Cushingov sindrom ili Cushingova bolest?

Istraživači s američkog Nacionalnog instituta zdravlja navode kako analizom kose mogu otkriti tzv. hormon stresa, odnosno kortizol, koji je pokazatelj Cushingova sindroma

Cushingov sindrom rijetka je bolest koja se javlja kao posljedica izlaganja visokim razinama kortizola tijekom duljeg razdoblja, primjerice zbog liječenja bolesti kao što su lupus, astma ili reumatoidni artritis, ali i tumor hipofize ili nadbubrežne žlijezde, iako su to rjeđi slučajevi.

Ako se ne dijagnosticira na vrijeme, posljedice mogu biti kobne.

Riječ je o složenoj kliničkoj slici zbog, nama već dobro poznatog, dugotrajno visokih razina kortizola i srodnih kortikosteroida. Cushingova bolest je posljedica pretjeranog lučenja ACTH, obično iz adenoma hipofize, a klinički je identična Cushingovom sindromu.

O nadbubrežnoj žijezdi

Nadbubrežna žlijezda (glandula suprarenalis) je parni endokrini organ trokutastog oblika smješten na gornjem polu obaju bubrega. Sastoji se od kore i srži, koji čine dva posebna endokrina organa s obzirom na različito podrijetlo i funkciju. Hormone kore nadbubrežnih žlijezda nazivamo zajedničkim imenom kortikosteroidi, koji se prema biološkim karakteristikama, dijele se u tri grupe:

glukokortikoidi – najvažniji i najzastupljeniji je kortizol (hidrokortizon) koji djeluje na metabolizam ugljikohidrata (glukoze), bjelančevina i masti. Pojačano se luči u stanjima stresa.
mineralokortikoidi – aldosteron, koji kontrolira metabolizam vode i soli.
spolni steroidi – androgeni, estrogeni i progesteron, koji se izlučuju u malim količinama, a najvećim dijelom stvaraju u spolnim žlijezdama.

Svi kortikosteroidi stvaraju se u kori nadbubrežne žlijezde iz kolesterola. Razgradnja (inaktivacija) događa se u jetri, nakon čega se izlučuju većim dijelom putem bubrega, a manjim dijelom putem žuči u tanko crijevo i dalje putem debelog crijeva.

Utjecaj kortizola na metabolizam

Povećana razina kortizola tijekom duljeg razdoblja iscrpljuje nadbubrežne žlijezde. Zato što one više ne mogu proizvesti toliko hormona „koliko im mi stresa svakodnevno serviramo“, dolazi do poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata, masti, bjelančevina i elektrolita, kao i do promjena u tkivu same žlijezde ili njezina uvećanja (hiperplazija).

Najčešći učinci na metabolizam:

suprotno inzulinu, sprječava iskorištavanje glukoze u stanicama pa dolazi do povećane koncentracije glukoze u krvi (hiperglikemija);
pojačano je stvaranje glukoze iz aminokiselina u jetri (glukoneogeneza);
smanjena je proizvodnja (biosinteza) bjelančevina u stanicama, posebno u mišićima, kostima i limfnim organima;
potiče se razgradnja proteina u mišićima i kostima, što dovodi do gubitka mišićne mase i ubrzava osteoporozu, smanjuje se razina proteina u tkivima, a povećava u krvi i jetri. Budući da su proteini građeni od aminokiselina, njihov pojačan priljev jetra iskorištava za stvaranje glukoze. Zbog pojačanoga gubljenja proteina dolazi do smanjenja mišićne snage i mišićne slabosti. Osteoporoza je rezultat povećane resorpcije kosti, smanjene aktivnosti stanica koje izgrađuju kost (osteoblasta) i smanjenih zaliha kalcija. Lučenje kalcija mokraćom se povećava pa mogu nastati i bubrežni kamenci;
ubrzava se mobilizacija masnih kiselina iz potkožnog masnog tkiva, što dovodi do povećanja koncentracije slobodnih masnih kiselina u krvi, nagomilavanja masnog tkiva na trupu i vratu te oko potrbušnice i unutarnjih organa (centralna ili trbušna debljina).

