Čovjek je društveno biće i većinu svog života provede u različitim odnosima. Od tih odnosa najvažniji su ljubavni, intimni odnosi. Iako ljubav podrazumijeva puno pozitivnih aspekata, s druge strane ljubavni odnosi, ulazak u njih, održavanje, prekidanje itd. zna izazvati bol, razočaranje i često, veliku povrijeđenost. Svaki zdrav ljubavni odnos sadrži komponentu bliskosti i intimnosti.
Manjak ljubavi i sigurnosti u obitelji, temelj su razvoja straha od bliskosti.
Bliskost s drugom osobom je kada možete biti potpuno svoji, takvi kakvi jeste, sa svojim vrlinama i manama, strahovima isvojom prošlošću, bez straha što će druga osoba misliti o vama. Bliskost je dopustiti si otvorenost prema drugoj osobi. Bliskost znači da druga osoba vidi naše biće ispod kože, bez maski i obmana. Blizak odnos podrazumijeva da je svaki partner slobodan živjeti sebe i istodobno biti povezan s partnerom, bez potrebe da ga se mijenja ili kontrolira.
Ranjivost
Bliskost i otvorenost otvaraju novo područje – ranjivost. U svakom odnosu kada smo s nekim bliski, možemo na neki način biti povrijeđeni. To znači da su uključene i emocije, od čega mnoge osobe bježe.
Strah od bliskosti ima svoja dva lica:
~ strah da ćemo biti ostavljeni i napušteni kada se približimo drugoj osobi
~ strah da ćemo biti sputani u odnosu
Zajednički nazivnik u oba slučaja je da ćemo osjetiti povrijeđenost i gubitak kontrole.
Najčešća obilježja koja se vežu uz strah od bliskosti
~ jaka nelagoda pri samoj pomisli na bliskost s partnerom
~ prekid veze čim dođe do “ozbiljnosti” odnosa
~ ulazak u površne odnose
~ strah od braka, obaveza i odgovornosti
~ bijeg od vlastitih emocija
~ sumnja u sebe, u to jesmo li vrijedni ljubavi i u to može li netko voljeti baš takvu osobu kao što smo mi
~ nesigurnost i smanjen osjećaj samopouzdanja
~ osjećaj usamljenosti
~ strah da će druga strana uvidjeti kakvi smo uistinu ako se previše približimo (otkrit će da nismo savršeni)
~ moguć bijeg od bliskosti i u neku vrstu ovisnosti
~ težnja za savršenim partnerom (takve osobe teže savršenstvu i u sebi)
Sve u svemu, ovakav partner malo daje u odnosu. Osoba koja se boji bliskosti nakon recimo mjesec dana veze, odjednom će početi mijenjati svoje ponašanje. Čini vam se kao da vas izbjegava, smanjuje javljanje, dolaske i to sve iz vama nepoznatog razloga jer se nije ništa dogodilo. Kada pitate što se događa, osoba uglavnom kaže: “Ništa, sve je u redu.”
Međutim, to ništa znači da je razina bliskosti vrlo blizu granice straha drugog partnera i da ne može izdržati nelagodu koja s time dolazi. Stoga se počinje udaljavati. Tada često dolazi do još većeg pritiskanja i “proganjanja” partnera, što u njemu izaziva još veću potrebu za udaljavanjem.
“Ja te nisam vrijedan.”
“Treba mi još malo vremena.”
“Trenutačno nisam za vezu.”
Svaki put kada se jedan od partnera približi, drugi se počne udaljavati i obrnuto. To je ples s dobro uhodanim koracima. Izabiremo osobe s kojima možemo držati distancu i s kojima smo sigurni da neće doći do dublje intimnosti i bliskosti.
“Sve dok se igramo, nema bliskosti, povezanosti, ali ni povreda.”
Jedan partner je progonitelj, a drugi udaljivač. Ovo je igra u kojoj nema pobjednika, već samo ostaje bolna praznina između partnera. Zapravo, s ovim se ponašanjima štitimo, ali i dublje povrijeđujemo.
Kada nastaje strah od bliskosti?
Strah od bliskosti razvija se kada u dječjoj dobi imamo iskustva u kojima nije bilo bliskosti s roditeljima ili primarnim skrbnicama, kao i ako su iskustva s njima bila prožeta boli, nesigurnošću, nemirom i nelagodom. Odnosno, ako imamo iskustvo odbacivanja i povređivanja od osoba koje su nam bile važne tijekom razvoja. Na taj način učimo da je bliskost nešto loše, teško i bolno. Manjak ljubavi i sigurnosti u obitelji temelj su razvoja straha od bliskosti. Duboko u sebi, osoba osjeća veliku odbojnost prema sebi i bježi od sebe. Usto, ima uvjerenje da nije vrijedna tuđe ljubavi, dovoljno dobra, dovoljno “nešto”.
