Oboljenja štitnjače drevne su bolesti čovječanstva. Obilježja tih bolesti nalaze se u rezbarijama religijskih likova na spomenicima kulture Hindusa, starog Egipta, stare Grčke i Rima. Prije Krista i kasnije, u religijsko-filozofskom shvaćanju života i smrti, guša (struma) i egzoftalmus smatrani su posebnim “znakom božjim”.
Bolesti smanjene funkcije štitnjače (hipotireoza, miksedem, kretenizam i dr.) smatrane su “kaznom božjom”, odnosno “pravednom” kaznom za grijehe predaka. Na području srednje Europe, koja je bila pod utjecajem austrougarske medicinske škole, tada čuveni kliničar Robert James Graves, 1935., opisao je kliničku sliku egzoftalmičke gušavosti – Gravesove bolesti.
Bolesti smanjene funkcije štitnjače smatrane su “kaznom božjom”, odnosno “pravednom” kaznom za grijehe predaka.
Carl von Basedow, 1840. godine, opisao je Basedowljevu bolest. Unatoč poznavanju kliničke slike patološkoanatomskog supstrata, uzrok i način nastajanja (etiologija i patogeneza) Basedowljeve bolesti niti do danas nisu u cijelosti poznati, iako se uspješno liječe tijekom posljednjih desetljeća.
Polovicom 19. stoljeća operacijski način liječenja bolesti štitnjače u europsku medicinu uveo je Teodor von Billrot sa svojim učenikom Teodorom Kocherom. Oni su izvršili, u to vrijeme vrlo složenu, operaciju odstranjenja štitnjače (tireoidektomiju).
Uzroci i učestalost oboljenja
Bolesti štitnjače zauzimaju drugo mjesto u endokrinološkim bolestima, odmah iza šećerne bolesti. Učestalost i raznovrsnost bolesti štitnjače razlog su da se u okviru endokrinologije razvilo posebno područje – tireologija. Bolesti štitnjače zahvaćaju sve ljudske rase i, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, danas u svijetu od bolesti štitnjače boluje ili se liječi oko 250 milijuna ljudi.
Najčešća je bolest štitnjače guša (struma). U Europi je naročito prisutna u pirinejskom i alpskom području, ali je ima i u našim krajevima. U područjima deficita joda (zemlja, voda, hrana) češća je pojava strume koja se naziva endemskom. Za razliku od te gušavosti, sporadična struma nastaje ili zbog strumogenih čimbenika (tvari koje otežavaju sintezu tireoidnih hormona) ili zbog raskoraka između potreba organizma za jodom i njegovog unosa hranom (pojačan rast u pubertetu, trudnoća, dojenje i dr.).
Upalne bolesti štitnjače (tireoiditisi) uzrokovane su poznatim ili nedovoljno poznatim čimbenicima. Naglo nastaju akutne (bakterijske) upale i subakutne upale, nepoznate ili moguće virusne etiologije.
Kod autoimunih bolesti štitnjače, hipertireoze ili Basedowljeve bolesti, koja je ujedno i najčešća bolest štitnjače s povećanom funkcijom, identificirana su protutijela u krvi za još neidentificirani antigen. A čest je uzrok hipotireoze razvitak kroničnog autoimunog (Hashimotovog) tireoiditisa.
Graves-Basedowljeva bolest (hipertireoza s difuznom strumom i oftalmopatijom) nepoznatog je uzroka, pojavljuje se u bilo kojoj dobi, najčešće u trećem i četvrtom desetljeću života. Učestalija je kod žena nego kod muškaraca (omjer do 7:1).
