Beogradska gastro scena u kategoriji je urbanih legendi, o njoj se piše, predmet je mnogih razgovora, zbog nje se posjećuje Beograd, a mirisi i okusi još dugo ostaju urezani u sjećanje i stvaraju ovisnost.
Wirtshaus Steierereck am Pogusch ili kako “začiniti” put od Beča do Zagreba
Beogradski hoteli nešto sporije prate razvoj gastro i klupske scene, iako su i na tom području vidljivi stalni pomaci, bilo da je riječ o manjim boutique hotelima, rekonstrukciji postojećih hotela ili nečem trećem.
Od 2016.g. Beograd je bogatiji za jedan pravi mali dragulj iz kategorije „5*hotels“ (uz Metropol Palace, Hyatt Regency i Square Nine hotel).
Riječ je o hotelu Saint Ten koji broji 56 soba i smjestio se u povijesnom dijelu Beograda, na Vračaru, u ulici Svetog Save br. 10 (i samo ime hotela ima čvrstu poveznicu s lokacijom gdje se smjestio). Čim izađete iz hotela i pogledate u smjeru juga, prvo što će vam privući pogled je jedna od najvećih pravoslavnih crkava u svijetu – hram Svetog Save.
S druge strane, ukoliko ste ljubitelj vrhunskih (muških) brendova poput Brunello Cucinelli, Kiton, Barba, Jacob Cohen, PT01 itd., pogled će Vam privući dućan Mil Moda, smješten sa suprotne strane ulice. Izvana jednostavan i minimalistički, a iznutra izložba za modne „šmekere“.
U neposrednoj blizini hotela nalazi se lijep i malen muzej Nikole Tesle, koji između ostalog čuva i urnu s Teslinim pepelom, a 10-tak minuta hoda dijeli vas od vreve Knez Mihajlove ulice. Bilo da se zaputite prema užem centru grada ili krenete u istraživanje Vračara, zateći ćete se da nesvjesno hodate cik-cak po ulicama u želji da vidite sve interesantne lokale na koje ćete naići putem, osjetite miris svježe prepržene kave ili jednostavno uživate u dizajnu obližnjih barova, galerija i dućana za koji se nećete moći koji put odlučiti da li bi ga okarakterizirali kao retro, industrijski, boho chic ili ultra moderan.
Originalna zgrada u kojoj se hotel smjestio izgrađena je 1929.g., a za izgradnju je bio zaslužan poznati beogradski arhitekt Stojan Veljković, čija je obitelj ostavila trag u beogradskoj povijesti, zahvaljujući ugledu, financijskoj moći te činjenici da su pojedini članovi bili masoni, tj. slobodni zidari. Stojan Veljković tako je u svom arhitektonskom izrazu koristio mnoge slobodnozidarske simbole, a koji su i danas vidljivi na rekonstruiranoj hotelskoj fasadi.
Unutrašnjost hotela karakterizira prekrasan dizajn, za čiji opis bi najprimjerenije bilo koristiti pridjeve poput „cosy“, elegantan, topao…
Prevladavaju nijanse tzv. toupe, crne, tamno plave i boje konjaka, a svijeće, orhideje, knjige i časopisi, strateški raspoređeni po hotelu, daju onaj „final touch“.
Naravno da bez osmijeha i ljubaznosti osoblja sve navedeno gubi smisao, a od trenutka kada ostavite auto ispred hotelske garaže pa do odjavljivanja iz hotela osjećate dobrodošlicu i iskrenu želju da vam ugode na svakom koraku.
Nepravda bi bila izostaviti i gastronomiju iz cijele priče jer domaći ajvar, proja, malene rolice poput bureka sa sirom ili mesom koje vas čekaju za doručak, ne ostavljaju vas ravnodušnima. S druge strane, ukoliko se u Beogradu zateknete dok ste na dijeti ili detox programu, ne morate brinuti jer vas u tom slučaju čekaju male bočice vode s limunom i mentom, zdravi smoothie-ji i svježe voće.
Ukoliko vam se pruži prilika da upoznate gosp. Micića, šarmantnog vlasnika hotela, uputit će vas u još neke tajne ove interesantne zgrade, koja je poslužila kao baza i kulisa za neke od važnijih političkih događanja u bivšoj Jugoslaviji.
Za spomenuti je, na kraju, da je lozinka za wifi u cijelom hotelu JAMESBOND, a i iza te lozinke ima određene simbolike, no ostavimo da i nešto sami otkrijete…
Fotografije:
https://saintten.com/
http://beowiki.com/
Privatni album
