Hipotireoza je stanje pri kojem je štitnjača slabije aktivna i stvara premalo svojih hormona. Vrlo teška hipotireoza zove se miksedem. Najčešći uzrok ovog poremećaja je nedostatak joda u hrani ( u nerazvijenim zemljama ) i Hashimotov tiroiditis koji je u svim zemljama u svijetu najčešći uzrok hipotireozi. U razvijenim zemljama svijeta jod se dodaje u sol kao namirnicu koju svi ljudi konzumiraju i na taj način se sprječava mogućnost njegovog. Kod Hashimotovog tiroiditisa štitnjaču oštećuju antitijela koju osoba stvara na vlastite stanice štitnjače (tireocite). Time se štitnjača strukturalno, morfološki (građa) mijenja.
Hashimotov tiroiditis najčešće se, nakon simptoma koji upućuju na bolest, otkriva ultrazvučnim pregledom štitnjače ili laboratorijskim pretragama krvi.
Hipotireoza
Štitnjača je kod ovih poremećaja postaje povećana i difuzno promijenjena u cjelokupnoj strukturi i veličini. Godinama nakon početnih promjena nastaje (najčešće) hipotireoza, jer se funkcijska područja u žlijezdi potpuno uništavaju.
Sljedeći uzrok hipotireoze može biti posljedica liječenja hipertireoze (povećanog, ubrzanog rada) štitnjače. Naime, kirurški zahvat (operativno odstranjenje hipertireotične štitnjače) ili primjena radioaktivnog joda u liječenju hipertireoze može dovesti do hipotireoze. Hipotireoza može nastati i zbog primjene prevelike doze lijekova za liječenje hipertireoze koji usporavaju rad štitnjače (jatrogeno).
Hipotireozu može uzrokovati i nasljeđeni poremećaji nenormalnosti enzima (tvari) koje pospješuju sintezu hormona štitnjače u stanicama. Tako može nedostajati hormona štitnjače. U drugim rijetkim slučajevima hipotalamus i hipofiza koji su “nadređeni “organi i upravljaju u tijelu radom štitnjače, ukoliko ne luče dovoljno svoje hormone (TRH i TSH) koji štitnjaču potiču na rad, mogu dovesti do hipotireoze.
Simptomi
Nedovoljna količina hormona štitnjače dovodi do usporavanja tjelesnih funkcija. Za razliku od hipertireoze, simptomi hipotireoze su blagi i postupni. Ponekad se mogu shvatiti kao depresija, a kod starijih osoba i kao Alzheimerova bolest.
Nedostatak hormona štitnjače usporava metabolizam, rad srca tj. puls, peristaltiku crijeva (rad i pokretanje crijeva), pojačava umor, sklonost spavanju noću, ali i tijekom dana, osjećaj hladnoće… Hrana se sporije razgrađuje i ugrađuje u masno tkivo. Javljaju se znakovi slabijeg pamćenja i gubitka koncentracije. Organizam je jednostavno rečeno – kompletno usporen. Izraz lica postaje tup, glas promukao, govor polagan i usporeniji. Vjeđe se spuštaju, zajedno s licem postaju napuhnute i naotečene.
Osobe s hipotireozom uglavnom dobivaju na težini unatoč istom apetitu ili jednakoj količini konzumirane hrane i kalorija. Mnogi se žale na opstipaciju (zatvor) stolice, lošije podnose hladnoću ili im je stalno hladno. Kosa im postaje prorijeđena, gruba i suha, a koža postaje gruba, suha, ljuskava i stanjena. Puls može biti sporiji, ponekad ubrzaniji. Mnogi bolesnici razvijaju sindrom karpalnog kanala (osjećaju bockanje ili bol u rukama). Dlanovi i tabani mogu biti blago narančasti (karotenemija). Postranični dio obrva može ispadati i prorjeđivati se.
