Patagonija…udaljena južnoamerička ljepotica na koju podjednako pravo polažu i Argentina i Chile. Zemlja glečera, pampi, planinskih vrhova, jezera, Charles Darwin-a i možda najljepših južnoameričkih pejzaža!
Pa, krenimo na još jedno putovanje…
U prosincu 2016.g. suprug i ja sjedili smo u maloj gostioni Rio Rubens na lokalnoj cesti između Puerto Natales-a i Nacionalnog parka Torres del Paine u Chileu. Upravo smo se iskrcali s broda kojim smo oplovili i pristali na Cape Horn, a naša sljedeća destinacija bio je spomenuti nacionalni park, navodno raj za ljubitelje planina i aktivnog odmora. Ručali smo i komentirali par dana provedenih na brodu, izvrsno društvo koje smo upoznali (par s Malte i par iz Belgije) i razgovarali o putovanju koje nam se upravo dešavalo i koje smo smatrali jednim od „najavanturističkijih“ do sada.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-1_zastave.jpg)
Tijekom razgovora pogled su nam privukla dva sportska bicikla nakrcana putnim torbama koja su se nalazila ispred gostione. Pitali smo se koja im je početna točka i koji će im biti krajnji cilj? Uskoro smo saznali da su vlasnici bicikala stigli prije par dana avionom iz Nizozemske u Ushuaia-u (najjužniji gradić na svijetu koji se nalazi u argentinskom dijelu Patagonije) te da im je plan putovati godinu dana biciklima zapadnim dijelom južne, srednje i sjeverne Amerike, od spomenute Ushuaie pa sve do grada Anchorage na Aljasci! Dakle, cijeli Chile i njegove Ande, Peru, srednja Amerika, Meksiko, Kalifornija, Kanada, pa sve do Aljaske! Nakon razgovora sa simpatičnim mladim Nizozemcima (volim ljude u ranim četrdesetima svrstati u mlađu kategoriju ?) malo nam se promijenila percepcija našeg putovanja i pojma „avanturizam“.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-2_bicikli.jpg)
Nama je fokus ovaj put bio na, kako sam već i spomenula, Cape Horn-u te obilasku i planinarenju na najjužnijem dijelu Južne Amerike – Patagoniji.
Putovanje smo započeli u Ushuaia-i (u koju smo sletjeli iz Buenos Aires-a), za koju smo izdvojili jedno noćenje, jer smo se već sljedeći dan ukrcavali na brod kojim smo trebali oploviti Ognjenu zemlju ili Tierra del Fuego. Osim činjenice da se nalazite u najjužnijem gradiću na svijetu u kojem je nedavno (2015.g.) boravila ekipa filma The Revenant, uključujući i L. Di Capria (spavao je u Arakur Ushuaia Resort, ako će nekoga zanimati) jer su dio filma snimali u okolici, mene se Ushuaia nije posebno dojmila. Uzmite u obzir da ovaj putopis pišem s određenim odmakom od putovanja, nakon što su se dojmovi slegli te da je, uz sve ostalo što smo vidjeli na ovom putovanju, Ushuaia možda i neopravdano pala u drugi plan. Inače, Ushuaia je, uz grad Punta Arenas, glavno polazište za ekspedicije čija je krajnja destinacija Antarktik ili plovidba oko Ognjene zemlje i Cape Horn-a.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-3_Ushuaia.jpg)
Već sljedeći dan ukrcali smo se na brod Stella Australis i započeli s trodnevnom plovidbom na kojoj je „glavna zvijezda“ trebao biti već spomenuti rt Horn ili Cape Horn.
