Kad sami nismo htjeli stati život nas je zaustavio, zaustavio i priupitao nas gdje smo to toliko cijelo vrijeme žurili, koje su to stvari koje su bile neodgodive i kojima smo sve trebali podrediti i svoje zdravlje i svoju obitelj i sve što imamo.
Kad sami nismo htjeli stati život nas je zaustavio i postavio pitanje zašto smo naš um toliko napunili lošim mislima, naše srce lošim osjećajima, svoju budućnost katastrofičnim predviđanjima i zaboravili živjeti u svijetu koji nas okružuje. Život nas je zaustavio da malo pogledamo u svoje strahove i sumnje i shvatimo koliko su besmisleni i koliko nam svakoga dana oduzimaju ono pozitivne energije s kojom bismo mogli stvoriti nešto veličanstveno.
STANI!
Život nam je rekao „stani“ jer smo to svoje ludo stanje užurbanosti i stresa počeli opravdavati kao normalno, prihvatili kao nešto što nema alternative i počeli živjeti kao da ćemo ovdje živjeti vječno. Zaboravili smo oblikovati život po svojoj mjeri. Počeli smo ga oblikovali onako kako nam je počelo nametati društvo, i umjesto da živimo svoje snove i vizije počeli smo živjeti samo da dobijemo bolju sliku u tuđim očima.
Dobili smo novu šansu
Autor: Mario Žuvela
Utjecaj epidemije koronavirusa na mentalno zdravlje
Sreća nije vani na ulici, sreća je u nama
