Sve nježne riječi svijeta…. Adio, Pape

Sve nježne riječi svijeta…sačuvali smo za te. I ponavljamo ih ovih dana, slomljeni tugom i nenadoknadivim gubitkom. Svaka riječ, svaki stih imao je svoje mjesto u našim životima. Uz njih smo odrastali, radovali se, tugovali, udavali se, rađali, bolovali rastanke. I bilo nam je lakše jer si nas svojim pjesmama podsjećao da nismo sami, da su naše boli, naši tužni rastanci i nesretne ljubavi i tvoje i svačije i da ih svi imamo. Nenapadno, a tako prisutno živio si u našim životima, jer otkad znamo za sebe, znamo i za tebe. Danas kada tugujemo, tvoje pjesme u suzama pjevaju i okorjeli rockeri i neki tek stasali klinci i bake s unucima u naručju. Svi tugujemo. I svima si nam značio više nego što smo toga bili svjesni.

Tugujemo…i pjevamo

Nošeni životom često bi se zaustavili uz poznatu nam melodiju, otpjevali koji stih i nastavljali dalje. A sada smo stali. Jer stihovi bez tebe znače manje, a melodije sviraju samo tužne akorde. Zastali smo i tugujemo. Pjevamo i tugujemo. Ne vjerujemo… i tugujemo.

Ostavio si nam Ključ života, čudesnu odu životu; ostavio si nam Magdalenu, Vjeruj u ljubav, Cesaricu, Moj lipi anđele… Ostavio si nam punu škrinju glazbenog blaga koje sada, kao i slike, dobivaju novu vrijednost, postaju još dragocjenije. I ne brini, čuvat ćemo ih kao ono najvrjednije. U srcu, kao najveću dragocjenost. I nastavit ćemo se radovati uz njih i utapati tugu u njima. Obilježavati njima najvažnije dane u životu, a one nemirne umirivati tvojim glasom.

Mnogim si glazbenicima bio uzor, otac, inspiracija, brat… I kroz njih živiš dalje. Tamo gdje ti duša spava uvijek će biti pjesma, uvijek će biti emocija i ljubav.

I Vela Luka i Split i cijela Hrvatska opiturani su danas u crno. A iznad te crne letiš ti, galebe i odlaziš u vječnost.

Odlaziš u vrijeme sunca, galeba, ljeta, muzike i mora. Svega što si bio. I svega što ćeš nam uvijek biti. Mirno putuj, kapetane. Mirno ti more. I miran i spokojan let u visine. A u našim ćeš srcima dok nas bude miriti naše nemire i podsjećati nas da za mrvu jubavi svi smo mi rođeni.

Hvala na svakom velikom stihu, na svakoj pjesmi koju si nam poklonio i hvala na Tebi, najveći od najvećih, dragi naš i dobri Pape.

Na osami blizu mora
dok se sunce zemlji smije,
slušan tebe kako kličeš
lipo mi je, lipo mi je
moj galebe…

Mirno leti, naš Galebe

Svi se od tebe ovih dana opraštamo na neki svoj način, javno ili u tišini, pjesmom i suzama istovremeno, sjetni i tužni, ali potpuno svjesni tvog traga u beskraju. Jer koliko god bio poseban i svoj, bio si naš, jednostavan, pristupačan, duhovit i neposredan. Bio si topao. Bio si čovik.

Petar Grašo

Otišao je čovjek koji je obilježio moj život na gotovo svim nivoima. Prvi je prepoznao talenat u meni, prvi uzeo moju pjesmu kao šesnaestogodišnjaku i pokazao mi put put kojim idem i danas.O našim druženjima i druženjima s njegovim sinovima dok smo bili djeca mogao bih pričati dugo. Ali neka to ostane zatvoreno u mojoj riznici dragocjenih sjećanja. Bez Olivera ja ne bih bio isti. Bez Olivera nitko ne bi bio isti. Danas se odlomio onaj zadnji most koji je spajao Dalmaciju s nekim drugim vremenom. Vremenom pjesme, sunca, mora, mog djetinjstva i svega onoga što je on činio svojim glasom, nebeskim talentom, humorom… I pojavom koja je postala “svakodnevno dobro “. Postoje u životu stvari koje jednostavno “postoje” i čine život životom – jutarnja kava, kiša, sunce, Oliver.. Od danas Dalmacija više nije ista. Nakon Runjića, Arsena i Borisa, na neku drugu binu preselio se i posljednji kralj…. Zbogom Olivere, hvala ti i budi miran … Ostavio si nam neprocjenjivo blago, a mi ćemo ga čuvati i dalje se hvaliti svima da smo te imali i da te imamo!

