Povremeni post (intermittent fasting) trenutačno je jedan od najpopularnijih trendova u svijetu wellnessa. Tako se opisuje način prehrane u kojem se izmjenjuje vrijeme posta i jedenja. U većini inačica, to znači da vrijeme posta svaki dan traje 16 sati. To je razdoblje u kojem se suzdržavate od unosa hrane, što znači da jedete samo u vremenu od npr. 10 do 18 h. Možete prakticirati i post u trajanju od 24 sata dva puta tjedno, dok preostalih dana jedete normalne količine hrane.
Post je nešto što su ljudska bića prakticirala tijekom povijesti. Često više stjecajem okolnosti nego vlastitim izborom. Naši su preci lovci i skupljači tome vjerojatno bili vični. Uživali su u gozbama u vrijeme kad je hrane bilo u izobilju, a zatim se suočavali s razdobljima posta kad je vladala nestašica hrane. Imajući to na umu, sasvim je logično da stanice našeg tijela mogu dobro funkcionirati u i teškim uvjetima posta.
Stoga je skupina studenata i istraživača sa Sveučilišta u Floridi odlučila istražiti mogu li naše stanice zapravo postati otpornije kada su suočene sa stanjem poput posta?
Dobrobit posta je i anti – ageing učinak
Znanstvenici već godinama promatraju moguće zdravstvene koristi ograničavanja unosa kalorija. Jedna od teorija sugerira da su ove zdravstvene prednosti povezane s padom šećera u krvi kao posljedice posta. A on, pak, tjera naše stanice da rade na iskorištavanju drugih oblika energije.
Tako su studije pokazale da životinje na prehrani sa smanjenim unosom kalorija zapravo žive duže i zdravije u starijoj dobi. Te koristi po dugovječnost primijećene su i kod životinja koje su stavljene na prehranu s povremenim postom. Izmjenjivali su dane normalne prehrane i dane u kojima je unos kalorija ograničen.
U novije vrijeme, znanstvenici su otkrili neke slične učinke i kod ljudi. Međutim, ono što znanstvenike zbunjuje je činjenica da je u svim studijama provedenim na ljudima post pridonio gubitku kilograma. A zdravstvene prednosti mršavljenja mogle bi zasjeniti ostale blagodati dobivene postom.
Slobodni radikali oštećuju stanice, ali držeći se posta možete si pomoći
Oksidativni stres može biti koban za stanice, a glavni krivac za to su slobodni radikali. S druge strane, sprječavanje ili popravak oštećenja stanica uzrokovanog oksidativnim stresom korisno je u usporavanju promjena povezanim sa starenjem. Do oksidativnog stresa dolazi kad postoji velika količina slobodnih radikala, nestabilnih molekula s visoko reaktivnim elektronima.
Kad se jedan od tih slobodnih radikala susretne s drugom molekulom, on može odbaciti vlastiti elektron ili uzeti drugi. To rezultira brzom lančanom reakcijom od molekule do molekule. Tako se stvara još više slobodnih radikala koji mogu razdvojiti veze između atoma unutar važnih komponenti stanice, poput stanične membrane, esencijalnih proteina ili čak DNK. Antioksidanti djeluju tako što prenose elektrone potrebne za stabilizaciju slobodnih radikala prije nego što mogu učiniti bilo kakvu štetu.
Iako se čini da post pomaže našim stanicama da se bore protiv oštećenja uslijed ovog procesa, nije jasno zašto se to točno događa.
Slobodni radikali mogu nastati ako mitohondriji, stanične organele koje služe kao izvor energije za stanicu, ne funkcioniraju kako treba. Prelazak s normalne prehrane na post uzrokuje da stanice privremeno registriraju nižu razinu glukoze (šećera u krvi) od uobičajene. Zato su prisiljene početi koristiti druge izvore energije, poput masnih kiselina. To može uzrokovati da stanice uključe “survival mode” kako bi uklonile nezdrave mitohondrije i zamijenile ih zdravima. Time se dugoročno smanjuje proizvodnja slobodnih radikala.
S druge strane, može biti da post potiče blago povećanje proizvodnje slobodnih radikala u ranim počecima posta. Stanice mogu reagirati povećanjem razine prirodnih antioksidanata koji se bore protiv slobodnih radikala. Iako se slobodne radikale obično smatra štetnima zbog njihove sposobnosti da oštećuju stanice, u ovom slučaju oni mogu biti važni kratkotrajni signali za naše tijelo koji potiču stanice da se bolje nose sa stresovima koji bi mogli doći u budućnosti.
Cilj je pomoću posta ojačati stanice
Kako bi razumjeli kako post može ojačati stanice, znanstvenici su proveli istraživanje u kojem su sudjelovala 24 ispitanika. Od njih se tražilo da poste tijekom dva trotjedna intervala. Tijekom prvog razdoblja posta, sudionici su jeli posebno osmišljenu prehranu. Tijekom drugog razdoblja od tri tjedna jeli su istu prehranu i uzimali oralne dodatke vitamina C i vitamina E, poznatih po antioksidativnim svojstvima.
Cilj je bio vidjeti hoće li post povećati oksidativni stres i prisutnost slobodnih radikala u stanicama svake osobe i može li taj stres zapravo dovesti do jačih, otpornijih stanica. Također su željeli vidjeti hoće li uzimanje antioksidanata u drugom razdoblju posta blokirati djelovanje slobodnih radikala nastalih postom i tako spriječiti stanice da postanu otpornije.
Kako post utječe na tijelo?
Istraživanje je pokazalo da su, kao odgovor na povremeni post, stanice proizvele više kopija gena zvanog SIRT3. On je dio mehanizma koji djeluje na sprječavanje proizvodnje slobodnih radikala i poboljšavanje procesa obnove stanica.
Istraživači su također otkrili značajno smanjenje razine inzulina, što je znak da su tijela ispitanika bila osjetljivija na ovaj hormon. To je važno jer, ako postanemo manje osjetljivi na inzulin, povećava se rizik za povećanje dijabetesa.
Jedno pomalo iznenađujuće otkriće je da su, kad su sudionici uzimali svakodnevne oralne dodatke vitamin C i E, koristi od posta nestale. Čini se da su djelovanjem antioksidansa stanice bile relativno zaštićene od proživljavanja oksidativnog stresa. Zbog toga nisu reagirale povećanjem svojih prirodnih obrambenih sposobnosti i poboljšanjem osjetljivosti na inzulin i druge signale stresa.
Što je bolje – detox ili post?
Redovitim postom do obnavljanja organizma
Izvor: naturala.hr
