Hormoni su regulatori tijela koji određuju funkciju svake stanice. Bilo koji hormon, da bi bio korišten u organizmu, mora biti vezan za njegov odgovarajući receptor koji se nalazi na staničnim membranama. Primjera radi, receptor štitne žlijezde može “otključati” samo hormon štitne žlijezde i ništa drugo.
Štitna žlijezda: kraljica svih hormona
Postoje samo dvije vrste receptora koji se mogu naći u svakoj stanici organizma, receptor štitne žlijezde i receptor D vitamina. Jednostavno rečeno, svaka stanica tijela ovisi o štitnoj žlijezdi, a ona utječe na zdravlje na mnogobrojne načine. Ukoliko hormoni štitne žlijezde ne funkcioniraju na optimalnoj razini, tada ni ostatak tijela neće funkcionirati na određenoj razini. Preko 250 milijuna ljudi širom svijeta pati od hipotireoze odnosno nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde, a jedna od osam žena susrest će se s problemima štitne žlijezde u nekom razdoblju života.
Gluten i štitna žlijezda
S obzirom da se većina problema nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde nalazi negdje na spektru autoimunih oboljenja, potrebno je shvatiti što izaziva imunološki sustav da “napada” štitnu žlijezdu. Ono što se događa slučaj je zamjene identiteta, a gluten jedan od glavnih krivaca.
Kada gluten, protein koji se nalazi u pšenici i ostalim žitaricama, prođe kroz sluznicu crijeva i uđe u krvotok, imunološki sustav će označiti strano tijelo (gluten) antitijelima za uništavanje. Problem je u tome što imunološki sustav može štitnu žlijezdu zamijeniti za gluten uslijed čega ona može biti pod “napadom”.
Netolerancija na gluten
Većina ljudi kada govori o netoleranciji na gluten misli na celijakiju, ali to je samo jedna od manifestacija netolerancije na gluten. Istraživanja pokazuju da samo oko 10% osoba s celijakijom imaju simptome netolerancije na gluten. Približno svaka dvadeseta osoba na svijetu ima necelijačnu netoleranciju na gluten. Iako većina osoba s autoimunim oboljenjima izbjegava gluten nekoliko tjedana i nakon toga odustaje (jer nisu sigurni je li ovaj protein uzrok njihovih problema), istraživanja pokazuju kako je potrebno i do šest mjeseci kako bi se organizam oporavio od upalnog odgovora.
10 znakova da vam smeta gluten:
- Probavne smetnje, kao što su plinovi, nadutost, proljev pa čak i zatvor (najizraženiji je kod djece nakon konzumiranja glutena)
- Keratoza pilaris (poznata i pod nazivom “pileća koža”) na rukama
- Zamor ili umor nakon unošenja obroka koji sadrži gluten
- Dijagnoza autoimunog oboljenja, kao što su Hašimotov tiroiditis, reumatoidni artritis, lupus, psorijaza, ulcerozni kolitis, skeloderma ili multipla skleroza
- Neurološki simptomi, kao što su vrtoglavica ili osjećaj da nemate ravnotežu
- Hormonska neravnoteža
- Migrenske glavobolje
- Dijagnoza kroničnog umora ili fibromijaglije
- Upale, otok ili bol u zglobovima (prstima, koljenima, kukovima)
- Problemi s raspoloženjem, kao što su anksioznost, depresija i promjene
Što učiniti ako sumnjate da vam gluten stvara probleme?
Što onda čovjeku preostaje učiniti? Možete učiniti isto što su već učinili mnogi drugi, testirati se sami. Kod osoba s autoimunim bolestima koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje autoimunološko uništavanje tkiva, smanjuju se antitijela i simptomi nestaju.
Tzv. eliminacijska-provokacijska dijeta je najbolji test koji možete učiniti – to je dobra stara metoda ”vlastite kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme, najmanje mjesec dana a bolje i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg zdravlja odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste polovicu posla – eliminacijski dio.
Sad preostaje da napravite preostali dio posla – provokacijski dio. To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate trajno izbaciti iz prehrane.
Mnogi ljudi izbace gluten iz prehrane i ne bude im bolje, pa zaključe da gluten kod njih nije problem. Greška. Gluten u najvećem broju slučajeva jeste problem, ali treba biti dosljedan s eliminacijskom dijetom. Ne možete djelomično biti na bezglutenskoj dijeti, jer tako nećete napraviti ništa.
Potrebno je par mjeseci da se tijelo potpuno očisti o glutena, pa ako ”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, nećete postići rezutate.
Skriveni gluten
Treba voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju industrijskih namirnica, kao npr. u gotovim juhama, umacima i dresinzima. Masovno koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju sa mesnim sastojcima da bi smanjili troškove. Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži gluten. Može se nalaziti čak i u ruževima za usne, na poštanskim markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio kojeg poližemo da bismo zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim dodacima prehrani. Zato je najbolje ne oslanjati se na nikakve prerađevine, već kupovati čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu.
Osim toga, treba voditi računa o križnim reakcijama. Naime, i bezglutenske žitarice sadrže proteine slične glutenu, na koje možda reagirate. Zato je najbolje izbaciti sve žitarice:
~ lutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut)
~ bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob)
~ pseudožitarice (heljda, amaranth i quinoa).
Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite, postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu. Tako ćete otkriti na koju reagirate, a na koju ne.
Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjeđe jedu, što izaziva manje problema. No, smatra se kako on uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj aktivacije imunološkog sustava i time izaziva upalni proces.
Zapravo nije neobično da je tako mnogo ljudi osjetljivo na gluten. Žitarice, naime, uopće nisu izvorna čovjekova hrana na koju smo genetski prilagođeni. Mnogi će reći da su ljudi i prije također jeli žitarice, a ipak nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti.
To je istina. No, nikad se prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas. Ni brašno nije bilo toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi tijesto i kruhovi bili lakši za obradu.
Tradicionalni narodi uvijek su namakali i fermentirali žitarice, pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju. Moderna prehrana se, pak, temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim, nepravilno pripremljenim žitaricama.
Autor: Anita Šupe/istineilaziohrani.blogspot.com
