Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest koja zahvaća štitnu žlijezdu. Često oštećuje štitnjaču do te mjere da uzrokuje hipotireozu – premalo aktivnu štitnjaču. Dijagnosticirani slučajevi Hashimotovog tireoiditisa značajno su porasli od 1950-ih, što ga čini jednom od najčešćih autoimunih bolesti i hormonalnih poremećaja.
Što stoji iza ovog brzog povećanja broja osoba s Hashimotom – i posljedičnom hipotireozom? Genetika to ne može objasniti samo zato što su potrebne najmanje dvije generacije za stjecanje i prijenos genskih mutacija. Mnogi stručnjaci sada promatraju izloženost okoliša i prehrambene neravnoteže kao potencijalne okidače za rastuće stope Hashimota i drugih autoimunih bolesti. Ovih 12 čimbenika koji mogu biti uzrok porasta broja oboljelih od Hashimoto tireoiditisa.
Iako infekcije nisu jedini uzrok Hashimotovog tireoiditisa, one se općenito smatraju glavnim čimbenikom autoimune bolesti.
1. Čistoća i “higijenska hipoteza”
Evolucijski govoreći, ljudi su veći dio povijesti proveli u suživotu s bakterijama, virusima i toksinima, dajući imunološkom sustavu važan zadatak: obraniti tijelo od tih “napadača”. Međutim, u prošlom stoljeću naš okoliš i način života postali su sve više “higijenski”, ostavljajući imunološkom sustavu manje napadača protiv kojih se mora boriti. Stručnjaci vjeruju da su povećane stope alergija i autoimunih bolesti – uključujući Hashimotov tiroiditis – rezultat upravo te tzv.”higijenske hipoteze”. Teoretizira se da rana izloženost, u djetinjstvu, klicama, uzročnicima infekcija, crijevnoj flori i parazitima pomaže u razvoju imunološkog sustava. Ujedno i sprječava razvoj alergija i autoimunih bolesti kasnije u životu.
Higijenska hipoteza može se primijeniti i u odnosu s autoimunim dijabetesom tipa 1. Naime, bolest je najniža u područjima s najlošijim higijenskim uvjetima. Hipoteza je potkrijepljena raznim epidemiološkim podacima. Posebice studijama migracija koje pokazuju da osobe koji sele iz mjesta s niskom incidencijom u područja s visokom incidencijom stječu rizik područja visoke incidencije.
2. Višak joda u prehrani
Jod je građevni blok hormona štitnjače. Nedostatak joda može uzrokovati gušavost, pridonoseći nastanku hipotireoze. Štitnjača treba oko 150 do 450 mikrograma joda dnevno kako bi pravilno funkcionirala. Nakon što unos joda prijeđe ovaj raspon, mogu se pojaviti ili pogoršati hipotireoza i autoimuna bolest štitnjače.
Istraživanja su pokazala da povišene razine joda mogu doprinijeti Hashimotov tireoiditisu usporavanjem rada štitnjače i izazivanjem napada imunološkog sustava. To izaziva i pogoršava Hashimoto i ubrzava uništavanje stanica štitnjače.
Kod osoba s dovoljno joda, višak joda uzrokuje toksičnost podizanje razine hormona koji stimulira štitnjaču (TSH) i inhibiciju proizvodnje hormona štitnjače, izazivajući ili pogoršavajući hipotireozu.
3. Neadekvatan unos selena hranom
Nedostatak selena jedan je od najčešćih nedostataka hranjivih tvari kod osoba s Hashimotovim tireoiditisom. Stručnjaci čak vjeruju da je nedostatak selena okidač za pojavu Hashimota kod nekih ljudi. Više studija pokazalo je da suplementacija selenom može značajno smanjiti antitijela štitnjače, pokazatelj autoimunosti štitnjače.
Većinu selena dobivamo iz svakodnevnih namirnica poput kruha, brazilskih oraha, plodova mora…i to su najbogatiji izvori iz hrane. Ostali izvori uključuju meso, žitarice, mliječne proizvode, tofu, cjelovitu tjesteninu, gljive i škampe.
