Čvor na štitnjači pojam je koji se često čuje u liječničkim ordinacijama, a u mnogih žena budi brojna pitanja. Većina novootkrivenih čvorova na štitnjači predstavlja dobroćudnu promjenu koja često ne zahtijeva nikakvo liječenje, međutim, za manji broj njih se otkrije da su zloćudne naravi. Upravo u tome leži značenje ove dijagnoze, a od osobite važnosti je znati zbog kojih znakova i simptoma štitnjače je potrebno javiti se liječniku. U ovome vam članku donosimo odgovore na sva pitanja o čvorovima na štitnjači – što su, zašto se javljaju i kako se dijagnosticiraju, na koje simptome treba obratiti pažnju te trebaju li se i kako liječiti.
Štitnjača je žlijezda smještena u prednjem dijelu vrata, a građena je od dva međusobno spojena režnja. Njezino djelovanje kontroliraju viši centri u mozgu – hipotalamus i hipofiza, a osobito hipofiza lučenjem hormona tireotropina (TSH) koji potiče štitnjaču na stvaranje njezinih vlastitih hormona. Hormoni štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtiroksin (T3), koji su jako važni za održavanje normalnog i uravnoteženog stanja organizma. Utječu na brojne organske sustave u tijelu, a njihova normalna koncentracija u krvi ključna je za pravilno odvijanje osnovnih metaboličkih procesa na razini svake stanice u organizmu.
Isto tako, snižena ili povišena razina hormona štitnjače u krvi može biti uzrokom raznih poremećaja u organizmu. Ti poremećaji se mogu javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a njihovi simptomi su često nespecifični zbog čega se takve bolesti u nekim slučajevima i kasnije otkriju.
Čvor na štitnjači – što je to?
Čvor na štitnjači je okruglasta ili ovalna tvorba različitih veličina koja se može pojaviti bilo gdje u štitnjači. To je zapravo nakupina stanica koje zajedno čine ”kvržicu” na štitnjači. Ta kvržica može stajati samostalno ili se može nalaziti u nakupini od više njih. Čvorovi na štitnjači su relativno česta pojava, a njihova se učestalost povećava sa životnom dobi. Neka istraživanja su pokazala da čak trećina žena ima barem jedan manji ili veći čvor na štitnjači. Čvorovi su najčešće solidne, čvrste tvorbe i razlikuju se od cisti na štitnjači koje su ispunjene tekućinom.
Iako su čvorovi u štitnjači najčešće benigne prirode, otprilike 10-15% otkrivenih čvorova zapravo je karcinom štitnjače.Upravo zbog toga, prilikom pronalaska bilo kakve kvržice na štitnjači ultrazvučnim ili palpacijskim nalazom, važno je daljnjim pretragama otkriti radi li se o dobroćudnoj ili zloćudnoj tvorbi.
Kako se čvor na štitnjači otkrije?
Čvor na štitnjači ponekad se može prezentirati kao palpabilna tvorba na vratu, odnosno kvržica koju sami prstima možete opipati. Najčešće je malo tvrđe konzistencije na opip od ostatka štitnjače, ponekad se ne vidi golim okom ili se vidi ako zabacite glavu prema nazad, a ponekad se jasno vidi u mirovanju dok vam je vrat u prirodnom položaju. Ako primijetite nešto od navedenog, svakako je važno posjetiti liječnika kako bi se daljnjim pretragama vidjelo o čemu se radi.
Ultrazvučna pretraga korisna je za određivanje veličine čvora te procjenu njegove hormonalne aktivnosti. Naime, čvorovi na štitnjači često se dijele u ”tople” ili ”hladne”. Topli čvorovi proizvode hormone štitnjače kao i okolno normalno tkivo štitnjače, dok hladni čvorovi uopće ne proizvode hormone. Postoje i ”vrući” čvorovi koji su jako aktivni i proizvode veliku količinu hormona štitnjače.
Jedna od rutinskih pretraga koja se provodi kod novootkrivenog čvora na štitnjači je vađenje hormona štitnjače iz krvi (T3, T4) te hormona hipofize (TSH). Također se provjerava i koncentracija protutijela na štitnjaču, što može ukazati na prisutnost neke autoimune bolesti (primjerice Hashimotovog tireoiditisa) kao mogućeg uzroka pojave čvora.