Najčešći simptomi

Simptomi koji upućuju na neravnotežu u lučenju hormona i povišen kortizol su stalni umor, iscrpljenost, slabost, psihička uznemirenost i tromost, debljanje (osobito oko struka), potreba za slatkim i stalna želja za ugljikohidratima već od ranih jutarnjih sati, nesanica ili isprekidan san, stalna žeđ i učestalo mokrenje, glavobolje, akne na koži, kod žena pojačana maljavost i nepravilni mjesečni ciklusi.

Zbog poremećaja u strukturi vezivnog tkiva i smanjenog stvaranja kolagena koža je tanka, sa strijama purpurno crvene boje, koje su osobito izražene na bočnim stranama trbuha, oko pazuha, na bedrima i na dojkama kod žena. Povećana je osjetljivost na infekcije, uz smanjenje imunoloških reakcija. U kliničkoj slici često je i povišenje krvnog tlaka.

U početku se javljaju samo neki od navedenih simptoma, no vremenom se može razviti potpuna hiperfunkcija (pojačana aktivnost) kore nadbubrežne žlijezde koju nazivamo Cushingov sindrom (koji se može javiti i kod osoba koje su na dugotrajnoj terapiji kortikosteroidima – jatrogeni). Dijagnoza se potvrđuje laboratorijskim pretragama, odnosno nalazom povišenih vrijednosti kortizola u krvnoj plazmi i u mokraći. U tom slučaju kliničkim pregledom i dijagnostičkim pretragama potrebno je svakako isključiti tumor nadbubrežne žlijezde.

Sindrom ili bolest?

Dok se izraz “Cushingov sindrom” odnosi na kliničku sliku suviška kortizola bilo kojeg uzroka, izraz “Cushingova bolest” ukazuje na hiperfunkciju adrenokorteksa zbog suviška hipofiznog ACTH, koji potječe većinom iz malog adenoma.

Cushingov sindrom u nerijetkim situacijama uzrokuje potpuni prestanak menstruacije. Iako je danas dotična bolest izlječiva, rijetko se postiže povratak normalnog menstrualnog

ciklusa. Izostanku menstrualnog ciklusa možemo pridodati tipičan izgled s licem poput mjeseca, akne, pretilost trupa i bokova s tankim udovima zbog mišićne atrofije, umor uz difuzne mišićne bolove, arterijsku hipertenziju.

Pretrage koje valja učiniti

razina adrenalnih hormona, također i nakon stimulacije ili inhibicije, u krvi i mokraći;
ultrazvuk abdomena
CT abdomena

Redovite dijagnostičke metode zahtijevaju nekoliko analiza mokraće, krvi i sline, a dodatna dijagnostika obuhvaća tehnike slikanja/snimanja mozga i punkciju sinusa. Znanstvenici sa prethodno spomenutog instituta ispitali su pouzdanost mjerenja razine kortizola iz vlasi kose u usporedbi s podacima dosadašnjih biokemijskih testova.

Endokrinolog dr. Mihail Zilbermint, voditelj istraživanja u kojemu je sudjelovalo 30 ispitanika s Cushingovim sindromom i šest pacijenata bez sindroma, navodi da je, s obzirom na to da je riječ o rijetkoj bolesti, broj sudionika bio najveći do sada u povijesti analiziranja kortizola. Uzorci vlasi za analizu uzeti su blizu vlasišta i bili dugi tri centimetra.

Analizirani su po segmentima od po jedan centimetar duljine i označeni, ovisno o njihovoj udaljenosti od tjemena, kao: najbliži, srednje udaljen i najviše udaljen. Rezultat analize svakog segmenta uspoređen je s rezultatima laboratorijskog istraživanja.

Zaključeno je da je razina kortizola u uzorcima vlasi usko povezana s razinom kortizola dobivenom standardnim testovima. Segmenti vlasi koji su bili najbliži tjemenu imali su i najvišu razinu kortizola. U usporedbi s razinama kortizola u preostala dva segmenta kose, koji su više udaljeni od tjemena, znanstvenici su zaključili da je razina kortizola u segmentima najbližima tjemenu najtočnija u odnosu na one dobivene laboratorijskim testiranjem mokraće i krvi tijekom noći.