Depresija
Neki bolesnici, osobito stariji, mogu djelovati zbunjenima, zaboravljivima ili dementnima. Navedeni simptomi mogu se zamijeniti s Alzheimerovom bolešću ili nekim drugim oblikom demencije (gubitak spoznajnih mentalnih funkcija). Mlađe osobe i osobe srednje dobi, osobito žene, mogu kliničkom slikom upućivati na hipotireozu, a u podlozi ovog organskog poremećaja može biti depresija. Glavni simptomi su potištenost, povlačenje u sebe, umor, gubitak interesa, osjećanje bezizlazne situacije u kojoj se oboljeli nalazi i sl. Liječnik anamnezom, kliničkim pregledom i iskustvom lako će razlikovati ova dva poremećaja i primijeniti adekvatno liječenje.
Hipotireoza koja se ne prepozna ili ne liječi može dovesti do anemije, niske temperature tijela (hipotermija) i konačno – može dovesti do zatajenja srca. Ova situacija može dovesti do smetenosti, stupora ili kome (miksedemska koma). Svi navedeni poremećaji mogu dovesti do po život opasnih komplikacija u kojima se usporava disanje, osoba može imati epileptičke napadaje i smanjeni dovod krvi u mozak. Miksedem je krajnje i teško stanje neliječene hipotireoze. Potaknuti je može izloženost hladnoći, infekcije, lijekovi kao sedativi i sva stanja i lijekovi koji mogu potiskivati, ometati ili deprimirati (smanjivati) funkciju mozga.
Liječenje
Hipotireoza se liječi nadomjestkom hormona koji štitnjača manje luči. Oblik kojem se daje prednost u terapiji je sintetički tireoidni hormon T4. Drugi oblik se dobiva iz osušene štitnjače životinja. Općenito, liječnici smatraju hormon dobiven iz osušene štitnjače životinja manje djelotvornim, jer je dozu potrebnu za regulaciju teško uskladiti.
Liječenje hipotireoze, osobito Hashimotovog tiroiditisa je doživotno. Rijetko se događa da se u starijoj dobi liječenje hipotireoze izostavlja nakon određenog vremena. U hitnim stanjima, kao što je miksedemska koma, hormon štitnjače može se dati intravenski.
Tablete za nadomjestak hormona štitnjače moraju se uzimati uvijek ujutro, NATAŠTE. To mnogi pacijenti ne poštuju i lijek uzimaju tijekom dana, kako se sjete. To, naravno, umanjuje resorpciju (unos lijeka preko crijevne sluznice), a zatim i njegovu djelotvornost. Na taj način razina hormona u krvi neće biti dobro regulirana, a vrijednosti hormona u krvi će oscilirati. To dovodi do lošijih rezultata liječenja.
Tireoiditis (upala štitnjače)
Tireoiditis štitnjače stvara prolaznu hipertireozu nakon koje može uslijediti prolazna hipotireoza ili ne dolazi uopće do promjene funkcije štitnjače. Poznate su tri glavne vrste upale štitnjače. Najčešći su: Hashimotov tiroiditis, subakutni granulomatozni tireoiditis i nijemi limfocitni tireoiditis.
Hashimotov tiroiditis (Thyroiditis Hashimoto)
Hashimotova, autoimuna bolest štitnjače
Hashimotov tiroiditis je najčešći uzrok hipotireoze u svijetu. Ova autoimuna bolest dobila je naziv po liječniku dr. Hakaru Hashimoto koji je 1912. godine prvi opisao ovaj poremećaj rada i bolest štitnjače. Bolest se ubraja u grupu upalnih bolesti štitnjače, ali autoimunih. Iz nama nepoznatih razloga tijelo se okreće protiv sebe stvarajući antitijela protiv tkiva, odnosno stanica štitnjače u kojima se sintetizira hormon štitnjače. Na taj način dolazi do promjene strukture štitnjače i njene poremećene funkcije.
