Hipotireoza je stanje pri kojem je štitnjača slabije aktivna, zbog čega stvara premalo svojih hormona. Najčešći uzrok ovog poremećaja štitne žlijezde u nerazvijenim zemljama je nedostatak joda u hrani te Hašimotov tiroiditis, najčešći uzrok tireoze globalno. U razvijenim zemljama svijeta jod se dodaje u sol kao namirnicu koja se svakodnevno konzumira i na taj se način spriječava mogućnost njegovog nedostatka u hrani. Kod Hašimotovog tiroiditisa štitnjaču oštećuju antitijela koja napadaju vlastite stanice štitnjače (tireocite ), čime se štitnjača strukturalno, morfološki mijenja.
Kod ovih poremećaja štitnjača postaje povećana, difuzno promijenjena u cjelokupnoj strukturi i veličini, da bi se zatim, godinama nakon početnih promjena, najčešće razvila u bolest koja se naziva hipotireoza. Osnovni uzrok hipotireoze je potpuno uništavanje funkcijskih područja u štitnoj žlijezdi. Sljedeći uzrok hipotireoze može biti posljedica liječenja hipertireoze (povećanog, ubrzanog rada) štitnjače. Naime, kirurški zahvat (operativno odstranjenje hipertireotične štitnjače) ili primjena radioaktivnog joda u liječenju hipertireoze može dovesti do hipotireoze. Hipotireoza, isto tako, može nastati uslijed primjene prevelike doze lijekova za liječenje hipertireoze koji usporavaju rad štitnjače (jatrogeno).
Osnovni uzrok hipotireoze je potpuno uništavanje funkcijskih područja u štitnoj žlijezdi.
Hipotireozu može uzrokovati i naslijeđeni poremećaj nenormalnosti enzima (tvari) koje pospješuju sintezu hormona štitnjače u stanicama što za uzrok ima nedostatak hormona štitnjače. U ostalim rijetkim slučajevima hipotalamus i hipofiza, “nadređeni “organi koji u tijelu upravljaju radom štitnjače, ukoliko ne luče dovoljno svoje hormone (TRH i TSH) koji štitnjaču potiču na rad, mogu dovesti do hipotireoze. Vrlo teška hipotireoza zove se miksedem.
Tireoiditis (upala štitnjače)
Tireoiditis štitnjače stvara prolaznu hipertireozu nakon koje može uslijediti prolazna hipotireoza ili ne dolazi uopće do promjene funkcije štitnjače.
Poznate su tri glavne vrste upale štitnjače: najčešći Hašimotov tiroiditis, subakutni granulomatozni tireoiditis i nijemi limfocitni tireoiditis.
Dijagnosticiranje hipotireoze
Bolest se najčešće dijagnosticira ultrazvukom štitnjače, određivanjem hormona T3, T4 i TSH, a ključno za postavljanje dijagnoze ove vrste hipotireoze je dokaz povišenih antitijela štitnjače: anti TBG i Anti TPO ili punkcija štitnjače. Ultrazvučna slika za Hašimotov tiroiditis je karakteristična: uvećana ili uredna veličina štitnjače s inhomogenim (neujednačenim) područjima u strukturi, “otocima tamne i svijetle strukture štitnjače” i ponekad s prisutnim čvorovima, ali rijetko. Tipična ultrazvučna slika Hašimotovog tiroiditisa je ”šarena štitnjača” – različiti kontrasti ehogenosti tkiva (ultrazvučnog prikaza) koja nije prisutna kod ostalih promjena strukture štitnjače. Osim laboratorijskim testovima kojima se dokazuje prisutnost antitijela, bolest se može dijagnosticirati i ciljanom punkcijom, koja se rijetko izvodi jer kod ove bolesti najčešće nema žarišne (čvoraste) promjene koja bi se morala punktirati. Osim toga, krvnim je pretragama ovu bolest jednostavnije dokazati.
Bolest se najčešće dijagnosticira ultrazvukom štitnjače, određivanjem hormona T3, T4 i TSH, a ključno za postavljanje dijagnoze je dokaz povišenih antitijela štitnjače: anti TBG i Anti TPO ili punkcija štitnjače.