Ukoliko imate (kao i ja) averziju prema boravku na velikim kruzerima, grupnim izlascima i povratku na brod sa stotinama ili tisućama drugih ljudi, moram vas odmah razuvjeriti i napisati da brod Stella Australis broji 100 kabina i na njemu može boraviti maksimalno 210 putnika. Brod funkcionira savršeno, a pod tim mislim na osnovnu organizaciju prilikom napuštanja broda i povrataka na brod specijalnim gumenim čamcima (Zodiacima), izletima koji su sastavni dio putovanja, hrani na brodu, predavanjima o Charlesu Darwinu, glečerima, biljnim i životinjskim vrstama koje obitavaju na području Patagonije itd. Stručno, motivirano i educirano osoblje broda svakako je dalo značajan doprinos vrlo visokoj ocjeni koju bih dala ovom dijelu putovanja.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-4_brod-Stella-Australis-i-plovidba-oko-Ognjene-zemlje.jpg)
Prvu noć plovi se kroz Beagle Channel i prelazi u teritorijalne vode Chile-a, a jutro donosi uzbuđenje i neizvjesnost jer vam nitko ne može garantirati da će se moći iskrcati i prići gumenim čamcima Cape Horn-u. Neizvjesnost je bila tim veća jer smo znali da se u zadnjih nekoliko tjedana nije uspjelo prići zbog jakih vjetrova i valova koji su česti na tom području. To je ujedno i zadnja točka na kopnu koja je u davna vremena pomorcima, koji su plovili poznatim Drake-ovim prolazom, između atlantskog i pacifičkog oceana, ostajala urezana u sjećanje. Područje ispred i oko Cape Horn-a smatra se najvećim grobljem brodova na svijetu (prema podacima s interneta riječ je o više od 800 potonulih brodova na kojima je poginulo više od 10.000 pomoraca). Nakon otvaranja panamskog kanala 1914.g. plovidba Drake-ovim prolazom ostaje rezerviran za iskusne pomorce željne avanture. Otočje oko Cape Horna proglašeno je u 2005.g. UNESCO-vim rezervatom biosfere.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-5_Mirno-more-ispred-Cape-Horna.jpg)
Mi smo taj dan imali sreću s vremenom te je oko 6,30 h počeo prijevoz Zodiacima, a na Cape Horn-u dočekuje vas nasmiješeni kapetan, koji je ujedno i svjetioničar, pruža ruku svakom posjetitelju željan novih lica i zahvalan na mogućnosti da s nekim porazgovara jer on godinu dana boravi sam na otoku.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-6_Iskrcavanje-na-Cape-Horn-u.jpg)
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-7_kapetan-i-svjetioničar.jpg)
Slijedi obilazak otoka, posjet svjetioniku i maloj kapelici pomoraca te obavezno slikanje ispred skulpture albatrosa, ujedno spomenika svim pomorcima koji su oplovili najjužniji rt svijeta.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-8_Cape-Horn.jpg)
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-9_spomenik-pomorcima-albatroc-e1509789140705.jpg)
Sretni što smo uspjeli pristati, doživjeti kišu, sunce i mističnu izmaglicu na Cape Hornu-u vraćamo se na brod, doručkujemo i krećemo prema sljedećem odredištu, tj. Wulaia Bay-u, gdje je Darwin ispisivao stranice povijesti i proučavao endemske vrste i bioraznolikost tog podneblja. Slijedi ponovo iskrcavanje i obilazak lokacije uz stručnog vodiča kojeg smo slušali „otvorenih usta“ dok je govorio o domorocima, europskim misionarima koji su došli u taj kraj, a usput nam je pokazivao endemske biljne vrste, divlje orhideje i voće calafate (najpoznatije voće u Patagoniji, slično našim borovnicama).