4. Niska razina vitamina D ili nedovoljno izlaganje suncu
Vitamin D i hormoni štitnjače vežu se na slične hormonske receptore. Čini se da je gen u receptoru vitamina D veza između vitamina D i funkcije štitnjače.
Nedostatak vitamina D smatra se okidačem za Hashimoto tiroiditis. Zapravo, istraživanja su pokazala da liječenje pacijenata s Hashimotom vitaminom D može usporiti razvoj hipotireoze i smanjiti kardiovaskularne rizike. U Hashimotovoj bolesti, čini se da je nedostatak vitamina D u korelaciji s višim razinama antitijela na peroksidazu štitnjače (TPO) i veličinom same štitnjače.
Studije su također pokazale da je nedostatak vitamina D čest kod pacijenata s Hashimoto tireoiditisom te da liječenje vitaminom D može usporiti razvoj hipotireoze i značajno smanjiti antitijela.
5. Određeni receptni lijekovi
Nekoliko lijekova može uzrokovati – ili povećati rizik od razvoja – Hashimoto tireoiditis i hipotireozu.
Amiodaron
Amiodaron je lijek koji se koristi za liječenje poremećaja srčanog ritma, ali sadrži visoke razine joda koji mogu oštetiti štitnjaču i izazvati Hashimotov tireoiditis.
Interferon-alfa
Interferon-alfa je lijek koji se koristi za liječenje određenih vrsta raka, virusnih infekcija i autoimunih bolesti. Međutim, ovaj lijek može uzrokovati autoimuni tireoiditis, uključujući Hashimoto tireoiditis.
Litij
Litij je lijek koji se koristi za liječenje bipolarnog poremećaja i depresije. Međutim, dugotrajna uporaba litija može uzrokovati disfunkciju štitnjače, uključujući hipotireozu i Hashimoto tireoiditis.
Sulfonamidi
Sulfonamidi su antibiotici koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija. Ovi lijekovi mogu potaknuti autoimune bolesti, uključujući i Hashimotov tireoiditis kod osjetljivih osoba.
Interleukin-2
Interleukin-2 je lijek koji se obično koristi za liječenje raka ili leukemije i poboljšava preživljenje raka i klinički odgovor na liječenje. Međutim, oko 2% pacijenata koji uzimaju ovaj lijek može razviti tireoiditis, što može dovesti do hipotireoze.
Inhibitori tirozin kinaze
Inhibitori tirozin kinaze (TKI) su vrsta terapije protiv raka koja dolazi u obliku tableta i cilja na specifične vrste stanica leukemije. Popularni lijekovi za TKI uključuju sunitinib (Sutent) i sorafenib (Nexavar). Studije pokazuju da će do 40% osoba koji uzimaju TKI razviti hipotireozu. To se može dogoditi od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon početka uzimanja lijeka.
Inhibitori kontrolne točke
Inhibitori kontrolne točke oblik su imunoterapije. Ovi lijekovi pomažu tijelu da prepozna i napadne stanice raka. Neki popularni lijekovi u ovoj kategoriji uključuju nivolumab, pembrolizumab i ipilimumab. Ovi lijekovi mogu izazvati promjene u različitim hormonima u cijelom tijelu, uključujući hormone štitnjače. Studije su pokazale da od 4% do gotovo 14% ljudi koji uzimaju ove lijekove razvije hipotireozu.
Talidomid
Talidomid je lijek koji se koristi za liječenje raznih stanja, uključujući multipli mijelom i lepru. Iako rijetko, neka su istraživanja izvijestila da neke osobe razvijaju hipotireozu zbog terapije talidomidom.
6. Ponovljene i/ili kronične infekcije
Infekcije, osobito bakterijske i virusne infekcije, sudjeluju u pokretanju autoimunog tireoiditisa, uključujući Hashimotov tireoiditis. Imunološki sustav stvara antitijela koja napadaju stanice štitnjače kao da su strana tijela. A to dovodi do oštećenja i smrti stanica. Iako infekcije nisu jedini uzrok Hashimotovog tireoiditisa, one se općenito smatraju glavnim čimbenikom autoimune bolesti.