Je li čvor na štitnjači benigne ili maligne prirode?
Kao što je prethodno rečeno, 10-15% čvorova na štitnjači malignog je porijekla. Iako se kliničkim i ultrazvučnim pretragama otkriva i potvrđuje prisutnost čvora te procjenjuje njegova veličina, prokrvljenost i hormonska aktivnost, njima se ne može otkriti je li čvor dobroćudan ili zloćudan. Najbolja pretraga za otkrivanje takvih informacija je aspiracijska biopsija tankom iglom pod kontrolom ultrazvuka, odnosno punkcija štitnjače.
Punkcija štitnjače jednostavna je i gotovo bezbolna pretraga kojom se dobiva uzorak stanica štitnjače. Prilikom pretrage upotrebljava se jako tanka igla i nije potrebna anestezija. Pod kontrolom ultrazvuka iglom se ulazi kroz kožu vrata sve do štitnjače i uzima se uzorak stanica prethodno otkrivenog čvora. Sama punkcija traje vrlo kratko, sigurna je i gotovo potpuno bezbolna, a osigurava ključne informacije o prirodi, odnosno dobroćudnosti ili zloćudnosti čvora.
Koji su dobroćudni uzroci razvoja čvora na štitnjači?
Većina čvorova na štitnjači nastaje zbog nepoznatog razloga, ali se smatra da genetska podloga tu ima značajnu ulogu. Ostali uzroci mogu biti:
- Hashimotova bolest
- adenom štitnjače (benigni tumor)
- tireoiditis (upala štitnjače)
- manjak joda u prehrani ili primjena nekih lijekova
Ipak, u većini slučajeva uzrok nastanka i razvoja čvora na štitnjači je nepoznat i ne može se povezati s nekim konkretnim čimbenikom.
Može li čvor na štitnjači imati simptome?
Hoće li ili ne čvor na štitnjači uzrokovati neke simptome ovisi o njegovoj veličini, smještaju, sposobnosti proizvodnje hormona, ali i prirodi njegova porijekla.
Veliki čvorovi mogu uzrokovati:
– probleme s gutanjem,
– otežano disanje,
– bol u području vrata, ali i promuklost.
U nekim slučajevima i cijela štitnjača može izgledati povećana i puna čvorova, a to stanje se naziva multinodularna guša. Svi ti simptomi mogu biti i simptomi karcinoma štitnjače, stoga je važno javiti se liječniku ako primijetite nešto od navedenog.
Ako čvor proizvodi veliku količinu hormona štitnjače, mogu se javiti simptomi hipertiroidizma: gubitak na težini, ubrzan i nepravilan rad srca, pojačano znojenje, nepodnošenje vrućine, problemi sa spavanjem i dr.
Treba li se dobroćudni čvor na štitnjači liječiti?
Ako punkcija pokaže da je čvor dobroćudne prirode, često neće biti potrebna nikakva terapija, osim redovitog praćenja. To podrazumijeva redovne kontrole koncentracije hormona štitnjače u krvi, kao i praćenje samoga čvora. Ako čvor naraste, punkcija se može ponoviti, a ako ostaje iste veličine, neka konkretna terapija vjerojatno nikada neće biti ni potrebna.
U nekim slučajevima, liječnik vam može propisati uzimanje levotiroksina – sintetskog hormona štitnjače. Uzimanje dodatne količine hormona štitnjače smanjuje lučenje tireotropina (TSH) iz hipofize, koji je odgovoran za poticanje rasta kako same štitnjače, tako i prisutnih čvorova. U rjeđim slučajevima, dobroćudni čvorovi štitnjače liječe se kirurški. To se preporuča ako je čvor jako velik, toliko da ometa funkcije gutanja i/ili disanja te ako je sama štitnjača povećana i puna čvorova. Takva štitnjača može ometati funkciju susjednih organa i pritiskati okolne krvne žile.
Autor: Dr. Tihana Mazalin i Dr. Biserka Knezić Frković u suradnji s kolegama iz Poliklinike Mazalin.
Poliklinika Mazalin: Vi i Vaše zdravlje ste nam na prvom mjestu
Dr. Tihana Mazalin: Što je Hashimotov sindrom?