Ova vrsta tiroiditisa najčešća je kod starijih žena, a 8 puta je češća kod žena bilo koje dobi nego kod muškaraca. Stoga se događa da nespecifični simptomi koji upućuju na poremećaj rada štitnjače kod muškaraca budu neprepoznati na vrijeme. Naime, ova se bolest rjeđe u liječničkoj praksi očekuje kod muškaraca. No, prisutna je i treba na nju misliti kod bilo kojeg od navedenih simptoma. Kod muškaraca, osim nekih od navedenih simptoma, treba na nju posumnjati kod smanjenja libida i/ili potencije. Muškarci se još uvijek rijetko žale liječnicima, ali liječnik treba svojim znanjem i iskustvom posumnjati na ovu rijetku bolest muškaraca, osobito kod onih mlađe i srednje dobi. Vrlo često se događa da muškarcima koji imaju nejasnu simptomatologiju za ovu bolest budu učinjene brojne pretrage, između ostalih i magnetna rezonanca ili CT mozga ili abdomena, kompletna kardiološka obrada, laboratorijske standardne pretrage krvi, a uzrok se ne pronalazi jer se zaboravlja na Hashimotov tiroiditis.
Povezanost s drugim bolestima
Ova bolest kako se ubraja u skupinu autoimunih bolesti ponekad je povezana s nekim drugim autoimunim bolestima. To mogu biti:
- perniciozna anemija (pogubna autoimuna anemija – slabokrvnost)
- Sjogrenov sindrom (autoimuna reumatska bolest – suhoća sluznice oka, rodnice, žlijezda slinovnica, upalne bolesti zglobova)
- sistemni Lupus eritematodes (autoimuna bolest stvaranja imunih kompleksa koji dovode do upla u malim krvnim žilicama, bubrega, kože, mozga, testisa i drugih organa)
- Adisonova bolest (prekomjerno žeđanje, pijenje tekućine i mokrenje – poremećaj rada nadbubrežne žlijezde).
Mnogi oboljeli imaju i šećernu bolest ili slabije aktivne paratioidne žljezde. Hashimotov tiroiditis prisutan je i kod osoba s kromosomskim urođenim anomalijama (poremećajima) kao što su Downov sindrom, Turnerov sindrom, Klinfelterov sindrom.
Hashimotov tiroiditis najčešće se, nakon simptoma koji upućuju na bolest, otkriva ultrazvučnim pregledom štitnjače ili laboratorijskim pretragama krvi. Odnosno, slučajnim pregledom vrata ultrazvukom zbog drugih poremećaja kod pregleda karotida ili žljezda slinovnica.
Vrat
Hashimotov tiroiditis može se početi manifestirati urednim izgledom vrata bez povećanja žljezde kliničkim pregledom na vratu ili prisutnim nekim od simptoma. Ukoliko bolest počinje uvećanjem štitnjače, ono je najčešće bezbolno, gotovo neprimjetno s osjećajem punoće u vratu. Neki od boelsnika osjećaju stezanje u vratu (kao da ih netko ili nešto davi u vratu), zatim otežanim gutanjem (bolesnici osjećaju kako krutu hranu tablete ili lijekove teže gutaju). Kod oboljelih može se, ali i ne mora, nešto napipati na vratu. Oboljeli češće imaju poremećaj rada štitnjače bez vidljivih i opipljivih promjena na vratu,
Kod otkrivanja bolesti kod oko 20% oboljelih dijagnosticira se slabiji rad štitnjače. Kod preostalih 80% – iako postoji anatomski ultrazvučno promijenjena štitnjača ili oteklina na vratu – štitnjača uredno funkcionira.
Dijagnoza
Bolest se najčešće dijagnosticira ultrazvukom štitnjače, određivanjem hormona fT3, fT4 i TSH. No, ključan dokaz za postavljanje dijagnoze ove vrste hipotireoze su povišena antitijela štitnjače anti TBG i Anti TPO ili punkcija štitnjače.
Ultrazvučna slika za Hashimotov tiroiditis je karakteristična (uvećana ili uredna veličina štitnjače s inhomogenim (neujednačenim) područjima u strukturi, “otocima tamne i svijetle strukture štitnjače”, ponekad s prisutnim čvorovima, ali rijetko. Tipična ultrazvučna slika Hashimotovog tiroiditisa je ”šarena štitnjača” – različiti kontrasti ehogenosti tkiva (ultrazvučnog prikaza) koju ne viđamo kod ostalih promjena strukture štitnjače. Osim laboratorijskim testovima kojima se dokazuje prisutnost antitijela, bolest se može dokazati ciljanom punkcijom. Nju rijetko radimo jer najčešće kod ove bolesti nema žarišne (čvoraste ) promjene koju bismo morali punktirati. Osim toga, krvnim pretragama je lakše dokazati bolest nego punkcijom.
