Debljina je kod više od 95% bolesnika uzrokovana nezdravim stilom života. Samo kod 1–2% bolesnika uzrokovana je nekontroliranim prekomjernim unosom hrane (engl. binge eating disorder – bolest prejedanja). Kod manje od 5% bolesnika uzroci mogu biti genetske, endokrine ili metaboličke bolesti.
Tjelesna težina je determinirana 60% vanjskim čimbenicima, a 40% genetskom osnovom. Debljina nastaje interakcijom čimbenika iz vanjske sredine i gena. S obzirom da se genetska osnova čovjeka zadnjih 100 godina nije značajnije mijenjala, očito je da su velike proizvodno-ekonomske te socijalno-kulturalne promjene uzrokovale promjene stila života i prehrane. Upravo su one odgovorne za epidemiju debljine danas. Intenzivne socijalne mreže u uvjetima globalizacije potpomogle su njeno pandemijsko širenje od sredine 20. stoljeća.
Što se tiče utjecaja ličnosti, dosad nije ustanovljen značajan utjecaj na rizik od debljine. Jedino je ustanovljeno da depresija značajno potiče brzo i intenzivno debljanje i predstavlja značajnu smetnju u liječenju debljine. Ovakva manifestna depresija, koja zahtijeva psihijatrijsko liječenje, prisutna je kod 20–25% bolesnika. Osobe s mentalnom insuficijencijom također su sklonije debljini.
Ustanovljen je i utjecaj nekih drugih čimbenika na pojavu debljine. Neki čimbenici od strane majke i iz ranog djetinjstva povezani su s povećanim rizikom od debljine: pušenje i dijabetes kod majke, prerani porod, niska porođajna težina, brzi rast u dojenačkoj dobi, izostanak dojenja ili prekratko dojenje (to još nije sasvim sigurno), kratko trajanje sna u djetinjstvu, oskudna tjelesna aktivnost (<30 min.), konzumiranje sokova zaslađenih šećerom.…
Prekid pušenja povezan je s prosječnim porastom tjelesne težine za 2–3 kg, rijetko za 10 kg ili više. Neki lijekovi, a posebno psihotropni, mogu uzrokovati porast tjelesne težine (fenotiazini, natrijev valproat, karbamazepin, triciklični antidepresivi, litij, glukokortikoidi, megesterol acetat, tiazolidindioni, sulfonilurea, inzulin, antiadrenergici, antagonisti serotonina – posebno ciproheptadin). Rijetko primjena kontraceptivne pilule može uzrokovati značajan i brz porast tjelesne težine. On nije posljedica nakupljanja masti nego vode u tijelu i zahtijeva prekid uzimanja pilule.
Današnja epidemija debljine uzrokovana je interakcijom vanjskih sila iz društva i gena.
Endokrine bolesti i debljina
Neke endokrine bolesti povezane su s povećanim rizikom od debljine. To su: hipotireoza, Cushingov sindrom, inzulinom, nedostatak spolnih hormona, nedostatak hormona rasta, smanjena funkcija hipofize, hipotalamička debljina (tumori i infiltrativni procesi hipotalamičke regije mozga), sindrom policističnih jajnika, pseudohipoparatireoidizam.
Debljina ima poligenetsku osnovu. Velik broj gena sudjeluje u sklonosti pojavi debljine. Utjecaj jednog gena nije od većeg značaja, osim kada se radi o mutaciji gena, što je vrlo rijetko. Genetski sindromi koji uzrokuju debljinu su izuzetno rijetki. To su Prader-Willi, Bardet-Biedl, Alstrom, Cohen, Borjeson Forssman Lehman i Frohlih sindrom. Vrlo rijetko debljina može biti uzrokovana mutacijom gena za leptin ili gena za MC4R (receptor za hormon melanokortin), koja je prisutna kod 2–4% ekstremno debelih osoba.
Čimbenici iz okoline
Današnja epidemija debljine uzrokovana je interakcijom vanjskih sila iz društva i gena. Pri tome je dominantan utjecaj društva. Debljina je bolest stila života, odnosno bolest suvremene civilizacije (kod preko 95% bolesnika). Suvremeni stil života koji uzrokuje epidemiju debljine, postupno se razvija od kraja 18. i početka 19. stoljeća. Svoj puni zamah doživio je u drugoj polovini 20. stoljeća. Taj stil života uzrokovao je krupne promjene prehrane (koje su uzrokovale povećanje unosa energije hranom), smanjenje tjelesne aktivnosti i skraćivanje spavanja. To je pak uzrokovalo nesklad između unosa i potrošnje energije, odnosno malen, ali kroz dulje vrijeme konstantan suvišak unosa energije, odgovoran za epidemiju debljine.
Ubrzana informatizacija i globalizacija olakšali su brzo širenje debljajućeg stila života i popratne epidemije debljine do razmjera današnje pandemije.
Uz to, danas se u našoj okolini nalaze brojni zagađivači od kojih neki mogu uzrokovati oštećenje hormonskih kontrolnih mehanizama za održavanja tjelesne težine. Tako mogu dodatno pospješiti debljanje. U njih spadaju pesticidi, sintetski estrogen bisfenol A (polikarbonat koji se koristi u proizvodnji plastičnih masa), ftalati (koji se koriste u proizvodnji plastičnih masa), tributil (fungicid koji djeluje kao PPAR agonist), toksini iz dima cigareta i brojni drugi. “Izloženost njima tijekom ranog razvoja može uzrokovati promjene genske ekspresije koja je programirana epigenetskim sustavom u razvoju. Tako da ove promjene traju cijeli život, postavljajući trajno stanje za bolesti kasnije u životu”.
Stil života
Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da je debljina bolest stila života. Nezdrav debljajući stil života nastaje pod utjecajem tehnološkog razvoja civilizacije i kulturalnih promjena. Da bi se razumjela povezanost današnje civilizacije, stila života i debljine, nužno je odgovoriti na neka pitanja o stilu života koji uzrokuje debljinu:
- Koja su obilježja nezdravog stila života koji uzrokuje debljinu?
- Zašto nastaje nezdrav stil života?
- Kako nastaje nezdrav stil života?
- Što je nezdrava vremenska struktura dana, koja je u podlozi nezdravog stila života?
- Kako nedostatak vremena uzrokuje nezdravu vremensku struktura dana i nezdrav stil života?
- Kako nezdrava vremenska struktura dana i nezdrav stil života uzrokuju debljinu?
Na ova je pitanja važno odgovoriti, jer su u odgovorima na njih sadržani i odgovori na pitanja kako spriječiti i liječiti debljinu…
Dio poglavlja “Uzroci debljine” iz knjige autora Joze Jelčića “Debljina – bolest stila života”