Lidija Samardžija

Napustio nas je najveći ljubitelj nota i glazbe kojeg sam poznavala. Bio je najbolji pjevač na svijetu.  Svaku pjesmu koju je otpjevao još  je dopisao i dosvirao svojim glasom. Svi smo s tim anđeoskim, božanskim glasom dijelili sretne i tužne trenutke u životu. Toliko je bio jednostavan, da je tako lako postao svačiji. Nebo je dobilo najposebnijeg raspjevanog člana Nebeskog kora.

Gibonni

Umra mi je moj najveći prijatelj. Bija mi je i više od toga, moja obitelj. Mislim da je bio najvoljeniji čovjek na ovim prostorima. Kao osoba bio je najskromniji i najnormalniji čovjek kojeg sam poznavao. Oliver je neponovljiv i nezamjenjiv. Ne znam što će i kako biti ovih dana u vremenu koje je pred nama. Ne mogu ni zamisliti koliko će mi nedostajati.

Hamed Bangoura

Ti ćeš, poput Hajduka, živjeti vječno u srcima tvojih Dalmatinaca. U svakom valu mora kojeg si toliko volio, u svakom glasanju galeba kojeg si tako lijepo opjevao. Ali jednako i u srcima svih nas koji smo imali čast i privilegiju živjeti s tobom i tvojim pjesmama. Neka ti duša galeba nošena vjetrom sigurno stigne u luku vječnosti.

Toni Cetinski

Dragi moj morski vuče, nikada više neće biti isto nakon tvog odlaska, dragi naš Oliver. Sve tvoje šale i gluposti kojima smo se smijali ka dica su momenti koje nikada neću zaboraviti. Moram ti priznati da sam te volio i volim kao da si mi otac. Od tebe sam najviše učio jer sam od tebe i najviše dobio. Ti si se davao ljudima i prijateljima i nisi se štedio u tome. Zato i jesi NAŠ Oliver! U toj činjenici leži još jedna od tajni tvog uspješnog postojanja i rada.

Oduvijek si bio dokaz da nije dovoljno biti samo vrhunski umjetnik nego i ČOVIK i zbog toga ti veliko HVALA. Velika sreća i ponos što sam živio i upoznao život poznavajući te. Duboka bol u prsima i velika praznina u mislima sad su u meni. Pjesme koje si nam ostavio sad su jedina utjeha. Neizreciva bol.

Počivaj u miru Božjem prijatelju i učitelju moj. Volim te i uvijek ću te voljeti. P.S. Molim te još samo jedno. Poljubi mi Tošu i zapjevajte jednu za sva vremena. I njemu si bio veliki uzor i put kojeg treba slijediti.

Marko Tolja

Srce mi se lomi. Otišao je najveći. Otišao je onaj od koga sam sve naučio, kojeg sam najviše volio, kojemu sam se najviše divio. Nikada te neću zaboraviti! Nitko te nikada neće zaboravit. Bio si moj uzor, kolega i frend. Jer takav si bio – neposredan. Najveći, a najskromniji. I ne znam više što da napišem, jer svaka riječ je premalo i ne može opisati kako se danas osjećam. Pa, eto, možda najbolje stati.

Kažu da slika govori 1000 riječi. Evo tri koje su me obilježile za cijeli život: 1. Prvi put kad sam te upoznao kao klinac (na nekom tvom koncertu, tresao sam se ko šiba), 2. Najljepši trenutak u mojoj karijeri (pjevati s tobom u Royal Albert Hallu. Ni danas si ne mogu objasniti koliko je to bilo veličanstveno za mene.), 3. Naša zadnja zajednička fotka.

Hvala ti na svemu! Hvala što si me prihvatio u svoj krug, na svim lijepim riječima i gestama potpore. Zbog tebe se bavim glazbom, zbog tebe sam glazbeno to što jesam! Volim te Stari.

Luka Nižetić

Dragi barba Oliver nisi bio samo velik pjevač, bio si soundtrack naših života, simbol mladosti, odrastanja i zrelosti. Neka ti je miran let, naš Galebe.