Liječenje
Terapija kod ove bolesti jednaka je kao i kod bilo koje hipotireoze (smanjenog rada štitnjače), jer ne postoje lijekovi koji mogu smanjiti razinu antitijela. Potrebno je ipak definirati kod promjena u štitnjači radi li se o ovoj bolesti štitnjače. Naime, ova nas bolest može navesti na moguće druge autoimune poremećaje (Adisonova bolest, Sjogren i dr.). U trenutku otkrivanja bolesti većina oboljelih ima urednu funkciju rada štitnjače, ali vremenom većina razvije smanjeni rad štitnjače, odnosno hipotireozu.
Liječenje se, ukoliko je potrebno provodi nadomjesnim hormonom štitnjače, redovitim kontrolama i titriranjem (usklađivanjem ) potrebne doze lijeka prema vrijednostima hormona u krvi.
Subakutni granulomatozni tireoiditis
Ovu vrstu upale štitnjače najvjerojatnije uzrokuju virusi. On počinje naglo, za razliku od Hashimotovog tiroiditisa koji nastaje postupno. Subakutni tiroiditis najčešće počinje naglo, nakon virusne bolesti gornjih dišnih puteva, simptomima kao što su grlobolja. Kasnije se utvrđuje kako je bol u vratu potekla od upale štitnjače. Kod Hashimotovog tiroiditisa nema bolova u vratu. Štitnjača postaje sve osjetljivijom, a osoba obično razvije subfebrilnu tj. blago povišenu temperaturu ( 37,2-38 C).
Bol se često premješta s jedne strane vrata na drugu, širi se u čeljust i uši, a pojačava se pokretanjem glave ili prilikom gutanja. Ova bolest najčešće se može zamijeniti s infekcijom ždrijela, uha, bolestima čeljusti ili zuba.
Upala kod ove bolesti najčešće najprije uzrokuje prekomjerno lučenje hormona štitnjače -hipertireozu. Nakon toga slijedi prolazna hipotireoza. Mnogi oboljeli, osim navedenih bolnih simptoma, osjećaju i beskrajan umor. Većina se osoba spontano oporavlja. Bolest nestaje obično sama od sebe. Rijetko se nakon oporavka vraća, obično uz trajno oštećenje funkcije i rada štitnjače što uzrokuje trajnu hipotireozu.
Terapija
Nema specifične terapije osim acetilsalicilne kiseline (aspirina) ili drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova (npr. ibuprofen) koji mogu ublažiti bolove, smanjiti upalu i temperaturu. U izuzetno teškim stanjima ove bolesti primijenjuju se u liječenju kortikosteroidi (prednizon). Lijek se postupno smanjuje kako bi se izbjeglo ponovno vraćanje bolesti svom jačinom kod naglog smanjivanja doze prednizolona
Nijemi limfocitni tiroiditis
Pojavljuje se najčešće kod žena nakon porođaja. Uzrokuje povećanje štitnjače bez popratne bolne osjetljivosti. Tijekom nekoliko tjedana i mjeseci razvije se hipotireoza, prije nego se konačno vrati normalan rad štitnjače. Ovo stanje ne zahtijeva liječenje, iako se ponekad nekoliko tjedana liječi nastala hipo ili hipertireoza kod ove bolesti. Često se događa da beta blokator kao što je propranolol, bude jedini lijek za suzbijanje simptoma hipertireoze (povećanog broja otkucaja srca, “lupanja srca”). Tijekom razdoblja hipotireoze primijenjuje se nadomjesna terapija hormonom štitnjače, ali obično ne dulje od nekoliko mjeseci. Hipotireoza ostaje trajna kod oko 10% oboljelih.
Autorica: dr. Nives Tarle-Bajić
Kako hipotireoza utječe na tijelo i njegovo funkcioniranje?
Dr. Meri Bura: Kako nastaje Hashimoto tiroiditis?
