U životu se često vozimo do svog cilja puni nade, očekivanja i želje da do njega što prije stignemo. Zbog ushićenosti i nestrpljenja često koristimo prečice, no, puno puta završimo u slijepoj ulici. Nailazeći na zid ili blokadu, kažemo kako smo zalutali, kako smo bili na krivom putu… Nešto smo krivo napravili, pa nije ispalo kako treba. Često osim sebe okrivljujemo druge, tražeći razlog zašto smo skrenuli u slijepu ulicu života, zbog čega smo doživjeli neuspjeh.
Pobjede i porazi
Pitam se je li slijepa ulica stvarno metafora za promašaj u životu? Je li sve ono što nije ispalo kako smo priželjkivali, uistinu poraz? Ili je svaka životna situacija samo prilika da naučimo nešto o sebi? Ako je tako, onda porazi i promašaji ne postoje. Kad razmišljam o svom životu, shvaćam kako iz uspjeha i pobjede nisam puno naučila. Ali, poteškoće i „porazi“ donijeli su mi priliku bolje spoznati sebe, svoje želje, namjere i očekivanja. Kad sam nizala uspjehe, od veličine vlastitog ega nisam vidjela dalje od nosa. Važno je bilo slaviti, veličati sebe i trud koji me doveo do uspjeha.
Što je slijepa ulica nego prilika za transformaciju sebe i vlastitog životnog pravca?
Nakon slavlja, taj osjećaj važnosti polako bi počinjao blijedjeti. Sve dok nije postao dio indiferentnog sjećanja, koji sve rijeđe bude tek osvrt ili digresija. Vremenom čovjek svoje uspjehe uzima zdravo za gotovo. Ali, od „neuspjeha“ se dugo oporavlja, teško otpušta ili ga se s gorčinom prisjeća.
Kad bi se sve odvijalo onako kako ja želim, po mom zacrtanom planu, mislim da ne bih ništa novo naučila. Nizala bih uspjehe, medalje, ordenje, priznanja, ali egu bi uvijek bilo malo, jer uvijek moram više, bolje, najbolje. Nasuprot tome, doživjeti neki oblik poraza, nije nimalo ugodno iz ugla bilo čijeg ega. Ali, želim li svjesno živjeti svoj život i čitati znakove pored puta, onda udarac u zid nije nikakva tragedija. Naravno, ako izostavim dramatični ego koji bi u takvim situacijama kukao: „Zašto baš meni, čime sam to zaslužila, šta sam to skrivila?!“
Svaki put kad sam pala ispit, vraćajući se na nepoloženo gradivo, uočavala sam sve ono što mi je prvi put promaknulo ili što sam smatrala nebitnim. Uviđala sam koliko toga mi je ostalo nejasno. Zbog toga je popravni ispit bio moja druga šansa da shvatim gdje sam pogriješila. I uvijek sam s puno većom dozom samouvjerenosti i jasnoće izlazila na sljedeći ispitni rok.
Povratak sebi
Što je slijepa ulica nego prilika za transformaciju sebe i vlastitog životnog smjera. Kako? Tako što ćemo napraviti ono što inače radimo kada se nađemo u ćorsokaku. Vratit ćemo se unazad, napraviti retrospektivu svojih odluka. Vratit ćemo se sebi. Svako preispitivanje nas samih način je da ojačamo mentalno, emocionalno i duhovno, da povećamo samopoštovanje i vjeru u svoju moć kako bismo mogli svjesno upravljati životom. Kad radimo stvari koje su u harmoniji s nama samima, male su nam šanse zalutati. Ali, ako nam se dogodi blokada, zid, trebamo znamo kako je izlaz u povratku sebi. Povratkom sebi olakšavamo si put. Tada nemamo potrebu za žurbom niti prečicama, krećemo se pravom brzinom u pravom smjeru. „Slijepe ulice“ postoje kako bismo progledali.
Anela Merdanović: Modno neosviještena
