Kolika je vjerojatnost? Jedna od sedamdeset i šest milijuna. I dopala je baš nju, Jocelyne Guerbette, glavnu junakinju ovog romana. I njezin se skroman, jednostavan život u trenutku promijenio, zakomplicirao… A kako biste se vi osjećali da dobijete milijuniski iznos na lotu? I da odjednom, sve ono o čemu ste maštali možete ostvariti, da si baš sve možete priuštiti? Kuću, odjeću, auto, putovanja… No…je li to istinska sreća?
„Je li novac nadoknada za vrijeme koje nismo koje nismo provodili zajedno? Za odvojene blagdane, za nestašicu, samoću i hladnoću? Za strahove? Smanjuje li novac udaljenosti, približava li ljude?“
Žene su prsti, ruka je strast
Jocelyne ima svoju kitničarsku radnju u kojoj prodaje sve što je potrebno ženama za šivanje, a vodi i blog desetzlatnihprstiju na kojem daje savjete za odabir materijala i raznih drugih dodataka. Jocelyn, njezin suprug, radi u tvornici sladoleda. Njezin otac boluje od Alzheimera i ona ga redovno posjećuje. Njihovi razgovori traju šest kratkih minuta. Toliko traje vrijeme njegove svjesnosti, nakon toga se resetira ponovno na potpuno neprepoznavanje.
Jocelyne je sretna ili barem tako tvrdi. Ima dvoje odrasle djece i supruga s kojim živi u ne savršeno skladnom, ali mirnom braku. Naravno, voljela bi da su neke stvari drugačije, i da su neke stvari bile drugačije. No, ona je sada zadovoljna svojom malom, provincijskom srećom.
„Život mi nije bajka kakvu mi je priželjkivala kad je navečer dolazila sjesti uza me na krevet, kad me nježno gladila po kosi mrmljajući: Darovita si, Jo, bistra si, život će ti biti lijep. Čak i mame lažu. Jer i one se boje.“
Jocelyne ima i dvije bliske prijateljice, blizanke, koje neumorno igraju loto i još neumornije, za vrijeme zajedničkih pauza za ručak i kavu, maštaju o tome što bi s dobitkom učinile – kako bi promijenile život, priuštile si nemoguće i proputovale svijet. I upravo na njihov nagovor Jo pristaje uplatiti loto listić i… ona je sretna dobitnica!
I što sad? Jocelyne je zatečena. Nikome ne spominje dobitak. Potvrdu o dobitku s kojom može preuzeti svoj novac sakrila je dok ne razmisli što želi učiniti. Sramežljivo sastavlja popis stvari koje treba. Zatim popis stvari koje možda ne treba, ali želi. Na kraju zaključuje da nema toga na ovome svijetu što ona želi da bi bila sretna, a što si već ne može priuštiti. Odluči se riješiti novca. Ali potvrda po koju je krenula kako bi je spalila, nestala je…
„Biti bogat znači vidjeti sve što je ružno te drsko umišljati da je moguće mijenjati svijet. Da za to ne treba ništa drugo, samo plati. Ali nisam bogata. Posjedujem samo ček na osamnaest milijuna petsto četrdeset sedam eura i dvadeset osam centa, presavijen osam puta, skriven u dnu cipele. Posjedujem samo napast. Mogućnost za drugačiji život. Za novu kuću. Novi televizor. Za gomilu novih stvari.“
Knjiga kao inspiracija
Autor ove knjige je Gregorie Delacourt. Nastala je kao uspomena na majku, koja mu neopisivo nedostaje. Ona nije bila kitničarka, ali je plela. Smatrao je da su njezina pletiva poput njezinih ruku koje mu u svakom trenu pružaju potporu u životu. Priželjkujući još majčinih riječi, njezinu sjetu i njezinu radost, autor je stvorio lik Jocelyne Guerbette. Pišući ovu knjigu, postao je ona – počeo je sanjati taj trenutak u kojem konačno možemo odlučivati o vlastitom e životu. Ali nameće se pitanje: kako se u knjizi uspio toliko približiti ženama, tako ih dobro razumjeti? Odgovor je – u nedostajanju, u postupcima, u dobronaklonosti, u duhu onih koji ga okružuju! Pisanje je radost, pogotovo ako knjiga može promijeniti djeliće života, da nas može navesti na nasumične staze.
