Rabarbara je poznata je i po nazivima kineska rabarbara i rabarbara slatka. Podrijetlo joj je iz Kine, iz koje potječu i prvi zapisi o ovoj biljci. Zapisani su načini njenog kultiviranja i uporabe kao laksativa. U 18. vijeku proširila se iz Kine po cijeloj Europi. U Salernu, u Italiji koristi se u pripremi raznih jela. Prvi čovjek iz Europe koji ju je vidio bio je poznati pomorac Marko Polo, dok ju je arapski liječnik Ibn – Sina preporučivao u liječenju raznih bolesti.
Rabarbara je zeljasta trajnica koja naraste u visinu od dva do tri metra. Prve se godine iz sjemena u tlu razvija snažni korijen, a sljedeće godine izraste podanak koji svake godine sve više jača, granajući se u bočne ogranke na kojima se oblikuju i gomolji. Ima jaku stabljiku i velike prizemne listove na dugim i mesnatim peteljkama. U pazušcu najviših listova razvijaju se valjkasti cvatovi sastavljeni od brojnih sitnih cvjetova bijele boje. Vrijeme cvatnje je od lipnja do srpnja.
Uzgaja se po vrtovima i na poljima. Korijen i podanak se iskapaju kod biljaka starih od pet do deset godina jer su tada dosta debeli i jaki. Dok su svježi, skida im se kora, režu se na veće komade, suše na suncu, na peći ili iznad otvorene vatre. Peteljka listova koristi se u svježem stanju za jelo.
Ljekovit sadržaj: Pektin, guma, škrob, masti, tanin, kalij, natrij, magnezij, željezo, vitamin C, antrakinon i antrakinonovi derivati.
Kompotom od peteljke liječe se bolesti želuca i crijeva: slab apetit, žgaravica, katar želuca i crijeva, razni nametnici, dizenterija i kolera.
Prirodni je lijek kod problema pražnjenja crijeva: ako se pripravci rabarbare uzimaju u manjim količinama zaustavljaju proljev, a u malo većim količinama potiču peristaltiku i pražnjenje crijeva. Njome liječimo i razne upale ili infekcije, jetra i žuči… Pojačava lučenje žuči te pročišćava i jača jetru (pri tom se uzima u manjim količinama). Pripravcima od rabarbare liječe se i razne kožne tegobe poput opekotina, čireva, rana, osipa i raznih nečistoća na koži.
Rabarbara se koristi kod priprema peciva, salata, juha, umaka, savijača, marmelada, džemova. Posebno je ukusna kao dodatak umacima
Recepti
Čaj: jedna jušna žlica ili dva do pet grama korijena prelije se s 2 dl vruće vode. Tako pripravljen čaj poklopi se i pusti da odstoji pola sata. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno prema potrebi, ali uvijek prije jela.
Tinktura: 200 grama suhog korijena moči se mjesec dana u litri 70 postotnog alkohola. Tako pripravljena tinktura se procijedi. Uzima se dva do tri puta na dan po jedna čajna žličica s malo vode ili soka.
Prašak: Od usitnjenog suhog korijena radi se prašak, koji se u količini od 2 grama uzima dva do tri puta dnevno za poboljšanje probave. Manje količine praška od 2 grama izazivaju zatvor. Koristi se i u prehrani, uglavnom stabljika jer su listovi otrovni. Prije same pripreme svježu rabarbaru treba dobro oprati. Ako se na dijelovima stabljike zadrži dio žilave kože, treba je očistiti nožićem za čišćenje povrća. Zbog velike kiselosti ovog povrća ne preporučuje se priprema u metalnom posuđu, ako nije zaštićeno nekom vrstom cakline.
Prije kuhanja stabljiku rabarbare treba izrezati na komadiće dužine dva do tri cm. Kuhati ih treba u malo vode uz dodatak meda ili malo šećera sve dok ne omekšaju. Rabarbara se koristi kod priprema peciva, salata, juha, umaka, savijača, marmelada, džemova. Posebno je ukusna kao dodatak umacima, sa svinjetinom i janjetinom. Protisnuta se može dodavati sladoledima, sorbetima, voćnim kremama i sl.
Kontraindikacije: rabarbaru ne smiju uzimati trudnice i osobe koje imaju problema s crijevima. Ne preporučuje se ni osobama oboljelima od gihta, reume, s kamencima u bubrezima, te povišenim vrijednostima mokraćne kiseline u krvi. Kod uporabe korijena može se promijeniti boja urina od jako žute do crvene.
