Bolna leđa danas su jedan od najčešćih problema koji se javljaju kao posljedica tjelesne neaktivnosti i pretežito sjedilačkog načina života. Procjenjuje se da 80 posto populacije tijekom života osjeti bol u leđima koja je praćena smanjenom sposobnošću za rad i otežanim provođenjem aktivnosti iz svakodnevnog života. Problemi se najčešće javljaju između 30. i 50. godine, podjednako kod oba spola. Odraz su „nezdravog“ načina života i narušavanja pravilnih odnosa među koštano-mišićnim strukturama.
Uzroci tegoba povezanih s kralježnicom počinju još u dječjoj dobi zbog opterećivanja leđa preteškom školskom torbom te dugotrajnim sjedenjem u školi i kod kuće u nepravilnom položaju. Usto, sve se manje djece u slobodno vrijeme bavi nekom tjelesnom aktivnošću. Sve navedeno utječe na nepravilnosti u rastu i razvoju te vodi sve češćim posturalnim problemima.
Kod odraslih najveći su problem degenerativne promjene kralježnice, dugotrajno zadržavanje istih položaja, prekomjerna tjelesna težina, smanjena razina tjelesne aktivnosti, kao i nagli i nekontrolirani pokreti. Oni zbog svoje neprimjerene stabilnosti i mobilnosti dovode do ozljeda u području kralježnice.
Danas se kao jedan od najčešćih problema spominje upravo bol u donjem dijelu leđa poznata pod nazivom lumbalni bolni sindrom.
Najčešći problem – bol u donjem dijelu leđa
Danas se kao jedan od najčešćih problema spominje upravo bol u donjem dijelu leđa poznata pod nazivom lumbalni bolni sindrom. Definira se kao skup simptoma koji se manifestiraju bolovima u lumbalnoj regiji, na prijelazu lumbalnog u sakralni dio kralježnice između vrlo pokretnog i opterećenog zadnjeg lumbalnog kralješka te slabo pokretne sakralne kosti. Javlja se u akutnom obliku zbog naglih nekontroliranih pokreta (npr. rotacije ili nepažnje pri podizanju tereta). Može se javiti i u kroničnom obliku zbog dugotrajnije izloženosti koštano-mišićnih struktura neprimjerenim položajima i silama koje djeluju na donji dio leđa. Bolovi su često praćeni napetim i/ili bolnim mišićima te smanjenom ili ograničenom pokretljivošću lumbalnog područja.
Bol može biti lokalizirana u lumbosakralnom području. No, ponekad seže sve do stopala i prstiju (lumboishialgija zbog zahvaćenosti živca ischiadicusa). Teškoće mogu biti izražene već pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, kao što su hodanje, stajanje, sjedenje, dizanje itd. Najznačajniji razlog pojave lumbalnog bolnog sindroma je smanjena lumbalna stabilnost. Ona se javlja kao posljedica mišićne slabosti zbog tjelesne neaktivnosti i posljedično lošeg držanja tijela i loše biomehanike (načina izvođenja) pokreta. Smanjenu stabilnost uzrokuje i neravnoteža među pojedinim mišićnim grupama.
Kineziterapija za prevenciju i rehabilitaciju
Jedan od najboljih načina prevencije i rehabilitacije bolova u leđima je vježbanje. Može se odnositi na provođenje bilo koje tjelesne aktivnosti koja osobi odgovara, a ne uzrokuje bol. Dobar primjer prevencije je pohađanje nekog od oblika programa korektivne gimnastike koja je usmjerena na uvježbavanje pravilnog držanja tijela. Ako je bol već prisutna i otežava provođenje svakodnevnih aktivnosti, trebalo bi provoditi specifične kineziterapijske vježbe individualnog karaktera usmjerene na bolnu regiju tijela s ciljem postupnog otklanjanja tegoba.
Kineziterapijski program usmjeren je na postizanje primjerene lumbalne stabilnosti i razvoj posturalne kontrole. Pravilnim odabirom vježbi cilj je postići jačanje snage mišića i stabilnosti kralježnice te mobilnosti i izdržljivosti. Uputno je jačati mišiće koji održavaju pravilan anatomski posturalni položaj i to tako da se postigne ravnoteža snage mišića trbuha i leđa, ali i ravnoteža fleksora i ekstenzora kuka. Naglasak je svakako na jačanju paravertebralne muskulature koja je dodatan oslonac kralježnici kod uspravna držanja tijela. Uputno je raditi i na mobilnosti u smislu provođenja vježbi fleksibilnosti mišića stražnje strane natkoljenice, istezanja piriformisa (mišić koji često izaziva pritisak i iritaciju živca ischiadicusa) i vježbi ekstenzije kuka.
Poželjno je primijeniti i principe neurodinamike s ciljem stimuliranja pokretljivosti živca, smanjenja pritiska na živac te posljedično smanjenja bolova i trnjenja u pojedinim dijelovima tijela. Ta se tehnika, primjerice, može primijeniti kada je riječ o pritisku na živac ischiadicus zbog „iskliznuća“ intervertebralnog diska (discus hernia).
Poboljšanje posturalne kontrole
U kineziterapijski program poželjno je uključiti i vježbe ravnoteže koje se progresivno mijenjanju i otežavaju (stabilna i nestabilna podloga, statičke i dinamičke vježbe, otvorene i zatvorene oči pri izvođenju vježbe itd.). One dodatno utječu na poboljšanje posturalne kontrole.
Tijekom vježbanja potrebno je zadovoljiti koncept neutralnog položaja zdjelice i kralježnice. Stoga je veoma važno naučiti pravilno disati pri izvođenju određenih pokreta, posebice kod složenijih vježbi (naglasak na pravilan ritam disanja).
Otklanjanju navedene problematike potrebno je pristupiti integrativno i sagledati lokomotorni sustav kao cjelinu. Naime, kad jedan segment gubi svoju funkciju, to se postupno prenosi i na ostale segmente. Ono što je u svemu prijeko potrebno je uvrstiti naučene vježbe i pravilnu biomehaniku pokreta u aktivnosti svakodnevnog života.
Autorica: Mateja Očić , mag. cin.
