Inkontinencija: često jurite na WC i teško kontrolirate mokrenje?

Ženski spolni organ smješten je u neposrednoj blizini donjeg dijela mokraćnog sustava. S njim je povezan vezivom, limfnim, krvožilnim i sustavom živaca. Normalna funkcija mokraćnog mjehura ovisi o usklađenom djelovanju središnjega i lokalnoga živčanog sustava, mišića male zdjelice te urednoj funkciji i anatomskim odnosima vrata mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Dođe li do anatomskih promjena (u položaju maternice i/ili spuštanja stijenke rodnice), istodobno slijedi i poremećaj u funkciji mokraćnog sustava.

Poremećaji u statici male zdjelice ili njezin potpuni gubitak izazivaju inkontinenciju (lat. in + continentia = usprezanje, obuzdavanje). To znači nemogućnost zadržavanja mokraće, odnosno kontrole mokrenja. S obzirom na to da je inkontinencija problem s kojim se susreće velik broj žena u različitoj životnoj dobi i koji bitno utječe na kvalitetu života, o njemu treba otvoreno razgovarati i rješavati ga.

Česti i dugotrajni napadi kašlja, težak fizički rad, prekomjerna tjelesna težina, tumorske tvorbe u trbuhu i maloj zdjelici i trudnoća također mogu dovesti do prolaznih epizoda inkontinencije.

 


Tipovi inkontinencije

Nekoliko je tipova inkontinencije:

– stresna inkontinencija

– nestabilni detruzor, tj. mišićni sloj zida mokraćnog mjehura koji svojim stezanjem omogućava njegovo pražnjenje

– ishurija ili prelijevajuća inkontinencija koja nastaje pri većem zadržavanju mokraće zbog promjena u funkciji ili patoloških procesa u mokraćnom sustavu

– inkontinencija zbog uzimanja određenih vrsta lijekova

– inkontinencija zbog infekcije donjega mokraćnog sustava

– psihosomatski uzrokovana inkontinencija

– inkontinencija zbog urođenih grešaka u mokraćnom sustavu

– fistule

STATIČKA ILI STRESNA INKONTINENCIJA

Ovo je najčešći tip inkontinencije. Karakterizira je otjecanje manje količine mokraće tijekom fizičkog napora, kihanja, kašljanja, smijanja i dizanja nečeg teškog. Uzrokovana je slabošću ili oštećenjem mišića zdjelice (sfinktera). Najčešće nastaje uslijed fizikalnih promjena tijekom trudnoće, porođaja ili menopauze.

URGENTNA INKONTINENCIJA

Hitan nagon za mokrenjem, praćen strahom od nekontroliranog otjecanja mokraće – tzv. urgencija ili nekontrolirano otjecanje mokraće izazvano jakom željom za mokrenjem. Sve ovo karakteristike su urgentne inkontinencije.

PRELJEVNA INKONTINENCIJA

Kapanje mokraće iz prepunoga mokraćnog mjehura zaziva se preljeva inkontinencija. Količina je obično mala, ali kapanje može biti trajno, dovodeći sveukupno do istjecanja velike količine mokraće.

Stresna inkontinencija

Riječ je o složenom kliničkom problemu žena, nevoljnom otjecanju mokraće kroz urednu mokraćnu cijev. Nastaje kad se poveća tlak u trbuhu i mokraćnom mjehuru, uz oslabljen mišićni sloj zida mokraćnog mjehura. Javlja se u 20 do 30 posto žena i kod gotovo trećine starije ženske populacije. Glavni problem nastaje kad zbog ostatne mokraće koja se zadržava u spuštenoj bazi mokraćnog mjehura dolazi do opetovanih infekcija mokraćnog mjehura. Najčešći uzročnici infekcija su Escherichia colli, Pseudomonas sp., Proteus mirabilis i Klebsiella.

Posebno je važno ne zanemariti te infekcije i sistematski ih liječiti kako ne bi došlo do uzlaznog širenja prema bubrezima jer u njima ti patogeni mikroorganizmi mogu razviti teške upale. A kod zanemarenih slučajeva s vremenom mogu dovesti i do zatajenja bubrežne funkcije.

U 85 posto slučajeva nastaje kao posljedica oštećenja potpornog aparata dna male zdjelice tijekom poroda i babinja.

Produženi porođaj i zastoj glavice na izlazu iz porođajnog kanala izrazito pogoduju njenom razvoju. Stoga je pravodobnim rezom međice (epiziotomijom) u porodu važno proširiti izlaz porođajnog kanala, rasteretiti dno male zdjelice i time preventivno djelovati na nastanak inkontinencije.

U babinju je važno izbjegavati teži fizički napor i izvoditi posebne, tzv. Kegelove vježbe. Njima se jačaju mišići dna zdjelice, što pogoduje povratku tonusa mišića rodnice nakon poroda, održavanju kontinencije mokraće kod starijih žena, povećanju spolnog užitka te izbacivanju cervikalnog iscjetka i sjemene tekućine prema otvoru rodnice. ​

Primijetite li znakove nevoljnog otjecanja mokraće, ne oklijevajte javiti se ginekologu.