„Naše su potrebe naši mali, svakdašnji snovi. Sitni poslić koji nas katapultiraju u sutra, u prekosutra, u budućnost; beznačajne sitnice koje ćemo kupiti sljedeći tjedan i zbog kojih mislimo da ćemo sljedeći tjedan još biti živi.“
Mali ljudi i veliki snovi
Knjiga se doslovno čita u dahu. Iako naslovnica daje naslutiti da je riječ o zabavnom romanu u kojem se glavna junakinja premišlja što će s osvojenim iznosom, zapravo je knjiga svojevrsna meditacija o ženama i o načinu na koji si odrede život misleći da njihova sreća počinje u trenutku kad se pojavi dotični muškarac. I dok sam čitala knjigu često mi je kroz glavu prolazila činjenica koliko toga su se žene spremne odreći kako bi stekle njegovo povjerenje i kako bi ga zadovoljile. Knjiga me podsjetila na sve mentalne igrice koje smo spremne izvoditi samo kako bismo sebe uvjerile da nas naš muškarac voli.
Knjiga je ne neki način gorko-slatki podsjetnik na to koliko energije ulažemo samo da mu se svidimo, da nas odabere, da nas zadrži, da nas ne zamijeni. Koliko trebamo trpjeti, šutjeti, pristajati… a sve to ne garantira da on nije cijelo vrijeme mislio da je mogao i da je svakako zaslužio bolje. I dođe trenutak kada počinjemo sazrijevati, kada otkrivamo svoju snagu, odgovornost prema sebi, svojim željama i potrebama. A sazrijevanje je užasno bolan proces. No, daje prekrasne rezultate kada se dogodi na zdrav način.
Danas shvaćam da sam bila bogata jer sam imala njegovo povjerenje, a to je najveće bogatstvo.
Osim toga, knjiga postavlja dobra pitanja o kojima nikada ne razmišljamo kada razmišljamo o jackpotu. O kvaliteti svoga života, promjeni u ljudima oko sebe, o našim bližnjima. Lijep život, život iz bajke, i svi sretni. Ili je to ipak samo sadržaj za bajke?! Život piše neku drugu priču…
„Mogla bih i ja, Jocelyne Guerbette, vlasnica kitničarske radnje u Arrasu, poharati Chanelov butik, unajmiti vozača i furati se u limuzini, ali čemu? Zgrozio me izraz samoće u glumičinim očima. Zato diskretno napuštam prodavaonicu snova, prodavačica me motri uljudno tužnim pogledom, portir mi otvara vrata, ali ja čini se nemam pravo na njegov naklon, ili pak nisam opazila da se naklonio.“
Vinska elegancija
Uz ovakvu knjigu priuštila sam si jedno kompleksno i elegantno vino omiljenog korčulanskog vinara – Pošip Sur Lie Luke Krajančića. Ova autohtona dalmatinska sorta pršti biljnim aromama. To su zreli, kompleksni mirisi u kojima se prepoznaje sušeno bijelo cvijeće, lišće rajčica i začini poput majčine dušice. Vino je potpuno zaokruženo bez ičega što bi narušilo njegovu lijepu, kompleksnu sortnu eleganciju. Prekrasno vino i nezaboravna knjiga…
„Jako sam voljela svoj život, ali sam, čim sam dobila taj novac, znala da će on sve upropastiti, a radi čega? (…) Imala sam ono što novac ne može kupiti, ali može uništiti. Sreću. U svakom slučaju, vlastitu sreću. Moju. Sreću sa svim njezinim manjkavostima. Ali moju. Golemu. Blistavu. Jedinstvenu.“
“Mlijeko i med” za žensku dušu
Probudite svoju svakodnevicu, dozvolite ljepoti da vas dotakne