Bakterijske infekcije koje se povezuju s Hashimotom uključuju:
Helicobacter pylori (uzrokuje čireve)
Borrelia burgdorferi (uzročnik lajmske bolesti)
Yersinia enterocolitica (jedenje sirove svinjetine zaražene ovom bakterijom može uzrokovati infekciju zvanu jersinioza. Konkretno, bakterija Yersinia povezana je s Hashimotovim tireoiditisom, pri čemu se antitijela na Yersiniju češće nalaze kod osoba s Hashimotom.
Virusi koji se povezuju s Hashimotom uključuju:
- Epstein-Barrov virus
- Herpes simplex
- HTLV-1
- Hepatitis C
- Ljudski parvovirus B19
- Coxsackie virus
7. Život u blizini petrokemijskog kompleksa
Nekoliko je studija otkrilo veću prevalenciju i rizik od razvoja Hashimotovog tireoiditisa i antitireoidnih protutijela među stanovnicima koji žive u područjima oko petrokemijskih kompleksa. Jedno istraživanje provelo je presječnu analizu s usporednom grupom kako bi se istražio mogući višak Hashimotovog tireoiditisa i antitijela u takvom, petrokemijskom okruženju.
Iako točan mehanizam iza ovog odnosa još nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da izloženost zagađivačima iz okoliša kao što su poliklorirani bifenili (PCB) i dioksini mogu igrati važnu ulogu u razvoju autoimune bolesti štitnjače.
8. Izloženost određenim sintetičkim pesticidima, fungicidima i herbicidima
Mnoge su osobe podložnije riziku od razvoja hipotireoze ako su izloženi pesticidima, fungicidima i herbicidima. Porast proizvodnje i upotrebe sintetičkih pesticida započeo je 1940-ih. DDT je
Kemikalije povezane s povećanim rizikom od razvoja Hashimotovog tireoiditisa i hipotireoze uključuju:
- organoklorni pesticidi (DDT, heptaklor, lindan i toksafen)
- herbicidi (parakvat)
- fungicidi (maneb, mankozeb, benomil)
- organofosfati (diazinon i malation)
- N-metilkarbamati (karbofuran)
9. Perklorat
Perklorat je kemijski spoj koji se koristi u razne industrijske i komercijalne svrhe. Koristi se kao oksidans u bakljama, pirotehnici, eksplozivima, kao i za brojne druge primjene, uključujući raketno gorivo, vatromete i cestovne baklje. Perklorat se također koristi u zračnim jastucima za vozila, šibicama i signalnim bakljama. Obično se koristi u raketnim pogonima, municiji i galvanizaciji. Perklorat se sve više nalazi u našim podzemnim vodama, površinskim vodama i tlu.
Izloženost perkloratu povezana je sa štetnim učincima na funkciju štitnjače, uključujući Hashimotov tireoiditis. Perklorat remeti normalnu funkciju štitnjače smanjujući unos joda iz krvotoka, koji je neophodan za proizvodnju hormona štitnjače.
10. Poliklorirani bifenili (PCB)
Proizvodnja polikloriranih bifenila (PCB) započela je kasnih 1920-ih. Bili su u širokoj upotrebi sve do kraja 1970-ih kada su ih mnoge zemlje zabranile zbog zabrinutosti za okoliš. Ove kemikalije koje je stvorio čovjek vrlo su stabilne, pa oko 10% proizvedenih PCB-a ostaje u našem okolišu. Prije zabrane, industrije koje su koristile PCB često su ih bacale u jezera i rijeke. Zato se PCB-i nalaze u hrani (uglavnom ribi, mesu, mlijeku i jajima) i ljudskim biološkim uzorcima (krv, mlijeko i mast).