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-10_Wulaia-Bay.jpg)
Nakon još jedne noći provedene na brodu, ponovno uplovljavamo u mirnije vode Beagle kanala, na područje Nacionalnog parka Agostini, gdje se opet Zodiacima iskrcavamo na obalu i pješačimo rubom prekrasne lagune okružene prašumom do Aquila glečera.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-11_NP-Agostini.jpg)
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-12_Aquila-glečer.jpg)
Zadnji, četvrti dan našeg boravka na brodu, bio je predviđen za posjet Magdalena otoku, koji se nalazi na pola puta između Ognjene zemlje i Chile-anskog kopna. I taj dan buđenje je bilo predviđeno u cik zore (5:30 h) jer je to vrijeme kada je najbolje vidjeti kolonije pingvina, na tisuće njih. 2-3 sata koja smo imali na raspolaganju za šetnju između pingvina i slikanje bilo je, naravno, prekratko! Uživali smo u mladuncima i njihovim roditeljima, pažljivo im se sklanjajući s puta kada bi nam odlučili presjeći stazu, jer ipak smo mi bili gosti na njihovom otoku.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-13_Magdalena-otok.jpg)
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-14_tata-i-sinovi.jpg)
Inače, za one koje će interesirati, za putovanje brodom Stella Australis moguće je odabrati između 9 različitih opcija, ovisno o tome želite li kružno putovanje ili „one way“ te ovisno o tome koliko noći želite provesti na brodu. Nama se boravak od 3 noći pokazao kao optimalan s obzirom na ukupan broj dana predviđenih za ovo putovanje. Bitno je znati kako NEMA garancije da ćete uspjeti doći do Cape Horna, pristati uz Aquila glečer i na Magdalena otok, jer sve ovisi o vremenskim uvjetima koji su u tom dijelu svijeta jako promjenjivi.
Iskrcavanje s broda u gradu Punta Arenas, označilo je početak drugog dijela našeg putovanja i boravka na području Nacionalnog parka Torres del Paine u Chile-u.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-15_Nacionalni-park-Torres-del-Paine.jpg)
Za boravak smo odabrali hotel Tierra Patagonia, smješten u centralnom dijelu nacionalnog parka, na jezeru Sarmiento i s pogledom na čuvene vrhove, tzv. Torres-e. Kada su u hotelu čuli da smo iz Hrvatske ispričali su nam kako je područje gdje se danas nalazi nacionalni park 60-tih godina prošlog stoljeća bilo kupljeno od dvije hrvatske obitelji, a par dana nakon što su postali vlasnici, područje je proglašeno zaštićenim nacionalnim parkom.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-16-Hotel-Tierra-Patagonia.jpg)
U navedenom hotelu rezervirali smo 4 noći, a sljedeće tri noći trebali smo provesti u gradiću El Calafate, početnoj točci za istraživanje glečera Perito Morreno i Nacionalnog parka Los Glaciares.
Već sljedeće jutro razgovarali smo s managerom hotela i razmatrali opcije za produženje boravka u hotelu za još jednu noć, bez obzira na činjenicu što smo imali već unaprijed plaćene i rezervirane sljedeće tri noći u El Calafate-u za koje nije postojala mogućnost promjene rezervacije.
Inače nam nije običaj tako iznenada mijenjati planove, posebno kada imamo unaprijed rezerviran i plaćen smještaj, no hotel i njegovo okruženje dali su nam i previše argumenta u korist takve odluke i promjene plana.
Osim toga, nakon što smo razmotrili brojne opcije hike-inga koje nudi NP Torres de Paine (koji se po National Geographic-u ubraja u top 5 nacionalnih parkova na svijetu), shvatili smo da ni 20 dana ne bi bilo dovoljno za obići kilometre i kilometre staza, jezera i uživati u aktivnom odmoru.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-17_-Pogledn-na-jezero-Sarmiento.jpg)
Uglavnom, 2-3 dana su nas držali u neizvjesnosti i predzadnji dan nam je bilo potvrđeno kako nam mogu osigurati dodatnu, petu noć.
