Koliko puta planiramo otići na neko putovanje pa odustanemo jer nas previše košta ili nam se ispriječe neke druge obaveze? Nismo ni svjesni da je ponekad dovoljno samo posegnuti za nekom dobrom knjigom koja će nas odvesti na dalek put.
Nisam nikada bila u Parizu, ali sam se čitajući “Kako biti Parižanka u svakoj prilici” osjećala baš nekako pariški. U kratkim, razigranim odlomcima autorice i prijateljice Ane Berest, Audrey Dušan, Caroline de Maigret i Sophie Mas prikazale su svoje originalne stavove o stilu, ljepoti, kulturi, djeci i muškarcima, rušeći pritom mitove što danas znači biti Parižanka. Parižanke ne pokazuju puno i uvijek izgledaju dobro. One su i poslovne žene i majke i prijateljice, ali uvijek nalaze vremena za sebe, jer biti Parižanka ne znači nužno biti Francuskinjom. Biti Parižanka je stil života.
Parižanka ne pokazuje puno. Kad se radi o razgolićavanju, slijedi jednostavno pravilo: manje je definitivno više.
Ova je knjiga zapravo pravi mali pariški vodič, možete je čitati u dahu, a možete i ponekad, onako kada vam dođe da se baš želite osjetiti poput Parižanke i da se jednostavno opustite i uživate. Zabavna je, poučna, veoma topla i iskrena i sigurna sam da će vam izmamiti osmijeh na lice.
Nešto sjevernije, u Danskoj, čeka nas “Hygge – sretan život na danski način” o kojem piše Louisa Thomsen Brits. U ovoj je knjizi obilje blagostanja, mira, ljepote, ugode… doslovno poželiš biti Danac.
Hygge je doživljaj utočišta i sigurnosti koje povezujemo s domom, ali nije vezana uz vlasništvo. Ona je utočište koje se oblikuje u prolaznim trenucima.
Čitajući ovu knjigu zapravo sam shvatila kako ne trebamo otići u Dansku da bismo osjetili Hygge jer Hygge je u nama, ako mi to želimo. Toplina doma, osjećaj pripadanja, ugoda koju si sami stvorimo u svom životnom prostoru, jednostavnost, šetnje prirodom, zagrljaj drage osobe… Ova će nas knjiga podsjetiti na prave životne vrijednosti koje ponekad možda i zaboravljamo. Hvala Dancima što nas podsjećaju što je zapravo važno, je ne pamtimo dane, pamtimo trenutke.
A onda mi je u ruke dopala zbirka prekrasnih kratkih priča Kristine Gavran “Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu”. Knjiga uz koju zaista poželite putovati i putovati. Autorica nas vodi od Indije preko Berlina i Pariza sve do Istanbula. Izmjenjuju se muški i ženski pripovjedači, mijenjaju se prostori u kojima je smještena radnja svake priče, bio to vlak, ulica, stan ili hotel, a svakom novom rečenicom autorica uspostavlja bliskost s čitateljem i vi jednostavno postajete dijelom priče, živite je. Opisuje ljude, situacije, zaustavlja trenutke i sjećanja i kao čitatelj možete sve to vrlo živo doživjeti i osjetiti.
Uz nju sam opet zavoljela formu kratke priče, formu koja malo govori a puno kaže.
Probudila me kiša. Neki zvuci ostanu vam urezani u pamćenje. Njen glas i kiša u Kerali, zemlji u kojoj se kiša rađa.
A vino? Po uzoru na Parižanke naravno – Sancerre Domaine Vacheron 2013. Graciozno vino koje se baš dobro sljubilo s mojim putujućim knjigama. Izuzetno mekano i aromatično, čak i za mene koja nisam ljubiteljica Sauvignona.
