Odmah na početku ćemo objasniti zašto navodnici. Upala jajnika (lat. oophoritis) gotovo se nikad ne javlja izolirano, nego se skoro uvijek radi o upali jajnika i jajovoda (lat. salpingitis) zajedno. Zato govorimo o adneksitisu (lat. adnexitis) jer jajnik i jajovod zajedno čine adneksa. Budući da se najčešće uzročnici upale šire uzlaznim (ascedentnim) putem iz rodnice preko maternice do jajovoda i jajnika, vrlo često se genitalne infekcije preklapaju. Zato se javljaju pojedinačno, ali i u mogućim kombinacijama: vulvitis (upala stidnice), vaginitis ili kolpitis (upala vagine), cervicitis (upala u području cerviksa ili vrata maternice), endometritis (upala sluznice maternice) i na kraju ranije spomenuti adneksitis (upala jaovoda i jajnika). Jednim imenom sve zajedno zovemo Zdjelična upalna bolest od eng. Pelvic Inflammatory Disease ili skraćeno PID. Prema dostupnoj literaturi danas PID se javlja s učestalošću od oko 10-20/10000 žena.
Liječenje adneksitisa ovisi o težini kliničke slike. Sastoji se od mirovanja, terapije antibioticima i analgeticima…
Najčešći uzroci
Najčešći uzrok adneksitisa ranije je bio gonokok, no danas su to streptokoki, stafilokoki, klamidija, E. coli, ureaplazma, mikoplazma, Candida albicans, citomegalovirus i dr. Često se javlja kod mladih žena, najčešće od 20 do 40 godine života, posebice kod ranog ulaska u spolne odnose, čestog mjenjanja spolnih partnera, nekorištenja zaštite prilikom odnosa, zatim smanjene higijene kako pri spolnim odnosima tako i inače, korištenja intrauterinih uložaka, u vrijeme i neposredno nakon menstruacije kad je žena prirodno slabije zaštićena, nakon porođaja, u babinju, nakon pobačaja i drugih zahvata u području genitalnog trakta.
Simptomi koji se najčešće javljaju su bol u donjem dijelu trbuha, povišena tjelesna temperatura praćena zimicom i tresavicom, iscjedak iz rodnice, bolni spolni odnosi, ponekad mučnina s povraćanjem… U nekim slučajevima simptomi mogu varirati od minimalnih do jako izraženih. Stoga govorimo o akutnom, subakutnom ili kroničnom adneksitisu, ovisno o jačini i trajanju simptoma. Prema nekim autorima čak 50% adneksitisa ne daje jasnu kliničku sliku zbog čega ostanu neprepoznati s mogućim kasnijim posljedicama.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja najprije, kao i uvijek u medicini, detaljno i ciljano uzetom anamnezom, pregledom. On uključuje i ultrazvučni pregled, laboratorijske nalaze krvi i mokraće, a u težim slučajevima i ev. kirurški zahvat koji može biti ujedno i terapijski (danas uglavnom laparoskopski pristup). Diferencijalno dijagnostički mora se razmišljati i o ostalim mogućim bolestima koje mogu imati sličnu kliničku sliku. To su upala slijepog crijeva, izvanmaternična trudnoća, gastroenterokolitisi, upale mokraćnog sustava, kamenci i sl.
Liječenje
Liječenje adneksitisa ovisi o težini kliničke slike. Sastoji se od mirovanja, terapije antibioticima i analgeticima, a kako smo ranije spomenuli u teškim slučajevima i kirurški. Akutni adneksitis s teškim simptomima liječi se u bolnici uz intravensku primjenu kombinacije antibiotika. Lakši oblici mogu se tretirati ambulantno. Idealno bi bilo naravno da se antibiotici daju ciljano prema nalazu antibiograma. No to vrlo često odmah na početku nije moguće. Zato se bolest liječi empirijski (iskustveno), a potom se terapija modificira prema antibiogramu. Vrlo je važno da se terapija uzima dovoljno dugo jer se često dogodi da žene zbog prestanka simptomatologije, misleći da su izliječene, ne provedu terapiju do kraja. A to može imati teške posljedice. U terapiju bi trebalo uključiti oba partnera.
Ukoliko se bolest ne prepozna i ne liječi na pravilan način posljedice adneksitisa mogu biti kronične tegobe sa zdjeličnim bolovima, bolnim spolnim odnosima. Kod 12-15% slučajeva moguće su izvanmaternične trudnoće, kao i problemi s neplodnošću. Prema dosadašnjoj literaturi rizik od neplodnosti nakon jedne epizode PID-a je 15%, nakon dvije 35%, a nakon tri i više čak 55%.
Edukacija
Iz svega navedenog vidimo kako je vrlo važna edukacija mladih žena kako bi bile svjesne mogućih komplikacija adneksitisa. U svrhu prevencije upale „jajnika“ treba voditi računa o osobnoj higijeni spolnih organa, izbjegavati rizične spolne odnose, koristiti zaštitu prilikom spolnih odnosa, redovito obavljati ginekološke preglede s uzimanjem mikrobioloških (i citoloških) obrisaka kako bi se na vrijeme postavila dijagnoza i liječila eventualna upala. U slučaju pojave simptoma obavezno je javiti se ginekologu na pregled.
