Krizne situacije, posebice svojom dugotrajnošću (sada bilježimo ulazak u treću godinu pandemije, a ne zaboravimo i potrese te ozbiljne posljedice do kojih su doveli), izazivaju značajno psihološko opterećenje i iscrpljenje. O posljedicama se puno i dugo piše, govori i upozorava. Nova situacija i ratna kriza u mnogima je izazvala osjećaj nezaštićenosti, bespomoćnosti, nesigurnosti, straha, tjeskobe, tuge, poteškoće sa spavanjem ili rastresenost. Kod nekih su se osoba javile i neke tjelesne tegobe u vidu lupanja srca, glavobolje, probavnih smetnji.
Krizne situacije u većoj ili manjoj mjeri narušavaju našu životnu i svakodnevnu rutinu, predstavljajući izvor frustracije.
Narušavanje životne rutine
Krizne situacije u većoj ili manjoj mjeri narušavaju našu životnu i svakodnevnu rutinu, predstavljajući izvor frustracije. No, istovremeno nas konfrontiraju sa spoznajom u kolikoj mjeri naši vlastiti životi, životi naših bližnjih, pa i naša sigurnost postaju ozbiljno ili indirektno ugroženi. Ponekad se suočavamo s time ozbiljno po prvi put, a ponekad takve situacije mogu pobuditi sjećanja na neka ranije događanja u kojima smo proživjeli i preživjeli neku od sličnih ugroza.
Osobe koje su proživjele Domovinski rat mogu ponovo u svojim mislima i osjećajima ponovo proživljavati bolna sjećanja. Baš kao što se mogu probuditi neka sjećanja koja su dugo vremena bila „uspavana“ ili izbrisana iz sjećanja. Mogu reagirati većom tjeskobom ili panikom nego što je primjereno realnoj situaciji, zbog svojih ranijih strahova.
Također se može dogoditi da dugo trajanje i preplavljivanje dovedu do značajne emocionalnosti i gubitka kapaciteta za suosjećanje s drugima. A ponekad i do toga da zanemarimo čak i vlastitu sigurnosti, vjerujući kako se, iako je ratna kriza, ipak ništa strašno niti opasno ne može dogoditi.
Važnost prilagodbe u vrijeme krize
Sve navedene reakcije moguće su u kriznim situacijama. Važan je način kako se nosimo s njima u vrijeme krize i koliko su ti načini primjereni za naše funkcioniranje i našu okolinu. Stoga se u pronalaženju tih načina treba voditi pokušajem pronalaženja strategije što bolje prilagodbe. To uključujuće konstruktivne metode koje čuvaju naše mentalno i tjelesno zdravlje i omogućuju nam „obnavljanje“ naših unutarnjih kapaciteta.
U sklopu toga nužno je izbjegavati neprimjerene strategije koje mogu imati dodatne negativne posljedice po naše zdravlje, kao što su pojačana konzumacija duhanskih proizvoda, alkohola, psihoaktivnih tvari. No, isto tako, i samoinicijativno korištenje lijekova za smirenje ili povećanje doza već propisanih lijekova na svoju ruku.
Autorica: doc. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja
Prati li vas stalno strah da će se dogoditi nešto loše?
