Hipotireoza: dok se mi debljamo, štitnjača možda gladuje

Suplementacija i liječenje bolesti štitnjače su, nažalost, doživotni i dosta kompleksni. No, uz redovito uzimanje terapije, kontrolne preglede i korekciju prehrane te životnog stila možemo pomoći svojoj štitnjači da radi što efikasnije. O tome kako, piše Tibor Gašparić, mag. pharm. s portala Farmacia.hr.

 


Bolesti štitnjače

Bolesti štitnjače su nešto o čemu se puno govori, ali možda se kaže premalo konkretnih informacija. Na pitanje što su hormoni i kako zapravo nastaju u tijelu, većina nas samo slegne ramenima. Često se, u nedostatku informacija, oslanjamo na iskrivljenu sliku organizma koji funkcionira poput malog čarobnjaka ili alkemičara koji, uz magičnu formulu i zamah štapića, stvori nešto ni iz čega.

Potpuno suprotno od čarolije, naše su žlijezde zapravo male „kemijske tvornice“. Imaju radnike (enzime), materijale (supstrate) i alate (kofaktore) koje koriste za obavljanje svojih zadataka.
Povučemo li tu paralelu, sigurno možemo prihvatiti i ideju da niti najbolja tvornica s najboljim radnicima na svijetu ne može napraviti proizvod bez potrebne opreme ili resursa. Slično tako radi i sama štitnjača. Doduše, ponekad sporije nego što bi trebala… Možda se debljamo, osjećamo umorno i nemotivirano, muči nas zatvor, osjetljivi smo na hladnoću, koža nam je suha, a kosa lomljiva. To je trenutak kada trebamo posumnjati na hipotireozu. Moramo se zapitati jesmo li svojoj štitnjači uopće osigurali sve gradivne blokove kako bi mogla raditi posao za koji je zadužena?

Ako je u podlozi hipotireoze autoimuna komponenta, organizam stvara imunološku vojsku protutijela koja umjesto bakterija i virusa napada naše stanice


Kako funkcionira štitnjača?

Ta malena žlijezda u obliku leptira uz pomoć dva hormona, T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina), kontrolira gotovo sve metaboličke procese u tijelu. U njenim stanicama enzim tiroidna peroksidaza (TPO) svakodnevno vrijedno „lijepi“ atome joda na aminokiselinu tirozin i tako dominantno proizvodi hormon T4.

Korisno se prisjetiti da aminokiselinu tirozin, osim u štitnjači, koristimo i za sintezu dopamina te adrenalina u mozgu. To su dva neurotransmitera koji se pojačano troše kada smo pod stresom. Mozak kao velik i važan organ rastrošno skoristi zalihe tirozina za vlastite potrebe, a štitnjača se mora zadovoljiti onime što joj preostane.

Ako je u podlozi hipotireoze autoimuna komponenta, organizam stvara imunološku vojsku protutijela koja umjesto bakterija i virusa napada naše stanice

S druge strane, možda smo zbog povišenog krvnog tlaka dobili savjet da pripazimo na unos soli. Ili, pak, ponukani trendovima u kulinarskom svijetu, koristimo nejodiranu himalajsku sol. Zaboravljamo pritom da je kuhinjska sol uz morske plodove i alge jedan od glavnih izvora joda u prehrani. Kroz samo nekoliko nepromišljenih koraka, zbog stresnog životnog tempa i manjkave prehrane, našoj „hormonskoj tvornici“ možda već nedostaje osnovnih resursa i zato ne radi u punom kapacitetu!


Prehrana i suplementi

Prehrana bogata proteinima osigurat će štitnjači dovoljan unos aminokiselina. A želimo li biti potpuno sigurni – suplementacija tirozinom u dozi od 500-750 mg zadovoljit će dnevnu opskrbu. S jodom treba biti nešto pažljiviji jer visoke doze mogu, paradoksalno, zakočiti rad štitnjače. Doza od 150-300 µg pokrit će sve eventualne manjkove iz prehrane, a sigurna je za uzimanje čak i uz terapiju lijekovima.

Kada govorimo o usporenom radu štitnjače (hipotireozi), ona se gotovo dvostruko češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Ženska fiziologija ima još jedan trik u rukavu na koji moramo obratiti pažnju – menstrualni ciklus. Zbog redovitog mjesečnog gubitka krvi, žene su i nešto sklonije anemiji. Željezo je bitan kofaktor za funkcioniranje TPO, a ako u tijelu imamo smanjene količine željeza – oduzimamo tom enzimu prijeko potreban alat.