Izloženost PCB-ima može uzrokovati različite zdravstvene učinke kod ljudi. To uključuje reproduktivne nedostatke, kao što su smanjene stope rasta, oslabljen razvoj, neurološke učinke i rak. PCB-i utječu na štitnu žlijezdu remeteći ravnotežu hormona štitnjače. Oni mogu prevariti tijelo da ih zamijeni s hormonima, prekidajući hormonsku ravnotežu. Također mogu poremetiti signalizaciju hormona štitnjače, što dovodi do bolesti štitnjače.
11. Bisfenol-A (BPA)
Bisfenol-A (BPA) je kemijski spoj koji se prvenstveno koristi za proizvodnju polikarbonatne plastike. Ova vrsta plastike koristi se za izradu nekih vrsta spremnika za piće, CD-a, prozora otpornih na lomljenje, naočala, boca za vodu i epoksidnih smola kojima se oblažu neke metalne limenke za hranu, poklopci za boce i cijevi za dovod vode. BPA može ući u naše tijelo kada jedemo ili pijemo hranu zagrijanu u plastici, hranu pohranjenu u metalnim limenkama ili plastici i iz drugih izvora.
Izloženost BPA zabrinjava zbog mogućih zdravstvenih učinaka na mozak i prostatu fetusa, dojenčadi i djece. Izloženost BPA povezana je s nekoliko zdravstvenih problema, uključujući pretilost, dijabetes, hipertenziju, kardiovaskularne bolesti, neplodnost i rak. Dodatna istraživanja ukazuju na moguću vezu između BPA i povišenog krvnog tlaka, dijabetesa tipa 2 i drugih zdravstvenih problema.
BPA se može vezati na receptore hormona štitnjače koji su gotovo prisutni na svim stanicama u ljudskom tijelu. To rezultira blokiranjem funkcije hormona štitnjače. Razine TPO antitijela također rastu s povećanom izloženošću BPA. Jedno od objašnjenja za to može biti izloženost neke osobe BPA prije rođenja. Istraživanja su pokazala da izloženost majke BPA uzrokuje povećanu upalu kod njezinih potomaka.
12. Izloženost zračenju
Izlaganje zračenju (bilo slučajno ili u medicinske svrhe) počelo je sredinom 1930-ih. Medicinsko zračenje jedan je od najčešćih pristupa liječenju raka. Zračenje područja glave i vrata može uzrokovati hipotireozu. Točnije, procjenjuje se da će 3 od 10 osoba koji primaju radioterapiju glave ili vrata razviti hipotireozu – obično unutar prvih pet godina.
Tehnike snimanja nuklearne medicine koje koriste radioaktivni jod također mogu izazvati probleme sa štitnjačom. Ovisno o količini, radioaktivni jod raspadanjem može oštetiti rad štitnjače. Radioaktivni jod, koji može oštetiti štitnu žlijezdu, također je prisutan u zraku, a zatim se taloži u hrani i vodi.
Zračenje može oštetiti krvne žile, stanice i tkivo štitnjače, uzrokujući autoimunu reakciju i, u nekim slučajevima, izazivajući hipotireozu. Ukupna doza, kao i veličina ozračene površine, najkritičniji su čimbenici povezani s rizikom razvoja bolesti štitnjače nakon izlaganja zračenju.
Iako su promjene na DNK uzrokovane generacijama izloženosti toksičnim tvarima nepovratne, različiti čimbenici utječu na to kako se geni izražavaju, što je poznato kao epigenetika. Epigenetske promjene su reverzibilne i na njih mogu utjecati okolišni čimbenici poput prehrane, stresa i stalne izloženosti toksinima.
Otrovi iz okoliša i prehrambene neravnoteže očito igraju epigenetsku ulogu u razvoju Hashimota. Štitnjača je vrlo osjetljiva na oštećenja uzrokovana toksinima iz okoliša i neravnotežom u prehrani.
Iako je gotovo nemoguće eliminirati svu izloženost toksinima, ograničavanje izloženosti može smanjiti rizik. Istraživanja pokazuju da promjene načina života, poput zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i upravljanja stresom, također mogu pozitivno utjecati na epigenetiku i ekspresiju gena.
Endokrini disruptori (hormonski otrovi) u kozmetici
