Nismo svi isti. Ono što nekima od nas predstavlja veliku nelagodu, našim je prijateljima upravo smiješno. Zato im vrlo često i ne pričamo o tome. Da ne bismo ispali smiješni. Naime, ljudi koji su odrastali u sigurnom emocionalnom okruženju i čiji su osjećaji bili adekvatno vrednovani dok su bili djeca, jako su dobro s tim osjećajima povezani i imaju pouzdane unutarnje putokaze. Ništa ih ne može previše izbaciti iz ravnoteže. Kad osjete nelagodu u odnosima, oni to rješavaju bez previše analiziranja i sumnji ili takve odnose jednostavno napuštaju. Ali putokazi nas koji smo nesigurni često su kontradiktorni. Nakon što ugledamo znak stop, ubrzo se pojavi onaj za povećanje brzine. Kao da smo navikli na nelagodu i zbunjenost i ne napuštamo ih tako lako.
„Umjesto da sebe rastavljaš na dijelove da bi se prilagodila svijetu, rastavi svijet na dijelove da se prilagodi tebi.“ / Zaljubljene žene, D. H. Lawrence
Upaljene lampice
Imam klijenticu koja se prije dvije godine jedva izvukla iz toksične veze (svi koji s time imaju iskustva razumiju o čemu govorim.) Silno je nesigurna i oprezna.
Zadnja dva mjeseca viđa se s muškarcem koji joj se u principu čini u redu, ali nekidan je napravio nešto što ju je zbunilo i zbog čega su se njene crvene lampice upalile. Bili su na tulumu, on se naglo sagnuo, poškakljao je oko struka, ona je refleksno podigla ruku, a on je, dižući se, čvrsto prislonio nos na njezin pazuh, očito da bi je pomirisao. Izveo je to nevjerojatno brzo, vješto i, reklo bi se, uvježbano.
Moja se klijentica osjetila prevareno. Kao da je na silu uzeo nešto moje, što bih mu ionako dala, ali nije me pitao.
I moje su se lampice upalile. Osjetila sam nelagodu u želucu. Kao i puno puta do tada u životu.
Ožiljci iz djetinjstva
Mnogo je razloga zbog kojih se ožiljci iz djetinjstva aktiviraju. Neki od nas postanu silno nesigurni kad su drugi ljudi i njihovi motivi u pitanju. Kad smo kao mali bili zbunjeni, tužni, ljuti, iznevjereni, odrasli su nas vrlo često uvjeravali kako nema baš nikakvog razloga ni da plačemo, ni da se bojimo, a kamoli da istjerujemo neku svoju pravdu. Nekad bi nas kažnjavali, nekad ne bi obraćali pažnju… Uglavnom nismo nailazili na razumijevanje. Katkad bismo dobili poneku frazu o tome kako je sve u redu.
U našim se malim glavama dogodio kuršlus. Onome što osjećamo ne možemo vjerovati, drugi su najvjerojatnije u pravu, a ljubav i naklonost usko su povezani sa zbunjenošću i nesigurnošću.
Ta kognitivna disonanca prati nas i u odrasloj dobi. Kad god naša intuicija zavrišti: Makni se, ovo nije dobro za tebe, neki prodoran glas javi se iz udaljenog kutka mozga i zagrmi: Opet dramiš, sve je u redu. Strpi se, bit će bolje.
Pravo na sigurnost
Kao coach vrlo dobro znam što je za moju klijenticu dobro: osvijestiti kako se osjeća prema tom muškarcu i što ju je zasmetalo te o tome vrlo jasno i iskreno razgovarati s njim. Neko vrijeme čekati i ne produbljivati odnos. Promatrati njegovo ponašanje. Ne riječi, nego ponašanje. Možda je njegov postupak bio potpuno spontan i ne ukazuje ni na kakav alarm. No, ona ima pravo na svoje vrijeme i na svoju sigurnost.
Emocionalno zreo muškarac kojem je stalo do odnosa neće s tim imati problema.
Kao žena, međutim, sjetila sam se svih situacija kad sam morala iskazati negodovanje zbog nekih postupaka muškaraca i koliko je to u meni sumnji i unutarnjih previranje izazivalo. Stoga, da bih zadržala objektivnost, pitala sam za mišljenje prijateljice iz WhatsApp grupe. Evo nekih odgovora:
Je li to zezancija?? Lastane, molim odgovor.
Pa ne može se sve najaviti. Zar joj mora poslati pismo i ako je želi poljubiti?
Pa što? Svatko ima neki fetiš? Mogao ju je pozvati doma na pornić, što bi onda rekla?
Pa bolje da ne gubi vrijeme i odmah provjeri što mu je važno.
I ja sam imala jednog takvog, seks je bio odličan.
To je bezobrazno i ja to ne bih tolerirala. Ignore.
To se tako ne radi. Ja bih mu opalila šamar.
Eto, svi smo različiti. A neke su situacije rubne. Nisu dovoljno strašne da čovjek prekine odnos, ali ipak imamo potrebu razjasniti ih zbog svojeg unutarnjeg mira. Možda jesmo silno različiti, ali najmanje što možemo je poštovati jedni druge. I svakako podijeliti svoju nesigurnost s nekim kome naš problem uopće neće biti smiješan. Naprotiv.
Ana Berković: Trebamo li pokušati ostvariti novu vezu?
Ana Berković: Vi i Vaše vrijednosti
Ana Berković: Zdravi partnerski odnosi
Ana Berković: Ono što tražite, traži vas
Ana Berković: Kratkoročno vs. dugoročno