Ako uzmemo za primjer dječaka kojega je majka fizički kažnjavala, kritizirala, manipulirala njime svojim emocijama, iskazujući previše potreba prema njemu, izbjegavala ga zagrliti i nije mu poklanja pažnju, tada taj dječak u ranoj dobi nauči da je bliskost sa ženom jednako bol. Usro, stvori i uvjerenje da je bolje biti emocionalno, mentalno i fizički dalje od žene. Iako potreba za bliskošću i dalje ostaje u njemu, ona biva potisnuta. U odrasloj dobi na mnogobrojne načine taj će muškarac izbjegavati bliskost.
Danas samo rijetki parovi imaju istinsku povezanost i bliskost bez raznih elemenata psiholoških igara. Igrama se na nezdrav način pokušava održati ravnoteža između potrebe za bliskošću i bijegom od nje. Konflikt i povlačenje su dva fenomena, odnosno vida psihološke igre. Neke osobe žele bliskost, no ne znaju kako doći do nje, pa nesvjesno, svađajući se s partnerom, postižu zadovoljenje te potrebe. S druge strane osobe koje se povlače, odnosno distanciraju, također imaju potrebu za bliskošću, no zbog straha od nje, drže kontrolu u svojim rukama izbjegavajući partnera ili sumanuto bježeći od njega. Ali pritom bježe sami od sebe, što dovodi do usamljenosti.
Što bi se dogodilo kada biste prestali trčati za partnerom ili kada biste prestali bježati od partnera?
Muškarci i žene podjednako iskazuju strah od bliskosti. Žene ga znaju maskirati u preveliku brigu i preokupiranost partnerom, bijegom u hranu, preopterećenošću poslom i raznim obavezama. Muškarci to čine izbjegavanjem osjećaja, odnosno čim osjete da se približava bliskost, počinje bijeg. U stvarnosti bi to značilo da muškarac koji se boji bliskosti bježi od žene čim ona počne pokazivati jače zanimanje prema njemu ili iskazivati osjećaje, a on osjeti da mu je “sigurnost” ugrožena.
Iskrena bliskost zahtijeva probijanje naših granica sigurne zone. Otkrivamo sebe i sve što se nalazi u nama pred drugom osobom. To je ono što je zastrašujuće i što izaziva nelagodu. Bliskost se razvija kada si dopustite ostati u odnosu i polako stvarate zdrav i kvalitetan odnos.
Kako početi graditi kvalitetan odnos i smanjiti strah od bliskosti?
Prvi korak je svakako svjesnost da iz veze u vezu ponavljati isti obrazac i istu igru. Svjesnošću vam se otvaraju vrata za dublji pogled u sebe i proradu onoga što je dovelo do straha od bliskosti i veze. Potrebno je uspostaviti odnos sami sa sobom, njegovati se, raditi na sebi, opraštati si kada pogriješimo, poštivati se itd. Ljudi uglavnom ovakva ponašanja čine drugima, a sebi – vrlo rijetko. To dolazi od uvjerenja da su drugi važniji od nas. Potrebno je, malo po malo, iz dana u dan, graditi odnos sami sa sobom, kao kada se gradi odnos s prijateljem. Da bi imali odnos pun povjerenja, poštivanja, prihvaćanja potrebno je vrijeme i ulaganje u taj odnos. Na isti se način gradi odnos sa svojim bićem.
Najčešće nakon što to proradimo u sebi, prestanemo privlačiti osobe kojima odgovara manjak bliskosti i povezanosti. Kako radimo na sebi, postajemo bolji partner, a time imamo i mogućnosti privući drugačije partnere od onih do sada. Možda je najveći izazov u razvijanju bliskosti ostati s nelagodom koja dolazi kada se počnete otvarati u novom odnosu. Ako ste dugo vremena bježali na sve moguće načine od istinske bliskosti, tada će vam u početku biti jako teško ostati s partnerom koji vam to pruža. Ostati s time znači budnu svjesnost u novoj situaciji, kao da eksperimentirate što i kako se događa.
Pritom si možete postavljati sljedeća pitanja:
“Kako se sada osjećam dok mi partner iskazuje blikost?”
“Koje misli mi se javljaju?”
“Čega me najviše strah?”
“Koji je prvi korak kojim se mogu polako početi otvarati prema partneru?”
U početku će vam biti potrebno puno strpljenja i nježnosti prema sebi, jer vam je ovo potpuno novo područje. Svakako će biti padova i uspona, no, kako budete ostajali s tim novim otkrivanjima u sebi, moći ćete sve više osjećati bliskost prema partneru. Još je važnije to što ćete biti jako bliski sami savsebom, što je i preduvjet za doživotni razvoj ljubavi prema sebi.
Jeste li žena koja voli “previše” i što o točno znači
