bio kao i svaki drugi, ali nemojte zaobići market antikviteta, bez obzira što vjerovatno nećete ništa kupiti, ali vrijedi ga vidjeti. Ručali smo u restoranu Le Viver, Michelin nagrađenom restoranu! Svakako probajte goluba, specijalitet kuće, crveni muškat kao aperitiv te crno vino Pinot Noir Jean-Luc JAMET koji se prodaje u vrlo ograničenim količinama. Apsolutno sve je bilo i više nego fantastično!

Ova avantura je privedena kraju. Do sljedeće gastro priče, pratite moj Instagram i Facebook profil te Kuživancija blog. Uživajte 🙂

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.