Lana Jurčević

Ako nas tužne jutrom probude… rekao je On i dogodilo se baš jutros. I svakome od nas će jednoga dana doći kraj i jedino će biti važno što smo učinili za druge i kakav trag smo ostavili iza sebe. A ovaj čovjek, Oliver Dragojević, Gospodin i veliki Glazbenik, za mene, a i za mnoge JEDAN JEDINI, iza sebe ostavio je najljepše pjesme, obilježio toliko mladosti, ljubavi, starosti, toliko trenutaka u životima ljudi i tako ostao zapisan u našim srcima ZAUVIJEK. Nikoga nisam voljela i poštovala kao njega, nikoga nisam slušala toliko kad sam bila tužna i sretna, na ničije koncerte nisam voljela i htjela ići kao na njegove. Naš Oliver nikada neće biti zaboravljen, u to sam sigurna. HVALA VAM ZA SVE OLIVERE”.

Andro Krstulović Opara

Upalija si nan svitlo, dobri Picaferaju. I možeš bit kuntenat i pivajući šoto voće umorno doma se vratit, među anđele. Naš lipi anđele!

Stjepan Hauser

Otišao je onaj najveći… Legenda kakve više nikada neće biti… Otišao si, prijatelju moj, ali kao da nisi. Jer tvoj glas, tvoja pisma zauvijek će ostat’ utkana u našim srcima. Slušat će te i moja djeca, moji unuci, i njihova djeca… Počivaj u miru, ostavio si Trag u Beskraju

Doris Pinčić Rogoznica

Neki od nas bili su tvoja obitelj, neki su ti bili prijatelji. Neki od nas znali su te samo površno, neki su te znali samo preko tvoje glazbe. Ali, ipak, čini mi se da se danas svi ćutimo jednako. Kao da smo izgubili nekog svog. Kako i ne bi kad si svojim glasom obilježio sve najvažnije trenutke naših života. Uz Nadalinu smo feštali, uz Moj lipi anđele plesali prve bračne plesove, uz Trag u beskraju plakali zbog slomljenih srca, uz Jubavi mala pozdravljali svoju tek rođenu dicu, uz Skalinadu vraćali si nadu u život,l jubav,ljude…

Nina Badrić

Sve moje vezano je uz tebe oduvijek. I zauvijek. Volim te poput obitelji. I uvijek ću te voljeti. Mirno spavaj, dušo moja.

Severina

Ovo je teško, ovo nema smisla, ovo je preteško… Na njegovim pismama sam učila govorit prve riči. Ovo je jako teško i ne želim virovat. On je pape svih Dalmatinaca. Njegove pisme su ušle u nas kroz materino mliko. On je u mom DNK-u, u tvom i u tvom i u svima nama.
 Hvala ti, pape. 
Volin te, pape. 
Plačem, pape. Oprosti mi, pape..svi plačemo.

Goran Karan

Dobri moj Oliver, fala ti. Ti si nan u životu svima puno pomoga i da. Uz tvoj glas, svaka mi je tuga bila toplija i svaka me bol nekako lipše bolila. Bija si, a da i ne znaš, puno puti s menon i kad san jubija. Bija si glas koji san pušta da umisto mene reče ono šta ja još nisan zna kazat, i to onima do kojih mi je najviše bilo stalo.

Bija si svidokon mojih najtežih sati, kad je tribalo nać force za dalje, kad je tribalo ne izgubit viru u ljubav. Bija si tu s pismon i kad bi me pitali odakle san… A bija si, moj Oliva, za me tu i onda kad je srce tražilo sritnu pismu, onu koja će učinit da mu radost potraje. Bija si tu, ka i ovi moj grad i ovo naše more, kroz cili moj život. I ostavija si za sobon sve šta čovik more ostavit; trag od jubavi, svojon dušon otpivan. A duša, duša nikad ne umire! I da oće – ne more.

Jer, sve šta vridi ostaje, a ti si nan od pisama napravija novu palaču, lipu ka i ovu koju nan je ostavija šjor Dioklecijan. Fala ti, boje nisi moga… A sad, eto vas sad gori, visoko, tamo di ni oni vaš galeb doletit ne more, ti i barba Zdenko… A biće je on tamo već štagod i napisa čekajuć te. Ko zna kakvo je more gori, kako se tamo raduje i ljubi, kad znaš da sve je zauvik. Sritno ti bilo i još stoput – fala ti. Fala na moru od pisama. Puno te volin. I, do vidova….

Brod u boci

Ja nisam kao ti
da bih prihvatio kraj,
bez riječi utjehe,

bez ijednog pitanja

I moram biti jak,
da podnio bih to
i da vrata otvorim
za neka nova svitanja

K’o brod u boci putujem,
a neću stići nikamo,
jer previše ti dugujem,
da tebe bih se odrek’o

K’o brod u boci putujem,
a neću stići nikamo,
jer predobro se poznajem,
da bez tebe bih mogao

K’o brod u boci putujem
i previše ti dugujem,
a dao sam ti premalo.

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads