Prije par godina došao gosp. legenda Richards u naš Zagreb grad i ustvrdio odmah, valjda na aerodromu, kako smo mi bizaran narod. Svi smo se našli duboko uvrijeđeni i iznenađeni. Istina, naravno, boli, i nas je zaboljelo. Pa, možda je Keith legenda ipak bio u pravu.
Zašto smo mi to i kako smo mi to ….bizarni?
Kave
Mislim da se svakom stanovniku Brazila ili Kolumbije koji se bavi kavom na spomen Hrvatske okreću dolari u očima.
Nema takvih kavopija i štovatelja kave, kao što su to Hrvati. Jer na kavu se ide uvijek, čak i kada se pije pivo. Kava se pije u svako doba dana, pa čak i ako patite od nesanice i pijete tablete za krvni tlak. Kada se izvrću novčanici na kraju mjeseca, bitno da se čuje zveckanje dva medvjeda koji se čuvaju za kavu jednako kao što se čuva i istoimena zaštićena životinjska vrsta. Kruh i mlijeko kupiti ćemo na karticu.
Kava je sinonim za pauzu, za trač partiju, za tugu i sreću, za sex. Dok je kave, bit će i Hrvata. Ili obrnuto.
Pravo i pravda
Matija Ambrozije Gubec bio bi ponosan kojim se žarom borimo za pravdu – na društvenim mrežama.
Tu smo svoj na svome i branimo sve vrste potlačenih. Imamo mišljenje o svima i svemu samo na temelju napisanog, tj. pročitanog. Dižemo bune, prijetimo, obećavamo, komentiramo, pljujemo i psujemo. U praksi, tj. realnom svijetu – nigdje žive duše. Reforme i zakoni šutke prolaze bez ijednog živog prosvjeda. Nema se vremena, svi smo na kavi. Izbornici su carevi dok timovi pobjeđuju. Jedan poraz i više nisu vrijedni divljenja. Štoviše, poraz se ne oprašta. Istovremeno, male snage pokreta otpora “from dark ages” šutke uspijevaju progurati moralne norme, moderne za vrijeme inkvizicije.
Male pljačke su opravdane jer je nestašica, dok one velike u očima naroda nikako ne prolaze jer se radi istih dešavaju ove prve.
Odjeća i modni dodaci
Volimo Lidl i mi smo Lidlići… ali je ipak bolja Zara i Gucci. Michael Kors from Bosnia je isto tako “must have” jer se nema za pravi, a i ako smo Lidlići…ne možemo biti i Korsići..bar ne pravi. Ako 5 cura nosi Adidas tenisice, nosit će ih i drugih 78 i nije bitno što su napravljene za široko stopalo. Priča o Pepeljuginim pohlepnim sestrama s prevelikim stopalima ovdje gubi bitku. Ako ja obučem pamučne sokne na štiklu; ja sam “seljača”, ako to napravi Severina; ona je modno osviještena. U škole uvodimo uniforme kako bi smanjili klasne razlike među djecom, dok ta djeca istovremeno nose mobitele koji vrijede jednu prosječnu plaću.
Domoljublje
Volimo Thompsona, tog sinonima za domoljubne pjesme, iako najčešće pjeva o susjednoj državi. Volimo svoju zemlju do trenutka koji odlučuje što je jeftinije, pa ćemo tako najčešće kupiti uvozni proizvod i ići na ljetovanja u Tunis ili na zimovanja u Austriju i Sloveniju. Pritom ćemo, ako ništa drugo, ponijeti sa sobom nešto hrvatsko; sarmu za 3 dana ili Podravkinu paštetu. Susjedima nikako ni pod koju cijenu ne toleriramo kritiku na naš račun, jer to izvrsno radimo isključivo i jedino mi. I to nam jako dobro ide, jer je trava uvijek zelenija u Irskoj, a Nutella finija u Njemačkoj. Najčešća fraza: “To nema nigdje, samo kod nas” se nikada ne odnosi na neke prirodne ljepote ili endeme. Kod nas je endem penzioner koji sa svojom mirovinom uspije pojesti 3 obroka dnevno. Volimo proslave praznika na kojima se besplatno dijeli grah, jer bar tada imamo dojam da pojam što mi to sve možemo učiniti za državu – ne mora biti primaran u našim životima.
Empatija i altruizam
Vrlo smo suosjećajni i volimo pomoći. Ako se radi o širokoj masi. Skupljamo novce za bolesnu djecu i potrebite. Kada je situacija jedan na jedan, pravila se mijenjaju. Nema šanse da se ubaciš iz lijeve u desnu traku u prometu pa da imaš i tenk sa 1000 lampica jer te čovjek kojem signaliziraš žmigavcem, rukama, umilnim pogledom i dimom iz auspuha Škode iz 97-e, jednostavno ne želi vidjeti. Žuri, vjerojatno na kavu. Riječ kavalir i gentleman ne postoji, bar ne u gradskom prijevozu. To što si žena koja ide s posla nakon 9 sati rada i tegliš 3 vrećice i podočnjake na nogama s proširenim venama, nije dovoljno dobar razlog da itko od muške populacije između 15 i 50 ustane i prepusti ti užitak sjedenja. No, kad uleti penzionerka sa 2 štake i razmaše se karticom Udruge invalida, naći će se poneki primjerak, koji će ipak ustati… sa sjedala namijenjenog invalidima. Šokirat ćemo se raznim groznim situacijama i člancima u novinama i pritom komentirati što bi napravili da smo bili blizu, ali kada se takva situacija odigrava pred nama, uglavnom se ipak ne bi ” šteli mešati”.
Tko će koga, ako ne svoj svoga, najčešće se odnosi na igrokaz u kojem su u glavnim ulogama leđa i nož i to …hrđavi. Povijest je pokazala kako se uglavnom najviše volimo i cijenimo prilikom ratova ili elementarnih nepogoda. A tada je to valjda i najvažnije.
Uzori i idoli
Volimo paliti internet. Preduvjet za zapaljenje nisu kisik plus benzin, već estradna zvijezda plus badić.
Pojam estradne zvijezde u Hrvata je širok pojam..ali zaista širok..kao mliječna staza. Jer ne moraš nužno pjevati dobro da bi bio/bila pjevač/pjevačica. Vrlo smo fleksibilni po tom pitanju i nismo sitničavi. Pokaži neke druge atribute i prolaziš kao pjevač ili pjevačica. Pa ona “ti” atributi često ispadaju i pale internet. I vrlo je važno kako i što jedu, što nose, gdje su prošetali, gdje popili kavu, koga sad ljube ili ne ljube više. Fotke iskaču s društvenih mreža svakih sat vremena, pa imamo dojam da ih viđamo više nego svoje prijatelje. Hoćeš – nećeš, upućen si. Povremeno se događaju i “Star wars-i” jer i “bogati plaču”. Netko je uvijek deblji, a netko mršaviji. Netko je uvijek pametniji. Glupih kod nas nema. Samo trenutačno zavedenih. I nečiji je tata uvijek jači, pa se to mora i reći. Jer, šutnja nije zlato. Do zlata tj. para se dolazi učestalim iskakanjem s monitora.
Za to vrijeme … Mišo dođe na pozornicu, digne ruke …i svi koji su platili kartu da čuju pjesmu, pjevaju umjesto Miše : “Svi pjevaju, ja ne čujem”.
I za kraj, možda i “nismo Bog zna kaj, ali vređati se ne damo.”