Deficit željeza

Često smo skloni deficit željeza gurnuti pod tepih i reći „uvijek mi je željezo nisko, pa nekako živim“. Zaboravljamo da je dugovječnost relativno novi koncept! Naime, kroz tisućljeća evolucije tijelo je programirano da uvijek daje prednost sustavima za trenutno preživljavanje u odnosu na nešto što će nam koristiti na duge staze. Kod anemija postoje prioriteti. Bez hemoglobina i prijenosa kisika umiremo gotovo trenutno, bez jetrenih enzima isto ne možemo dugo. Upravo su to sustavi u koje će tijelo uložiti zadnje zalihe. Pritom će naša štitnjača i njena kontrola metabolizma redovito ostati kratkih rukava. Anemije nikako ne smijemo zanemarivati. A ako smo već razvili problem hipotireoze, svakako vrijedi provjeriti i zalihe željeza (feritin) te suplementirati prema potrebi. Moderni oblici željeza poput bisglicinata ili hemskog željeza ne uzrokuju zatvor, ne padaju teško na želudac i puno se bolje podnose.

Aminokiselinu tirozin, osim u štitnjači, koristimo i za sintezu dopamina te adrenalina u mozgu, koji se pojačano troše kada smo pod stresom

Sada kada smo dali našem vrijednom enzimu TPO i alat (željezo) i materijale (tirozin i jod), on radi prekovremeno i stvara puno hormona T4. Međutim, T4 nije aktivan, već se u jetri i bubrezima pretvara u 5 puta snažniji hormon T3. To je posao koji obavlja „kolegica iz drugog odjela“. Naime, enzim 5′-dejodaza će „odlijepiti“ jedan jod i tako aktivirati hormon. Sintetsku verziju T4 koristimo i kao (pro)lijek u terapiji, što znači da ga tijelo isto prvo treba obraditi da bi počeo djelovati. Enzimi dejodaze u svom aktivnom središtu imaju selenocistein. A to je jedan od razloga zašto je suplementacija selena (100-200 µg) jako popularna (a i smislena!) među pacijentima s hipotireozom.

Autoimuna komponenta

Ako je u podlozi hipotireoze autoimuna komponenta, to znači da je organizam zapravo zbunjen. On neprestano stvara imunološku vojsku protutijela koja umjesto bakterija i virusa napada naše vlastite stanice. U slučajevima Hashimotovog tireoiditisa ili Gravesove bolesti, nesretne mete su najčešće tiroglobulin (anti-TG) ili tiroidna peroksidaza (anti-TPO). Osim što je selenvažna karika u sastavu samih enzima, njegov organski kompleks pokazao se korisnim i za smanjenje ukupne količine protutijela. Budući da štitnjača nije pretjerano ekološka ni zelena tvornica, u njenom radu nastaje puno slobodnih radikala (ROS). Selen je ovdje otkrio i drugo lice kao odličan antioksidans i protektor od oksidacijskog stresa. A pogotovo u kombinaciji s drugim antioksidansima, poput vitamina B6, B9, A i C.


Kako je štitnjača dok smo mi pod stresom?

Poput radnje neke dobre sapunice, u vrijednoj obitelji dejodaza postoji i „zli brat blizanac“ 5-dejodaza (bez apostrofa). On dolazi na scenu kada smo pod stresom (zbog povišenog kortizola ili u fazama intenzivnog gladovanja) i brzo napravi pravi dramatični zaplet. Uzima T4 i pretvara ga u reverzni T3.  To je oblik hormona za koji kažemo da je antagonist jer radi sve suprotno od „normalnog“ T3. Kako bismo ovo spriječili, dobro je razmisliti o korištenju adaptogenih biljaka poput rodiole (442 mg ekstrakta) koja će kontrolirati izlučivanje kortizola i tako zaustaviti spletke ovog negativca. Adaptogene biljke mogu pomoći i kod psihičkih turbulencija i anksioznosti koji nerijetko dolaze u pratnji hipotireoze.

Hipotireoza i anksioznost

Zaključak

Suplementacija i liječenje bolesti štitnjače su, nažalost, doživotni i dosta kompleksni. No, uz redovito uzimanje terapije, kontrolne preglede i nešto promišljanja o korekciji prehrane te životnog stila – možemo pomoći svojoj štitnjači da radi što efikasnije. A time i sebi da, bez obzira na hipotireozu, živimo dugo, zdravo i sretno.

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.