Hotel i njegovo okruženje nude vam niz mogućnosti, od uživanja u finim chileanskim vinima i lokalnoj kuhinji, preko izležavanja u biblioteci i listanja knjiga, SPA centru s bazenom pa do poludnevnih i cjelodnevnih hike-ing tura s vodičem.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-18_Hotel-Tierra-Patagonia.jpg)
Naš odabir bilo je ovo zadnje, tako da smo svaki dan birali između jedne cjelodnevne ili dvije poludnevne hike-ing ture. Svaki dan prelazilo se između 10 i 22 km, ovisno o izabranoj turi, a krajolici kroz koje smo prolazili ostavljali su bez daha (slike za ovaj putopis birala sam sa suprugovog kompjutera jer ih oni ima uredno razvrstane po lokacijama i kod svake treće-četvrte slike imala sam isto pitanje…Ma čekaj, ovu stvarno nisi „fotošopirao“??). Boje su nevjerojatne, a kreću se od bezbroj nijansi zelene, preko tirkiznih i svjetlo plavih jezera, pa do sivih nijansi granitnih stijena i planinskih vrhova.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-19_Nacionalni-park-Torres-del-Paine.jpg)
Dodatnu dramatičnost svemu daju bijelo-crna opožarena stabla jer je nacionalni park, nažalost, u proteklih 20-30 godina bio tri puta pogođen velikim požarima, a zbog tamošnje klime opravak stabala je vrlo spor. S nižom vegetacijom je druga priča, no stabla se niti nakon 20-30 godina nisu uspjela oporaviti.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-20_Izgorjela-stabla-u-NP-Torres-del-Paine.jpg)
Životinjski svijet također je vrlo bogat, pa smo tako imali priliku vidjeti pumu kako jede svoj plijen, lisice, kondora i guanaco-se, no guanaco-si su posvuda pa vam, nakon prvotnog oduševljenja, postaje normalno što su na svakom koraku.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-21_Guanacosi.jpg)
Lokacije snimljene unutar ovog nacionalnog parka ubrajaju se u najfotografiranije u Chile-u.
Nadam se da ću slikama koje sam izabrala barem donekle dočarati atmosferu i ljepote kojima smo bili okruženi. Za potpuni doživljaj morali bi osjetiti vjetrove koji pušu, čuti zvukove lavine i pucanja ledenjaka u daljini, pomirisati divlje orhideje, probati voće calafate… u dvije riječi, posjetiti Patagoniju!
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-22_Divlja-orhideja.jpg)
Najpoznatija staza za planinarenje unutar nacionalnog parka zove za W Trek, dugačka je 76 km i za nju vam je potrebno 4-7 dana. Mi smo prošli dio te staze i mogu sa sigurnošću reći da se svaki prijeđeni kilometar isplati.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-23_Rijeka-Serrano.jpg)
Iako smo znali da je još lijepih stvari ispred nas, teška srca oprostili smo se od tog dijela našeg putovanja i ekipe u hotelu.
Nastavno na hotel u kojem smo odsjeli, htjela bih spomenuti kako je dodatni „šlag na torti“ bila činjenica da management hotela, tijekom tzv. niske sezone, djelatnicima hotela omogućava i organizira na sveučilištu u gradu Punta Arenas (University of Magallanes) predavanja ponajboljih svjetskih glaciologa, biologa, geologa, geografa i drugih stručnjaka. Tako je i svaka naša hike-ing tura uključivala i kraća predavanja i cijeli niz zanimljivih informacija o povijesti Chile-a, geologiji tog područja, kondorima i načinu njihova života itd.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-24_brzaci-i-slapovi-na-French-River.jpg)
Sljedeća naša postaja bio je gradić El Calafate u Argentini, baza za istraživanje glečera Perito Moreno i Nacionalnog parka Los Glaciares.
Dolazak u El Calafate-a uključivao je i prelazak granice između Chile-a i Argentine, a što je bilo jedno interesantno iskustvo. Granični prijelaz je drvena kućica u koju stane cca 20-tak ljudi. Mi smo bili, uz još četvero gostiju iz našeg hotela, deseti u redu. U tom trenutku nismo znali da je uobičajeno da vodič ili vozač autobusa čeka red za sve ljude koji se nalaze u autobusu. Tako smo mi čekali cca 20 min (procedura jako dugo traje, iako ne bi trebalo biti tako), a u trenutku kada smo se približili djelatniku graničnog prijelaza, ispred nas se „ubacilo“ 60 ljudi za koje je u redu stajao vozač autobusa. Nije bilo šanse da nas puste da obavimo carinske formalnosti i našli smo se opet na kraju reda, a čekanje nam se produžilo na dodatnih 2 h. O ovome je bitno voditi računa ukoliko ovaj granični prijelaz morate proći kako bi stigli na avion, jer su velike šanse da zakasnite.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-25_Granični-prijelaz-između-Agrentine-i-Chilea.jpg)
Obzirom da smo boravak u El Calafate-u prethodno skratili za jedan dan u korist Nacionalnog parka Torres del Paine, jedan dan smo izdvojili za obilazak gradića, a drugi dan je bio rezerviran za izlet na glečer Perito Moreno koji se nalazi unutar Nacionalnog parka Los Glaciares.