Kegelove vježbe

Dijelimo ih na:

  • spore Kegelove vježbe: stisnite mišiće dna zdjelice kao kod zaustavljanja mokraće, zadržite i polako brojite do tri, a zatim se opustite i ponovite
  • brze Kegelove vježbe: stisnite i opustite mišiće dna zdjelice što brže možete i ponovite to nekoliko puta.

Ove vježbe možete izvoditi bilo kada tijekom dana. Budite kreativni i pronađite vrijeme za njihovo nesmetano izvođenje. To može biti dok vozite, gledate televiziju, perete posuđe, čekate na pješačkom prijelazu, u redu u banci)… U početku ćete vjerojatno primijetiti da vam mišići ne mogu ostati stegnuti tijekom izvođenja sporih vježbi, a da brze ne uspijevate izvoditi brzo i ujednačeno te da su vam mišići umorni. Opustite se nekoliko sekundi, pa pokušajte ponovno. Za tjedan ili dva vjerojatno ćete primijetiti da ih možete poprilično dobro kontrolirati. Dobar način provjere napretka je da u rodnicu stavite jedan ili dva prsta i provjerite možete li stegnuti mišiće oko prstiju.

Česti i dugotrajni napadi kašlja, težak fizički rad, prekomjerna tjelesna težina, tumorske tvorbe u trbuhu i maloj zdjelici i trudnoća također mogu dovesti do prolaznih epizoda inkontinencije. Važan rizični čimbenik je i manjak hormona estrogena u rodnici, maternici i mokraćnoj cijevi. Najčešći oblik inkontinencije u peri  i postmenopauzi razvija se kad, uz neizbježan pad razine hormona zbog starenja žene, postoji i statičko oštećenje.

Primijetite li znakove nevoljnog otjecanja mokraće, ne oklijevajte javiti se svom ginekologu. On će nakon razgovora i pregleda preporučiti mikrobiološku (urinokultura) i citološku (stanice) analizu mokraće kako bi isključio upalne i moguće maligne procese u mokraćnom mjehuru. Urodinamskom obradom procjenjuje se funkcija mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, tj. sposobnost skladištenja i zadržavanja mokraće.

Što se može poduzeti?

Glavni oblik liječenja pacijentica sa stresnom inkontinencijom je operativna korekcija. Postoji više od stotinu kirurških metoda i njihovih modifikacija. Glavni im je cilj obnoviti normalne anatomske odnose u maloj zdjelici i omogućiti normalnu dinamičku funkciju donjeg mokraćnog sustava.

Kada postoje razlozi zbog kojih operativni zahvat nije preporučljiva opcija (starost, zdravstvene tegobe), koristi se pesar. Pesar ili gumeni prsten postavlja se u rodnicu i bitno smanjuje nevoljno otjecanje mokraće. Koristi ga samo oko pet posto žena sa stresnom inkontinencijom. Otežavajuća okolnost primjene pesara su česte bakterijske upale u rodnici, dekubitus i krvarenje, što ograničava njegovu uporabu.

Umjerena stresna inkontinencija s minimalnim, ali ne i anatomskim promjenama rodnice može se liječiti Kegelovim vježbama i funkcionalnom elektrostimulacijom nakon njih. U liječenju urgentne inkontinencije primjenjuje se maksimalna elektrostimulacija. Traje 20 minuta dnevno tijekom pet dana. Impulsi nastali stimulacijom živčanih vlakana mišića male zdjelice dolaze do centra za mokrenje u donjem dijelu kralježnice i vraćaju kao motorički impulsi u mišiće zdjelice, uzrokujući njihovo stezanje, a time i funkcionalnost.

Konzervativna terapija za inkontinenciju obuhvaća više skupina lijekova: antikolinergike i antimuskarinike koji opuštaju detruzor (mišić mjehura) te α-adrenergične agoniste koji povećavaju tonus sfinktera (mišić zatvarač na kraju mokraćne cijevi). Kod starijih osoba, lijekove s jakim antikolinergičnim učincima treba primjenjivati oprezno. Za prekomjerno aktivan mokraćni mjehur koristi se agonist beta 3-adrenoreceptora, koji smanjuje aktivnost i tako liječi s tim povezanu simptomatologiju

– iznenadna potreba za pražnjenjem mokraćnog mjehura (nagon na mokrenje)

– potreba za pražnjenjem mokraćnog mjehura češće negoli je to uobičajeno (povećana učestalost mokrenja)

– nemogućnost kontrole mokrenja (inkontinencija pri nagonu na mokrenje).

Zbog manjka estrogena dolazi do tzv. urogenitalnog starenja koje zahvaća najmanje 50 posto žena u postmenopauzi. Jedna trećina žena starijih od 60, a gotovo dvije trećine iznad 75 godina, ima urogenitalne tegobe. To su najčešće vaginalna suhoća, pečenje, bolan snošaj, učestalo dnevno i noćno mokrenje, česte infekcije mokraćnog mjehura, urgencija te statička ili stresna inkontinencija. U liječenju tih tegoba kao terapija izbora nameće se primjena lokalnih estrogena koji se stavljaju u rodnicu u obliku tableta u aplikatorima, vaginaleta ili vaginalnih krema, po određenoj shemi koju preporučuje proizvođač.

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads