Puna boja i života, puna sunca i ljepote…Sevilla!
Grad flamenca, Carmen, sieste i fieste, vina i strasti. andaluzijska ljepotica, osunčana, vatrena i raskošna u svojoj bogatoj povijesti, mami na dolazak i krade vam srce čim je ugledate. Bez obzira dolazite li samo u Sevillu ili ste u obilasku i ostalih andaluzijskih dragulja (Cordobe, Granade, Malage…), Sevilla je jednostavno grad koji će vas kupiti na prvu. Svakom svojom uličicom, ljupkim kućama cvjetnih fasada, šarmantnim restorančićima i tapas barovima, malim buticima i šarenim suvenirnicama.
Ima gradova koji vas zapanje, pred kojima ostajete bez riječi i divite im se i prije samog dolaska; ima gradova u koje se stalno vraćate jer se u njima posebno dobro osjećate, ali Sevilla u toj svojoj koloritnoj raskoši zarobit će vam srce i neće ga ispustiti ni kada ste već daleko od nje. A sama pomisao na ovaj grad još dugo će u vama u sekundi oživjeti energiju kojom zrači i sažima ono zbog čega putujemo – dragocjene uspomene koje nosimo u sebi. I koje nas čine bogatima u najljepšem mogućem značenju te riječi.
Sevilla je jednostavno grad u kojem se morate dobro osjećati i koji vas svojom raskošnom energijom i strašću prati još dugo nakon što je, teška srca, napustite.
Andaluziju smo obilazili krajem svibnja i početkom lipnja, u doba godine idealnom za potpuni doživljaj boja, okusa i mirisa ove plodne i sunčane španjolske pokrajine. Pokrajine koja vas skoro cijelom svojom dužinom, uz auto cestu kojom smo se upoznavali s Andaluzijom, prati gustim maslinicima i brojnim uljarama, i koja vam svoj šarm i ostatke bogate i živopisne prošlosti nudi u kojem god njenom dijelu se zaustavili. Davno protjerani Mauri, muslimanski narod sjeverne Afrike koji je godinama naseljavao Andaluziju, ostavio je snažan i neizbrisiv pečat. I kao da vam se smiješe iz gotovo svake zgrade kraj koje prolazite, trga na kojem sjedite, pa čak i crkvi koje posjećujete. Jer, brojne su crkve u Andaluziji nekada davno ustvari bile džamije.
I samo Sunce, na svom putu, ostaje duže nad Sevillom, kako bi uživalo u njenoj ljepoti.
„Izgradit ćemo tako veliku crkvu da će buduće generacije sigurno misliti da smo bili ludi“, izjavio je, ne zagrebački, nego sevillski gradonačelnik davne 1402. godine i tako je započela gradnja jednog od najgrandioznijih projekata srednjeg vijeka, nadaleko čuvene sevillske katedrale. Građena je na mjestu na kojem se nekada nalazila maurska džamija, od koje je ostao samo minaret, prilikom gradnje uklopljen u arhitekturu katedrale. Sama gradnja trajala je čak 104 godine i danas je to jedna od najvećih gotičkih katedrala u ovom dijelu svijeta. Da biste je obišli i napravili puni krug s njene vanjske strane potrebno je dobrih 10 minuta, a da biste je zaboravili, vjerojatno još nekoliko života. Noću osvijetljena reflektorima i uličnim svjetiljkama okolnih ulica pruža prizor neopisive ljepote – zlatna i impozantna!
Sevilla je jednostavno grad u kojem se morate dobro osjećati i koji vas svojom raskošnom energijom i strašću prati još dugo nakon što je, teška srca, napustite.
Nakon što vas očara sevillska katedrala, s nogu će vas oboriti i Alcazar de Sevilla, kraljevska palača predivnih vrtova čiji se ulaz nalazi na istom trgu kao i katedrala, Trgu pobjede (Plaza del Triunfo). Do Alcazara, osim reda za ulaznice, vode Lavlja vrata (Puerta de Leon). Dvorac maurskih, dogradili su kršćanski vladari, no nakon što su radovi započeli angažirani su i arapski graditelji čiji je zadatak bio dekoracija palače odnosno cijelog kompleksa nadaleko poznatim načinom gradnje: predivnih boja i mozaika, tzv. Mudejar stilom. Raskošni vrtovi koji okružuju palaču spoj su maurske, andaluzijske i kršćanske tradicije.
Sevilla je i stara židovska četvrt Juderia, sada Santa Cruz (Sveti Križ), zaštićena UNESCO-va svjetska kulturna baština. Sevilla je i Zlatni toranj (Torre del Oro), sagrađen na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće koji je ime dobio po zlatnim pločicama kojima je nekada bio prekriven.
Sevilla je još tako puno toga! Obaveznih likova je mnogo i ovaj vam grad niti u jednom trenutku ne može dosaditi. A večernji izlazak, osim neizostavnih tapas barova i pokojeg koktela na predivnoj terasi na vrhu zgrade nasuprot katedrali, znači samo jedno – flamenco. Ples koji u svojoj strastvenoj žestini, uz tugaljive zvuke gitare i melodiozne, na momente plačne i gotovo opipljivo bolne pjesme, uzburkava krv i izaziva erupciju snažnih osjećaja. Snažni pokreti cijeloga tijela i udaranje dlana o dlan u nekom zamišljenom, neukrotivom ritmu koji odjekuje još dugo nakon što utihne priča ispričana strašću maurske i romske povijesti, trajno su utisnuti u dušu Andaluzije. I svih koji napuštaju ovaj čaroban grad, tako zgodno isprepletene tuge flamenca i veselog sevilljskog šarenila.
Hola, Sevilla, do sljedećeg puta!