El Calafate je dobio ime po poznatom voću koje uspijeva u Patagoniji, a glečer je dobio ime po istraživaču iz 19. st. Franciscu Morenu. Francisco je 1902.g. proglašen „peritom“, tj. stručnjakom, pa otuda i naziv glečeru – Perito Moreno. Francisco je poznat, osim po svojim znanstvenim dostignućima i istraživačkom radu, po ulozi koju je imao u definiranju granice između Argentine i Chile-a, a pri čemu je, naravno, zastupao argentinske interese.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-26_Gradić-El-Calafate.jpg)
Perito Moreno je jedan od rijetkih glečera koji je u stalnom pokretu, a površina mu se ne smanjuje, već povećava. Trenutno zauzima površinu od oko 250 km2, a to je ujedno i treći najveći „spremnik“ svježe vode na svijetu. Uz najljepši dio glečera postavljena je drvena šetnica s nekoliko platformi s kojih se pruža izvrstan pogled na veličanstveni glečer. Isplati se pričekati 30-tak minuta na jednoj od platformi, jer trenutak kada se dio glečera lomi i pada u vodu je fascinantan. Mi smo trčkarali gore-dolje jer nismo uspjeli po zvuku točno locirati koji dio se upravo odlama.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-27_Perrito-Moreno.jpg)
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-28_Perrito-Moreno.jpg)
Osim obavezne šetnje uz glečer, svakako sugeriram i vožnju brodom kojim je moguće prići još bliže glečeru, kao i kraći hike-ing po samom glečeru s derezama kojem vam vodiči pričvrste uz vaše cipele. Na glečeru vas podijele u grupe od cca 8-10 ljudi i slijedi šetnja od 1 h po ledenim vrhovima, uz obaveznu čašu viskija na kraju ture, u koju si sami odlamate komadiće leda.
Eto, to bi bila u kratkim crtama objedinjena sjećanja na Patagoniju, još jedno u nizu prekrasnih putovanja koje me obogatilo za nova poznanstva, lijepa sjećanja, desetke prijeđenih kilometara i neka nova znanja, iskustva, mirise i okuse.
![](https://štitnjača.hr/wp-content/uploads/2017/11/Slika-29.jpg)
Korisni savjeti za putovanje:
- Mjesto na brodu Stella Australis potrebno je rezervirati nekoliko mjeseci unaprijed jer trenutno imaju samo jedan brod (u najavi za 2018.g. je još jedan brod)
- Ukoliko niste tip od prevelikog planiranja putovanja, gotovo identičnu turu kakvu smo mi imali, pa i mnoge druge, možete rezervirati i preko fantastične National Geographic agencije, a njihov predstavnik za Hrvatsku je http://www.croatia-active.com.hr/
- Hike-ing na glečeru Perrito Moreno je jako dobra ideja, a sve završava čašom viskija u koji si sami lomite led
- Pripremite se na interesantan prelazak granice između Chile-a i Argentine i moguća višesatna čekanja i svakako vodite računa da se granica zatvara u 22 h
- Za hike-inge se obucite slojevito jer je vrijeme jako promjenjivo i mi smo znali kretati sa 4 sloja odjeće, a pri kraju ture bi „završili“ samo u majici s kratkim rukavima
- U Ushuaia-i obavezno probati lokalne rakove, a na ostalim lokacijama meso koje je fantastično, naravno uz obaveznu čašu chile-anskog Cabernet Sauvignon-a, Chardonnay-a ili Syrah-a (ne isključujem druge vrste)